Tajna društva

ZLATNA ZORA



Hermetički Red Zlatne Zore ili kako se češće spominje samo Zlatna zora je magičarski red utemeljen krajem 19. I početkom 20 stoljeća, a koji je prakticirao rituale I duhovni razvoj. Ovo društvo imalo je najveći utjecaj na zapadnjački okultizam 20. stoljeća. Kako nam je dobro poznato, koncept magijskih rituala koji su postali srž mnogih drugih tradicija poput Wicce, Teleme I drugih oblika magijske duhovnosti proizilaze upravo iz tradicija Zlatne zore. Tri osnivača ovog društva dr. William Robert Woodman, William Wynn Westcott, and Samuel Liddell MacGregor Mathers bili su slobodni zidari I članovi društva Societas Rosicruciana in Anglia (jednog od oblika rozrenkrojcerovskih udruženja). Wescott, također I član Teozofskog društva (prisjetimo se madam Blavatsky I društva Thule) je po svemu sudeći bio idejna snaga cijele institucije Zlatne zore I svega što je ona predstavljala. Ime je preuzeto I djela Fama Fraternitas, rozenkrojcerovskog manifesta iz 1614. o kojemu sam već pisao u nekoliko navrata u postovima o rozenkrojcerima. Cijela ideja Zlatne zore osobito je inspirirana jednom rečenicom iz spomenutog djela : “…znamo da će nakon nekog
vremena doći do cjelokupne reformacije, I duhovnih I humanih stvari, već prema našoj čežnji I očekivanjima drugih; jer poznato je da prije svitanja Sunca dolazi Aurora, ili neka čistoća ili božansko svjetlo na nebu:” Zlatna zora temelji se na sustavu inicijacija I hijarhije sličnima onima koje prakticiraju u masonskim ložama, no žene su za razliku od masonskih društava bile ravnopravne muškarcima. Zlatna zora je samo prvi “vanjski” red od tri Reda, iako se sva tri često zbirno nazivaju “Zlatna zora”. Prvi Red je podučavao filozofiju temeljenoj na hermetičkoj kabali I osobnom razvoju kroz proučavanje svjesnosti o četiri klasična Elementa (termin koji se često spominje u kabalističkim znanostima,a posebno u alkemiji). Ovaj red je također poučavao I osnove astrologije, tarota I geomantije. Drugi ili “unutarnji” Red Rosae Rubeae et Aureae Crucis (Crvena ruža I zlatni križ) poučavao je osnove elementarne magije uključujući gledanje u kristalnu kuglu, astralnu projekciju I alkemiju. Iz priča poznat Treći Red sastojao se od “Tajnih vođa”, za koje se govorilo da su veliki učenjaci koji više nemaju materijalni oblik, ali da upravljaju sa niža dva reda putem spiritualne komunikacije s njihovim vođama. Utjecaj na učenja Zlatne zore imali su kršćanski misticlizam, kabala, hermetizam, religija drevnog Egipta, teurgija, slobodno zidarstvo, alkemija, teozofija, Eliphas Levi, enocijanska magija, I renesansni rituali.

Povijest Reda



Originalni Red Zlatne Zore temeljio se na kolekciji dokumenata poznatijim I kao “Šifrirani Rukopisi” napisanih na engleskom jeziku koristeći šifre, a koje pripisuju Johannesu Trithemiusu. Rukopisi daju specifične nacrte rituala Reda, I propisuju curriculum posebnih učenja koji prate hermetičku kabalu, astrologiju, tarot, geomantiju I alkemiju. Rukopise je Woodfordu proslijedio masonski učenjak Kenneth Mackenzie kojega Francis King potvrđuje kao četvrtog suosnivača. (iako je Woodford umro nedugo nakon osnutka Reda). Rukopisi nisu pretjerano uzbudili Woodforda I u veljači 1886. proslijeđuje ih dr. Westcottu koji ih je do 1887. uspio dešifrirati. Wescott je bio oduševljen svojim otkrićem, te je od Mathersa zatražio potvrdu svoga razmišljanja I suradnju u pretvorbi rukopisa u koherentan sustav za poslove lože. On je, pak, od Williama Roberta Woodmana zatražio da bude suradnik, a Woodman je po svoj prilici to I prihvatio. Također, I Mathers I Wescott imaju zasluga u razvoju ritualnih obreda deriviranih iz “Šifriranih Rukopisa”. Mathers, je s druge strane popkupio sve zasluge u stvaranju I osmišljavanju curriculuma I rituala Drugog Reda koji je nazvao Red Rosae Rubeae et Aureae Crucis (Crvena ruža I zlatni križ). Jedna druga teorija govori da je rukopise u Red donio Kenneth Mackanzie, a on ga je dobio od Tajnih Vođa “Trećeg Reda”, kontinentalne misteriozne škole u koju je Mackanziea uveo grof Appony od Mađarske. Koristeći “ Šifrirane Rukopise”, Mackanzie je utemeljio “Društvo osmorice” kao prvu fazu nečega što će poslije postati Hermetički Red Zlatne Zore. U tom kontekstu treba naglasiti da se Mackanzieva grupa zvala Hram 1, dok je Frederick Hockney (još jedan od članova društva) utemeljio Hram 2. Tako da kada je Zlatna zora utemeljna, njen prvi hram Isis-Urania dobio je u svom nazivu oznaku 3.

Osnutak Reda



Osnutak RedaWescott

U listopadu 1887, Wescott je napisao pismo Anni Sprengler čije je ime I adresu dobio dešifrirajući Šifrirane Rukopise. Odgovor je primljen s nestrpljenjem , a Wescottu, Mathersu I Woodmanu potvrđene titule učenjaka. Također, izdan je I naputak kako uspostaviti rad Hrama naglašavajući 5 faza pocrtanih u Rukopisu. 1888. u Londonu je uspostavljen hram Isis-Urania, u kojemu su razvijani I provođeni rituali dešifrirani u rukopisima. Velika pozornost pridavala se I sudjelovanju žena u “savršenoj ravnoteži” Reda, što je bilo u suprotnosti redovima Societas Rosicruciana in Angliarituala I meditacije), nego je to više bio red koji se bavio filozofskim I metafizičkim učenjima. Četiri godine Zlatna zora je funkcionirala samo kao “vanjski red” . Tek 1892. “unutarnji red” postaje aktivan I u ovom krugu nalaze se Učenici koji su prošli kroz čitav tečaj I inicijacije Vanjskog reda propisane “Šifriranim Rukopisom”. Ova grupa bila je poznata I kao “Drugi red”, jer je “Prvim redom” smatran vanjski red. Uskoro su osnovani I Ozirisov hram u Weston-super-Mareu, Horusov hram u Bradfordu, te Hram Amon-Raa u Ediburghu. Nekoliko godina poslije, Mathers je osnovao Ahathorov hram u Parizu. I Masonima. Izvorna Loža osnovana 1888. nije podučavala magiju kao takvu (osim osnovnih “protjerivajućih” rituala I meditacije), nego je to više bio red koji se bavio filozofskim I metafizičkim učenjima. Četiri godine Zlatna zora je funkcionirala samo kao “vanjski red” . Tek 1892. “unutarnji red” postaje aktivan I u ovom krugu nalaze se Učenici koji su prošli kroz čitav tečaj I inicijacije Vanjskog reda propisane “Šifriranim Rukopisom”. Ova grupa bila je poznata I kao “Drugi red”, jer je “Prvim redom” smatran vanjski red. Uskoro su osnovani I Ozirisov hram u Weston-super-Mareu, Horusov hram u Bradfordu, te Hram Amon-Raa u Ediburghu. Nekoliko godina poslije, Mathers je osnovao Ahathorov hram u Parizu.


Tko je bila Anna Sprengler?

Provodeći iscrpno istraživanje (vjerujte nije bilo lako) došao sam i do podataka tko je bila misteriozna Anna Sprengel. Gospođa Alice Sprengel bila je istinita osoba rođena 28. rujna 1871. kao plod kontroverzne veze u Pomeranii. Bila je stara samo 20 godina kada ju je H.P.B. prebacio na drugu obalu. Ako je vjerovati pričama, njena majka Anna Sprengel bila je znatno starija i navodno je pripadala Rozenkrojcerima. Bilo kako bilo, 1914. tada četrdesettrogodišnja Anna upoznaje Theodora Russa koji je posjedovao «Zlatnu knjigu» i gotovo preko noći postaje jedna od tri člana Vrhovnog vijeća O.T.O.-a. Sve do 1947. u prisnom je kontaktu s dr. Felixom Lazerusom kada su oboje «odlučili» umrijeti. Da li zbog kontroverzne veze, da li zbog same prirode njihova posla, ne postoje detaljnji podaci o Anni i Alici, unatoč činjenici da je za napredovanje u Redu bila potrebna iscrpna dokumentacija o životu svakog pojedinog člana.




Tajni Vođe

1891. naprasno prestaje komunikacija s Annom Sprengler, a Wescott je dobio vijest iz Njemačke da je ona ili umrla ili njeni pratioci nisu odobravali osnivanje Reda, pa su joj zabranili sve daljnje kontakte. Ako su osnivači željeli kontaktirati Tajne vođe, morali su to učiniti samostalno. Upravo u vrijeme ovih događanja Woodman umire, tako da nikada nije doživio vidjeti Drugi red. 1892. Mathers je tvrdio da je uspostavio vezu s Tajnim vođama, te je pribavio rituale za Drugi ili Unutarnji krug još zvan I Crvena Ruža I Križ od Zlata. Ovi rituali bazirali su se na tradiciji groba Christiana Rosenkreuza. Poslije 1916. Wescott je tvrdio da Mathers ove rituale primio od brata Lux ex Tenebris, kontinentalnog uvođenika. Neki sljedbenici Zlatne zore I njenih tradicija vjeruju da Tajni vođe nisu nužno ni živući ljudi, niti natprirodna bića, već simboli stvarnih I legendarnih izvora spiritualne ezoterije, velikog vođe ili učitelja duhovnosti koji je pronašao svoj put u učenja Reda.

Zlatne godineFlorence Farr

Do sredine 1890-tih, Zlatna zora se dobro pozicionirala u Velikoj Britaniji, sa preko stotinu članova iz svih klasa viktorijanskog društva. U vrijeme vrhunca svoje slave, mnoge slavne ličnosti iz kulturnog I javnog života poput glumice Florence Farr ili irske revolucionarke Maud Gonne (ona je napustila ovo društvo kada se okrenula katolicizmu) su bili članovi Reda. Valja spomeuti I Arthura Machena, Williama Butlera Yeatsa, Evelyn Underhill, I, naravno, Aleistera Crowleya. Oko 1897 godine, Wescott prekida sve veze sa Zlatnom zorom, ostavljajući Mathersu potpunu kontrolu. Nagađalo se da Wescottov odlazak povezan s pronalaskom okultnih papira u mrtvačkim kolima, te privuklo pažnju Wescottovih nadređenih. Oni su mu dali izbor: prekinuti sve odnose sa Zlatnom zorom ili dobiti otkaz na mjestu mrtvozornika. Iako nema dokaza da je Mathers osobno podmetnuo navedene papire, odnosi ove dvojice bili su sve samo ne prestali do toga trenutka. Nakon Wescottovog odlaska, Mathers je za šefa u Engleskoj postavio Florence Farr. Zanimljivo je da dokumenti koji datiraju iz vremena nakon Wescottovog odlaska, još uvijek nose njegov potpis I pečat. Ovako nastala situacija ostavila je samo Mathersa nadležnim za Red. Sukob različitih osobnosti Mathersa I ostalih članova, te njegovo izostajanje sa središnjih aktivnosti Lože u Velikoj Britanji, doveli su u pitanje njegov autoritet.

Revolt

Mathers u opravi RedaKako se bližio kraj 1889. Učenici hramova Isis-Urania I Amon-Ra postali su krajnje nezadovoljnji Mathersovim načinom vođenja reda, kao I njegovim rastućim prijateljstvom s Crowleyem. Također, Učenici su postali nestrpljivi u želji da ostvare kontakt s Tajnim Vođama, umijesto da s njima kontaktiraju putem Mathersa. Osim osobnih nesuglasica unutar hrama Isis-Urania, sukobi su nastajali između “Sfere”, tajnog društva Florence Farr koje je djelovalo unutar hrama Isis-Urania I ostalih Učenika Hrama. Londonski dužnosnici odbili su primiti Crowleya u razred Adepta Minora. Pa ipak, Mathers je zaobišao ovu odluku, te Crowleya na brzinu inicirao u red u hramu Ahathoor u Parizu 16. sječnja 1900. Po svom povratku u London od tada v.d. tajnice gđe. Cracknell, zatražio je papire koji su mu sada po pravu I pripadali. To je londonskim Učenicima bila poslijednja kap koja je prelila čašu. Gđa. Farr koja je I do tada mislila da londonski hram treba biti zatvoren, uputila je Mathersu pismo u kojem daje svoju ostavku na mjesto njegova zamjenika. Mathers je svoj odgovor uputio 16. veljače vjerujući da svoje prste u cijelom slučaju ima Wescott. Uskoro po prijemu obavjesti, londonski učenici osnivaju vijeće sedmorice 3. ožujka I od Mathersa traže da se o svemu provede detaljna istraga. U svom odgovoru Mathers je odbio dati bilo kakve informacije, odbio potvrditi londonski Hram, te otpustio gospođu Farr s mjesta njegova zamjenika. Učenici su reagirali sazivanjem generalnog sastanka 29. ožujka, na kojem su s mjesta svog vođe maknuli Mathersa I protjerali ga iz Reda.

Krhotine

1901. W.B. Yates privatno je objevio pamflet pod naslovom “Da li će Red R. R. @ A. C ostati magični Red? Poslije ovoga Isis-Urania objavljuje svoju neovisnost, a nove razmirice dovele do toga da Yates napusti Red. Za privremeno vođenje Reda bilo je zaduženeo vijeće trojice, a u vijeću su bili .W. Bullock, M.W. Blackden and J. W. Brodie-Innes. Nakon nekog vremena Bullock podnosi ostavku, a zamjenjuje ga dr. Robert Felkin. 1903. A.E. Waite I Blackden udružili su snage u ideji da zadrže ime Isis – Urania, dok su Felkin I drugi londonski članovi oformili Stella Matutinu.

Rekonstrukcija Reda

Kada je Mathers napokon shvatio da nikada neće doći do pomirenja, počeo je ulagati napore kako bi se ponovno pozicionirao u Londonu. Hramovi u Bradfordu I Weston –super-Mareu ostali su mu vjerni, ali broj njihovih članova bio je odista malen. Nakon toga imenovao je Edwarda Berridgea kao svog predstavnika, koji je nastavio radom na ceremonijamai ritualima Zlatne zore u zapadnom Londonu sve do 1903. Prema Francisu Kingu, povijesni dokaz govori da je 1913. u Drugom Redu pod vodstvom Berridgea I Mathersa bilo 23 člana. J.W. Brodie-Innes nastavio je rad hrama Amon-Ra I došao do zaključka kako je cijeli revolt bio neopravdan. Do 1908 Mathers I Brodie-Innes bili su u potpunoj slozi. Prema različitim izvorima Mathers je negdje između 1901 I 1913 podružnicu Zlatne zore lojalnu njegovu vodstvu imenovao Alpha et Omega. Brodie-Innes preuzeo je komandu nad Engleskim I Škotskim hramovima, dok je Mathers bio zaokupljen izgradnjom Ahathoorovog hrama I produbljivanjem veze s Amerikom. Prema Israelu Regardieu, Zlatna zora je u Sjedinjene države došla još prije 1900.,a u Chichagu je osnovan Thoth-Hermesov hram. Do završetka prvog svjetskog rata Mathers je uspostavio tri američka hrama.
Većina hramova Alpha & Omega i Stella Matutina su zatvoreni Ili napušteni do kraja 1930-tih. Sa izuzetkom dva Stela Matutina hrama: Hermesovog hrama u Bristolu koji je radio sporadično sve do 1970, I Whare Ra hrama na Novom Zelandu koji je radio redovito sve do zatvaranja 1978.

Struktura Reda
Stupnjevi reda
Prvi red:

*
Introduction—Neophyte 0=0
*
Zelator 1=10
*
Theoricus 2=9
*
Practicus 3=8
*
Philosophus 4=7

Drugi red:

*
Intermediate—Portal Grade
*
Adeptus Minorus 5=6
*
Adeptus Majorus 6=5
*
Adeptus Exemptus 7=4

Treći red:

*
Magister Templi 8=3
*
Magus 9=2
*
Ipsissimus 10=1

Brojevi koji su napisani u paru uz stupnjeve odnose se na položaj u Drvu života (pogledaj članak o kabali). Neophyte položaj ima oznaku 0=0 što govori da nema položaj na drvu života. Za druge stupnjeve, prvi broj označava položaj od dna (Malkuth), a drugi označava položaj od vrha (Kether). Stupnjevi Prvog Reda povezani su sa 4 klasična elementa: zemlje, zraka, vatre I vode. Pristupnik određenog stupnja primio je metafizičke naputke o značenju svakog od ovih elemenata, a morao je proći I pismeni ispit I demonstrirati određene vještine kako bi bio primljen u određeni stupanj. Stupanj Portal je ritual inicijacije u Drugi Red. Krug već postojenih Učenika Drugoga Reda mora o je dati svoj pristanak kako bi se pristupniku odobrio prijem u Drugi Red. Drugi red nije u cjelosti bio dio “Zlatne zore”, već zasebni Red sa svojim pravima, poznat I pod nazivom R.R.et A.C. Drugi red upravljao je učenjima, ali I Drugim redom u cjelosti. Nakon prolaska stupnja Portal, uvođenik je upoznat s tehnikama praktične magije. Nakon još jednog ispita I pristanka drugih Učenika, pristupnika je mogao pristupiti stupnju Adeptusa Minora (5=6). Također postojala su I četiri podrazreda instrukcija za Adeptusa Minora, ponovno povezana sa četiri stupnja Vanjskog Reda.



http://slobodni.net/showthread.php?1656-Bilderberg-grupa-Masonstvo-Illuminati-cionizam-protokoli-sionskih-mudraca-etc...&utm_source=linkeri.com&utm_medium=referral&utm_campaign=linkeri

SVJETLA LOŽA, DRUŠTVO VRIL I TAJNA NACISTIČKA ORUŽJA

Iako sam već jednim dijelom pisao o društvu Vril u tekstu o društvu Thule, ovaj dio svjetske povijesti, a i povijesti tajnih društava toliko je intrigantan da zaslužuje da mu posvetim još malo pažnje. Inspirirala me knjiga koju sam nedavno imao prilike pročitati , «Nevidljivi orao-povijest nacističkog okultizma» autora Alana Bakera, pa stoga evo priče o društvu Vril. Društvo Vril ili tzv. Svijetla loža kombinirala je političke ideale Illuminata sa hinduskim misticizmom, teozofijom i Kabalom. Njegova povijest ide paralelno s društvom Thule, samo što društvo Vril ima daleko veći utjecaj, fondove, a i kombinira okultizam i znanost. Osim potrage za podzemnom utopijom ispod himalajskih planina, Vril se bavi i pronalaženjem načina inkorporacije mistične «vril» energije u vojnu industriju. Provodeći istraživanje za svoju knjigu «Jutro magičara», autori Jacques Bergier i Louis Pauwels došli su do zanimljivog podatka. Dr. Willy Ley jedan od vodećih svjetskih znanstvenika na polju raketne znanosti koji je 1933. pobjegao iz Njemačke o društvu Vril je rekao: pripadnici ovoga društva vjeruju da poznaju tajno znanje koje bi im omogućilo pretvaranje vlastite rase u rasu nadljudi duboko u utrobi zemlje. To bi činili posebnim metodama koncentracije i cijelim sustavom unutarnje gimnastike. Teoretičari zavjere posebno vole ovaj podatak, jer im omogućuje razvijenije teorija o skrivenim nacističkim gradovima ispod površine Zemlje. Navedene metode koncentracije vjerojatno su bile bazirane na duhovnim vježbama Ignatiusa Loyole. Jezuitske tehnike koncentracije i vizualizacije nalikuju u mnogočemu tehnikama koje se koriste u okultne svrhe, posebno u šamanskim kultovima i tibetanskom budizmu. Nacisti su duboko štovali ove jezuitske duhovne vježbe, za koje su vjerovali da su poslane od strane drevnih Gospodara Atlantide. Okultisti toga vremena znali su da je Loyola baskijskog podrijetla, za koje se vjerovalo da su ostaci atlantiđana. Društvo Vril je vjerovalo da tko god bude ovladao moćima Vrila, postat će gospodar samoga sebe, drugih ljudi i cijeloga svijeta. Vjerovali su da će se svijet promijeniti a «Gospodari» izroniti iz središta Zemlje. Ukoliko se ne uspostavi savez i ne postane «Gospodarom», vjerovali su da će i oni zapasti u ropstvo. U knjizi «Nepoznati Hitler» se navodi: U Berlinu Haushofer je utemeljio «Svijetlu ložu» ili društvo Vril . Cilj ove Lože je istražiti podrijetlo arijevske rase i provoditi vježbe koncentracije kako bi se probudile sile «Vrila». Haushofer je bio student ruskog magičara i metafizičara Georga Gurdjieffa. Obojica su tvrdila da održavaju kontakte sa tajnim tibetanskim ložama koje posjeduju tajnu «nadljudi». Loži su pripadali Hitler, Aalfred, Rosenberg, Himmler, Goring i hitlerov osobni liječnik dr. Morell Poznato je da su Hitlera željeli kontaktirati i Crowley i Gurdjieff. Hitlerove neobične moći sugestije postaje shvatljivija ako se ima na umu da su mu bila dostupne Gurdjieffove psihološke tehnike, koje su se bazirale na učenjima Sufija, tibetanskih Lama izen učenjima japanskog društva «Zeleni zmaj».

Vril energija i Crno Sunce

Vjerovalo se da se vril energija može dobiti iz Crnog Sunca, velike lopte «Prima Materije», koja navodno postoji u središtu Zemlje i daje svjetlo Vril-ya rasi, te zrači radijacijom u obliku vril energije. Društvo Vril je vjerovalo da su Arijevci izvorni biološki nasljednici Crnog Sunca. Ova sila vila je poznata od davnina pod raznim imenima: Chi, Ojas, Vril, Astralno svjetlo, Orgon i dr. U raspravi o 28 stupnju «Starog i prihvaćenog slobodnozidarskog škotskog reda» zvanom Vitez Sunca ili Upućeni Princ, Albert Pike kaže: «U prirodi postoji jedna moćna sila, i čovjek bi, kada bi je posjedovao i znao usmjeriti, mogao revolucinizirati i promijeniti čitav svijet». To je sila koju su Nacisti i njihovi okultni krugovi očajnički osloboditi i usmjeriti na svijet i za koju je društvo Vril vjerovalo da je posjeduje Hitler, kao manifestacija «Velikog Posla» propagiranog od strane Upućenih iz raznih tajnih društava kroz godine. Društvo Vril oslanjalo se na vrlo stare arhetipe koji su već bili u umovima magičara i alkemičara, zaogrnute idejom ponovnog oživljavanja okultnog i znanstvenog napretka. Ideja mutacije i transformacije u višu formu «čovjeka-boga» zaživjela je kroz opise rase Vril-ya u Buller-Lyttonovoj «Nadolazećoj rasi». Lytton je i sam bio pripadnik Rozenkrojcera (Rosicrucians), a samim time i upoznat s arkansko-ezoteričnim filozofijama (i tijekovima najvećih znanstvenih napredaka današnjeg doba)



Leteći tanjuri pogonjeni Vril energijom i druga tajna oružja




Možda najnevjerojatnije priče o društvu Vril su one o navodnom tajnom nacističkom programu proizvodnje letećih tanjura. Pretpostavlja se da je društvo Vril uspostavilo kontakt s «Tajnim Vođama» rase Vril-ya koji su u tajnosti započeli suradnju njemačkim znanstvenicima u drugoj kasnih 1920.-ih Još 1936. Hitler je slao timove speleologa u pećine i rudnike širom svijeta u potrazi za rasom Vril-ya Nacisti su također istraživali i Antartiku tijekom 1937. i 1938. godine u potrazi za rupom Južnog pola i navodno su imali uspjeha, poput admirala Byrda u otkrivanju ovih otvora. Neki kažu da su baš na ovome mjestu Nacisti uspostavili kontakt s «Nepoznatim nadljudima» koji su živjeli u «Duginom gradu» U svojoj kontroverznoj prezentaciji «NLO tajne Trećeg Reicha», Vladimir Terziski povezuje vanzemaljce i njemačka tajna društva poput «Templehoffa», «Thule», «Vril» i Crnog Sunca. Terziski spominje svojevrsnu «vanzemaljsku rasu učitelja», koji su u tajnosti počeli surađivati s pojedinim nacističkim znanstvenicima u krajem 1920-tih u podzemnim bazama gdje su ih upoznavali sa svojim konceptima filozofskog, kulturalnog i tehnološkog napretka. (tzv «Dugina zavjera ili zavjera duge»).Kako Terziski navodi, Nacisti su uz pomoć vanzemaljske inteligencije ovladali antigravitacijskim svemirskim letom, uspostavili svemirske stanice, ovladali putovanjem kroz vrijeme i proizveli svemirski brod koji je mogao putovati warp brzinama. U isto vrijeme vanzemaljci su širili svoje dijabolične ideje kroz društva Vril i Thule. Terzinski sugerira da je istraživanje antigravitacije započelo u Njemačkoj u 20-tim godinama prošlog stoljeća konstruiranjem prvog hibridne antigravitacijske kružne letjelice, RFZ-1, koju je konstruiralo društvo Vril. U razdoblju od 1942-1943 napravljena je cijela serija antigravitacijskih strojeva, a sve je kulminiralo navodnom izgradnjom 350 stopa dugačke letjelice oblika cigare nazvane Andromeda- svemirska stanica, u hangaru za izgradnju cepelina. Iako je teško povjerovati u ove priče na granici naučne fantastike neke činjenice i dan danas golicaju maštu teoretičara zavjera ali i znanstvenika. Naime, društvo Vril nije radilo samo na projektima izgradnje «letećih tanjura, već je bilo i duboko umiješano u izgradnju i drugih egzotičnih oružja o čijem postojanju itekako postoje dokazi, poput raketa V1 i V2, višecjevnog bacača raketa, puške sa noćnom nišanom nazvane «Vampir» i niza eksperimentalnih, ali i funkcionalnih aviona na mlazni pogon. Nagađalo se da Nacisti rade na izgradnji nuklearne bombe i eksploataciji nuklearne energije, a kad tome pridodamo i činjenicu da je društvo Vril neumorno tragalo za alternativnim izvorima energije uslijed nedostatka naftnih derivata, priča dobiva na težini. U kontekstu ondašnjeg vremena, sva ova tehnološka postignuća mogu se usporediti kao kad bi danas preko noći konvencionalna oružja zamijenili laserskim, topovima plazme i kiborzima, dok su neka od postignuća onoga doba i dan danas neprevaziđena. SS E-IV (Entwicklungsstelle 4), jedinica za razvoj SS-ovskog okultnog reda Crno Sunce, navodno je 1939. godine razvila revolucionarni elektromagnetski gravitacijski motor koji je poboljšao Hans Colerov stroj na slobodnu energiju pretvorivši ga u energetski pretvarač. Kasnije su ga uparili sa Van De Graafovim generatorom i Marconievim vrtložnim dinamom (sferični spremnik od merkuruja) kako bi proizveli rotirajuće elektromagnetsko polje velike snage koje je reduciralo masu i utjecalo na gravitaciju. Osmislilo ga je Thule Triebwerk i trebao je biti stavljen u posebno dizajniran disk. Još od 1935. društvo Vril i Thule tražili su pogodne lokacije za testiranje ovih strojeva i pronašli ih u sjeverozapadnoj Njemačkoj koja je bila poznata i pod nazivom Hauneburg. Letjelicu koju su tamo testirali prozvali su jednostavno H-gerat, što bi u prijevodu značilo Sprava iz Hauneburga. Zbog sigurnosti preimenovali su ga u još kraće ime –Haunebu , a potom zajedno sa nekim ranijim protoipima zvanim Vril u RZF-5, kada su testne lokacije zamijenili sa lokacijom nazvanom Vril Arado Brandenburg područje za testiranje letjelica.



Ranija letjelica Haunebu1 od koje su konstruirana dva prototipa bila je promjera 25 metara, imala osam članova posade i mogla postići brzinu od 4,800 km/h, ali na malim visinama. Kasnija poboljšanja omogućila su razvijanje brzina od 17000km/h, što ne mogu postići ni današnji najbolji mlazni avioni. Let je mogao trajati do 18 sati, a kako bi letjelica mogla odoljeti ogromnim temperaturama koje nastaju pri takvim brzinama, osmišljena je specijalna zaštitna legura nazvana «Victalen» (smrznuti dim), koju su osmislili vodeći SS-ovski metalurzi, navodno u 1930-tima. Rani modeli isprobavali su također i prilično veliki 60 mm top sa dvije cijevi zvan skraćeno KSK (KraftStrahlKanone, Top snažne zrake). Neki su mislili da se ovdje radi o iznimno snažnom laseru, ali nije bilo tako. Nijemci su ju zvali anakronimom kao , «nešto što nije iz ovog vremena ni mjesta». Kada su 1945. godine letjelicu Vril7 srušili Rusi među ostacima su pronašli nešto što je neodoljivo podsjećalo na spomenuti top. Ostaci od volframa nakon rata su identificirani kao –spojene kugle koje su formirale kaskadne oscilatore spojene na dugocijevnu transmisijsku polugu oko koje su bile omotane spirale ili zavojnice od volframa kako bi se proizveo snažni izboj energije dostatan da probije četiri neprijateljska oklopa debela 100mm. Ovako veliki top destabilizirao je disk i kasnije je zamijenjen strojnicama ili protuavionskim topovima. Haunebu 1 prvi puta je poletio 1939. godine i napravio ukupno 52 probna leta. 1942. nešto veći Haunebu2 promjera 26 metara bio je spreman za probni let. Imao je 9 članova posade i mogao postići brzine od 6000 – 21000km/h, te letjeti 55 neprekidnih sati. Oba su, kao i kasnije proizveden Haunebu2 Do-Stra imali toplinske štitove od Victalena i u razdoblju od 1943-1944 napravili ukupno 106 probnih letova. Dolaskom 1944. godine testiran je usavršeni ratni model Haunebu II Do-Stra (Dornier STRAtospharen Flugzeug/stratosferska letjelica). Napravljena su dva prototipa. Ovi divovski strojevi visoki nekoliko katova imali su posadu od 20 ljudi, te mogli postići nadzvučne brzine iznad 21 000km/h. SS- je nastojao izraditi tendere za serijsku proizvodnju i u Junkersu i Dornieru, ali kasnije je ipak izabran Dornier. Kraj rata onemogućio je proizvodnju serijskih modela, ali je zato konstruiran prototip 71 metar u promjeru zvan Haunebu3. Navodno je baš ova letjelica kapaciteta 32 člana posade, koja je razvijala brzine do 40 000km/h i mogla ostati u zraku i po nekoliko tjedana, poslužila krajem rata za evakuaciju pripadnika društva Thule i Vril. Razvijani su planovi i za Haunebu 4, ali prototip nikada nije konstruiran. Zvuči li vam ovo sve nevjerojatno, pogledajte neke od slika autentičnih letjelica s dokazanim postojanjem.



http://slobodni.net/showthread.php?1656-Bilderberg-grupa-Masonstvo-Illuminati-cionizam-protokoli-sionskih-mudraca-etc...&utm_source=linkeri.com&utm_medium=referral&utm_campaign=linkeri

RED ZELENOG ZMAJA



Vrlo usko vezani uz već prije spominjana društva Thule I Vril je dakako I Red zelenog zmaja. Ovaj red ili društvo bilo je japansko tajno društvo posvećeno ovladavanju ljudskim tijelom I vremenskim organizmom ili “eteričnim tijelom”. Ovladavanje ovim znanjima omogućavalo je , očito, veliku moć. Također, članovi ovog društva imali su mogućnost predviđanja. Drugi izvori navode da su mogli ovladavati elementima unutar svoga tijela pri čemu se najvjerovatnije misli upravo na one istočnjančke. (5 elemenata). Viši stupnjevi inicijacije zahtijevali su od kandidata da vlastitom voljom natjeraju sjeme da proklija. Japanski red razlikovao se od zapadnjačkih tajnih društava upravo po izričitim zahtijevima za dokazivanjem, a također I cijenom neuspjeha. U prijašnjim postovima spominjao sam Karla Haushofera, jednog od tvoraca nacističkih ideja i nacističke geo politike, a čiji je poklonik bio i Alan Le Vey. Haushofer je bio jedan od samo tri zapadnjaka kojima jKarl Haushofere uspjelo postati članom Reda Zelenog Zmaja i to u vrijeme dok je bio vojni ataše u Tokiju netom prije Prvog svjetskog rata. Kako sam već ranije pisao i o društvima Thule i Vril ne bih sada išao u detalje o povezanosti ovih društava, nego ću prepustiti čitateljima da sami povežu «konce». U spominjanoj nacističkoj ekspediciji na Tibet (1926-1942) Nacisti su pokušali stupiti u kontakt sa tzv. «Spiljskim Prorocima Tibeta». Članovi ekspedicije navodno su kontaktirali poznavaoce Agarthe. Neki od njih su se 1929 vratili u Njemačku i oformili lože u Berlinu, Minhenu i Nirmbergu, dok neki pak izvori navode da je oformljena loža samo u Berlinu. Tibetanski redovnici u Njemačkoj su bili poznati kao Društvo Zelenih Ljudi, a najpoznatiji među njima kao Redovnik Zelenih Rukavica/Ruku. On je bio nadaleko poznat po svojim vidovnjačkim i proročkim sposobnostima. Jednom prilikom imao je audijenciju i kod Hitlera. Društvo Zelenih Ljudi navodno je bilo u višestoljetnoj «astralnoj povezanosti» sa Društvom Zelenog Zmaja. U već duboko poremećenom Hitlerovom umu pored brojnih utopijskih ideja o rasnoj čistoći i stvaranju arijevske rase, rodila se i ideja da Društvo Zelenih Ljudi pomaže u pretvaranju arijevaca u bogolika stvorenja. Iako ovo zvuči na progresivnu naučnu fantastiku, aktivnosti ovog društva držala su se u najvećoj tajnosti. Društvo Zelenih Ljudi palo je u nemilost na prijelazu iz 1943 u 1944, ne zna se točno da li zbog nemogućnosti da promijene tijek rata ili zato što je sam Haushoferov sin sudjelovao u pokušaju atentata na Hitlera. Prema nekim izvorima «Zeleni Ljudi» poslani su u koncentracijske logore zajedno s drugim političkim neistomišljenicima, jer doista postoje zapisi u ruskim arhivima da su prilikom ulaska sovjetske vojske u Berlin pronađena mnoga tijela Tibetanaca. Većina ih je počinila samoubojstvo zabijanjem noža u trbuh. Neki izvori navode da su bili u njemačkim odorama bez obilježja, a drugi da su bili potpuno goli. Zbog ovog promašaja, Haushofer je prvo ubio vlastitu suprugu, a potom i sebe izvršivši «seppuku» kako je i dolikovalo članu Reda Zelenog Zmaja. Posljednji pripadnici Društva Zelenih Ljudi nestali 1959, dolaskom komunista nakon kineskog pripajanja Tibeta.



http://slobodni.net/showthread.php?1656-Bilderberg-grupa-Masonstvo-Illuminati-cionizam-protokoli-sionskih-mudraca-etc...&utm_source=linkeri.com&utm_medium=referral&utm_campaign=linkeri

TEMPLARI - PRECI SLOBODNOG ZIDARSTVA



Mnogi nagađaju da su mnoga tajna i masonska društva proistekla upravo od vitezova Templara. Toj teoriji išla je u prilog i sama mističnost reda i mnoge legende u kojima se govorilo o vitezovima Templarima kao o čuvarima Svetog Grala i drugih relikvija poput vrha koplja kojim je proboden Krist, dijela križa na kojem je raspet, pa čak i same blazamirane Kristove glave. Kada je red tragično ugašen 1314., vjeruje se da su mnogi templari uspjeli prebjeći u Škotsku i tamo vitez Templarnastaviti svoje djelovanje. Neke teorije nagađaju da je mistično društvo Ruže i Križa (rosecruix) direktni nasljednik templarskog učenja.




Ono što je zanimljivo u proučavanju tajnih društava i vitezova Templara je da se kao jedan od mogućih putova Majstora masona koji želi proširiti svoje masonsko znanje spominje tzv. Škotska ceremonija (Ancient and Accepted Scottish Rite) čiji stupnjevi (neki po južnoj neki po sjevernoj jurisdikciji) nedvojbeno asociraju na vitešku ostavštinu. Tako se kao mogući stupnjevi navode «Vitez istoka i zapada», «Vitez ruže i križa», «Vitez zapovjednik hrama (temple)» i mnogi drugi. No, ono što je najzanimljivije u priči o povezanosti masonskih društava i vitezova Templara je postojanje tzv. «Ujedinjanog, vjerskog. Vojnog i masonskog Reda Hrama i sv, Ivana od Jeruzalema, Palestine, Rodosa i Malte» koji kao svoje oznake koriste znakovlje vitezova templara. Ovi masonski vitezovi templari sebe definiraju kao međunarodni humanitarni masonski red, a od 1700. godine, kada masonstvo postaje javno u svoje obrede inkorporiraju simbole i tradicije Templara. Ovi vitezovi templari dodatni su red, a ne viši stupanj unutar slobodnog zidarstva. Da bi mason postao Vitez Templar, prvo mora postati «Majstor mason od Kršćanske vjere» i biti uzdignut u Sveti Kraljevski Svod. (neke podružnice dopuštaju to postati i članovima drugih vjeroispovijesti koji su se zakleli braniti kršćanstvo) Kao i u svim slobodnozidarskim organizacijama , članstvo u ovom redu zahtijeva od kandidata da bude visoko moralna osoba, izraženog karaktera i uzorne reputacije i da vjeruje u Vrhovno biće. Vitezovi Templari od kandidata također zahtijevaju da budu istaknuti kršćani.



O vitezovima templarima napisane su brojne znanstvene i pseudoznanstvene knjige, stoga je nemoguće ovaj plemeniti red opisati u detalje. Stoga ćemo se zadržati samo nanjvažnijim činjenicama. Povijesni Templari ili punim imenom "Red siromašnih vitezova Krista i Salomonova hrama" (nazivani još i Vitezovi Templari) osnovan je 1118. nakon prvog križarskog rata s namjerom da pomognu novom Jeruzalemskom kraljevstvu da se odupre napadima muslimana iz okolice, i da pruži sigurnost velikom broju hodočasnika koji su krenuli u Jeruzalem nakon njegovog osvajanja. Red je osnovao Hugo de Payens. Sjedište reda je prvobitno bilo pokraj mjesta gdje je nekad stajao židovski hram, Templum Salomonis, po čemu je i dobio ime. Kako je u Palestini rastao vojni pritisak Saracena, Templari su već u 12. stoljeću svoje sjedište premjestili prvo na Cipar a zatim u Francusku i počeli osnivati svoje podružnice - kuće po cijeloj Europi. Sudjelovali su u ratovima protiv Saracena u Španjolskoj i u oslobađanju Portugala. Spominjući templare ne možemo zaobići ni spominjanje Salaha al-Din Yusufa bin Ayuba ili Saladina. Značenje njegovog imena na arapskom je «ispravnost vjere» i tijekom svoje vladavine zauzeo je mnoge teritorije. Ujedinio je Egipat i Abesinske kalifate, a zahvaljujući izvanrednom poznavanju vojne taktike u samo 12 godina zauzeo je Damask, Siriju, Allepo, Mawsil i Irak.



Nakon tromjesečne bitke 1187. zauzeo je Jeruzalem u poznatoj bici kod Hattina. Ono što je bitno napomenuti za ovu bitku je da je Saladin raspolagao sa 12.000 vitezova a templari sa 20.000 pješaka i samo 1000. vitezova. Sa sobom su nosili «Pravi Križ» svetu relikviju iz 320. godine koji je otkrila majka Konstantina Velikog. No ni to nije pomoglo da se odupru porazu. Nakon bitke mnogi su vojnici postali muslimanski robovi, a Saladin nije poštedio niti jednog templara osim Velikog Meštra Gerarda de Rideforta. Svaki je templar i hospitalac bio prisiljen kleknuti i onda je obezglavljen. Kako je zapisano, svi su smrt dočekali, dostojno, ponizno pred Bogom i u tišini.







Osim što su branili kršćansku vjeru i sudjelovali u brojnim križarskim ratovima, templari su bili poznati i kao vješti bankari. Što će se poslije pokazati glavnim uzrokom njihova nestanka. Zahvaljujući svom doprinosu širenja kršćanstva, dobivali su posjede širom Europe, a pritom su bili i oslobođeni plaćanja raznih poreza. Iako su simbol templara bila dva viteza na jednom konju, kao simbol siromaštva, templari prve početke bankarstva iz razdoblja križarskih ratova razvijaju vrlo vješto, i u kombinaciji sa feudalnim poklonima koje su dobivali diljem Europe, postaju vrlo moćni. Kod njih se zadužuju gotovo svi kraljevi i plemstvo tog doba, a bili su i vrlo cijenjeni kao financijski savjetnici na dvorovima. Takvim aktivnostima, osim što su imali vrlo veliku moć, stekli su i brojne neprijatelje. Počinje ih se optuživati za razvrat i krivovjerstvo, i kako te optužbe postaju sve ozbiljnije, počinju i progoni Templara, najžešće od strane francuskog kralja Filipa IV koji je bio njihov veliki dužnik. Sukob Filipa i Templara završava 1314. kad spaljuju na lomači zadnjeg velikog meštra Templara, Jacques DeMolaya. 1312. Papa Klement V. ukida red Templara. Njihova imanja u Francuskoj konfiscira francuski kralj, dok u drugim zemljama njihova imanja po papinskoj odluci dobijaju uglavnom Ivanovcii vitezovi od Malte. Neki su Templari uspjeli izbjeći progonima i sklonili su se u Portugal gdje su promijenili ime reda u Kristov red. Drugi dio je pobjegao u Škotsku gdje je kralj bio Robert Bruce koji je već ranije bio ekskomuniciran, tako da nije morao prihvatiti volju Pape. U novije vrijeme objavljen je dokument iz tajne vatikanske knjižnice pod nazivom "Oprostite Templari" u kojemu Papa Klement V. utvrđuje kako nije pronađeno nikakvih dokaza protiv Templara, te kako odrješuje sve čelnike Templarskog reda.


Mitovi i legende



Neki vjeruju, da je masovno hapšenje Templara koje je bilo organizirano u Francuskoj u petak 13. listopada 1307. korijen praznovjerja o nesreći koju donosi petak 13..Uz Templare se još i danas povezuju legende o Svetom gralu, Zavjetnoj škrinji, i nekim tajnama graditeljstva. Osim toga, povezuje ih se i sa masonima. Postoje mišljenja, da su Templari sudjelovali u Portugalskim pomorskim ekspedicijama, kao i da su iz Škotske plovili Atlantikom i stigli do Amerike prije Kolumba. Dokazom za njihova putovanja do Amerike smatraju se nedugo otkrivene stare freske u kapeli u Roslinu u Škotskoj. Naime, na freskama su prikazani vinova loza i grožđe čije je porijeklo Amerika, a freske su, navodno, nastale u vrijeme prije Kolumbovih otkrića. Posljednju i povjesno najuvjerljiviju legendu čini priča o prokletstvu koje je uputio zadnji vođa ovog reda. Na sam dan svoga pogubljenja on proklinje rimskog papu Klementa V., , francuskog kralja Filipa IV., francuskog premijera i njihovih deset budućih generacija. Sve tri "proklete" osobe su umrle u sljedećih dvanaest mjeseci, a kasnije sva tri kraljeva sina umiru mlada bez muške djece što dovodi do početka stogodišnjeg rata. Vitezovi templari postoje i danas u vidu mnogih redova, a kao što sam prije spominjao neke organizacije su masonske a neke ne. Najpoznatije udruge koje dans djeluju su ORDO SUPREMUS MILITARIS TEMPLI HIEROSOLYMITANI i «Heriardity Knight Templar of Brittain» . Ova prva organizacija ima i svoje predstavništvo u Hrvatskoj, pod vodstvom Velikog Priora Alfreda Krupe. Govoreći o templarima u Hrvatskoj moramo spomenuti da tijekom druge polovine 12. stoljeća Templari dolaze u Hrvatsku i srednjevjekovnu Slavoniju i tu dobivaju nadimak božjaci (od ubogi) Oko 1169. im je sjedište bilo u Vrani gdje su od Pape dobili samostan Sv. Gregorija. U Senju, Zagrebu, Božjakovini, Našicama, Glogovnici i još nizu drugih mjesta su imali svoje kuće-podružnice i ogromne posjede, tako da su bili gospodari cijelih županija. Imali su vrlo veliki utjecaj na javni i politički život na tim područjima, ali su i dolazili u sukob s plemstvom i pukom. Nakon njihovog ukidanja 1312. Papa dodjeljuje njihove posjede Ivanovcima koji su zatim uspostavili Vranski priorat. Upravo ovaj potonji zaživio je i u današnje vrijeme pod vodstvom OSMTH (Suvremenog vojničkog reda Hrama Jeruzalemskog)






TEMPLARI U HRVATSKOJ



Templarski red već je sam po sebi dosta samozatajan i teško je doći do povijesnih činjenica čak i na globalnoj razini. Takvom stanju dovelo je famozno ukidanje reda 1312-1314.g, kada su s Templarima nestali i mnogi povjesni dokumenti i zapisi. No, unatoč tomu Templari su o svome postojanju ostavili brojna svjedočanstva i tragove širom svijeta, pa tako i u Hrvatskoj. U Hrvatsku i Slavoniju, Templari stižu tijekom druge polovice 12. Stoljeća, odnosno u razdoblju, poslije Drugog a prije Trećeg križarskog rata, . gdje dobivaju nadimak božjaci (od ubogi) Oko 1169. im je sjedište bilo u Vrani gdje su od Pape dobili samostan Sv. Gregorija. U Senju, Zagrebu, Božjakovini, Našicama, Glogovnici i još nizu drugih mjesta su imali svoje perceptorate i ogromne posjede, tako da su bili gospodari cijelih županija.Iako to nije nigdje zapisano, čini se očitim da je svrha dolaska templara na naše tlo jasna, a podudara se s prvotnom svrhom i funkcijom njihove organizacije: čuvati putnike i štiti putnike na njihovom putu na Bliski Istok. Treba imati na umu da su Zapadni Evropljani, u ovom jugoistočnom dijelu Evrope bili ne samo izgubljeni, već i fizički ugroženi od domicilnog stanovništva, stoga im je bila potrebna zaštita koju su pronašli upravo u –templarima. Korist od toga ubrzo su spoznali i svi nositelji tadašnjeg političkog života.: rimski papa, ugarsko-hrvatski kraljevi, nadbiskupi i biskupi i drugi uglednici. Kako sam već istaknuo teško je doći do podatka o točnom datumu dolaska templara u naše krajeve zbog manjkavosti povijesnih dokumenata, no imajući u vidu da su templari bili izravno odgovorni Papi, zapisi o templarima u Hrvatskoj nalaze se u nekim dokumentima rimske kurije.

Kada govorimo o Templarima u Slavoniji trebamo znati da je srednjovjekovni pojam Slavonije bio nešto drukčiji od današnjeg poimanja istoimenog geokrafskog područja. Iako se ovim pojmom barata već od najranijeg srednjovjekovlja, koncetrirat ću se na nešto kasnije razdoblje odnosno vrijeme vladavine hrvatskog kralja Kolomana (1226. – 1241.) koji u povelji izdanoj hrvatskim templarima izričito naglašava, da je "Slavonija" istovjetna s kraljevstvom Hrvatske i Dalmacije. Nadalje, Koloman navodi: "sve templare, koji su u granicama našega vojvodstva Slavonije, kao u Dalmaciji, tako u Hrvatskoj . . ."Kada se Koloman spremao na križarski pohod protiv krivovjeraca u Bosni i Zahumlju (današnjoj Hercegovini), papa Grgur IX. u pismu od 14. listopada 1234. hrabri ga, da snažno navali na te "krajeve Slavonije". Tri dana kasnije Papa piše Ivanu Nijemcu, "biskupu bosanskomu, propovjedniku križarske vojne protiv krivovjeraca u Slavoniji". Isti dan Papa piše zagrebačkomu biskupu Stjepanu, da je uzeo u zaštitu Sv. Stolice hercega Kolomana i njegova imanja, dok bude ratovao protiv "krivovjeraca u krajevima Slavonije.119 U svim tim navodima Grgur IX. istovjetuje sredovječnu Bosnu sa "Slavonijom". Da se u navedenim pismima pape Grgura IX. pod nazivom "Slavonija" uistinu radilo o Bosni, izričito svjedoči ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. u povelji zagrebačkom prepozitu Filipu od 29. listopada 1244., kada kaže, da je njegov brat, hrvatski herceg Koloman, god. 1234. uzeo križarski znak i pošao na križarski pohod "protiv patarena u Bosni i zemlji Rami". Sve gore navedeno još više otežava lociranje i identifikaciju templarskih posjeda u krajevima Hrvatske. Uvažavjući neke povjesne činjenice kao što su podaci o načinu templarske arhitekture ipak možemo doći do nekih spoznaja. Osnovna karakteristika templarskih sjedišta je majur, skupina gospodarskih zgrada na posjedu koji im je davao prihode, žito, vino, stoku, te konje koje su uzgajali za vitezove u Svetoj Zemlji. Najčešće je majur imao veliko četverokutno ograđeno dvorište s kapelom na južnoj strani, a stambenim zgradama i stajama na sjeveru. U svakom sjedištu nalazila se crkva u kojoj su službu vršili templarski svećenici koji nisu potpadali pod upravnu vlast mjesnih biskupa. Većina templarskih crkava bila je jednostavna i malih dimenzija. Po tome su gospodarska sjedišta templara bila slična opatijama cistercita, reda kojemu su templari i srodni. Najčešće je to bilo veliko četverokutno ograđeno dvorište, s kapelom na južnoj strani, stambenom zgradom na sjevernoj i sa. Katkad je takav kompleks imao četverokutnu kulu u jednom uglu. U većini preceptorata protezao se njihov poljoprivredni



VRANA

nad fortifikacijskim karakterom. Uvažavjući gore spomenute činjenice i neke postojeće dokumente i zapise, o nekim posjedima u Hrvatskoj ipak nešto znamo. Jedan od njih je i Vranski priorat ili Priorat vranski što je ujedno bio i naziv organizacije Vitezova Templara na području Hrvatske i Ugarske kada su se 1169. pojavili na tom području. Središte im se je nalazilo u Vrani, a uživali su posebnu naklonost ugarskih kraljeva Emerika i Andrije II., koji su im poklonili goleme posjede. Osim Vrane, u Primorju su držali Senj koji su dobili od kralja Bele III 1183. i crkvu sv. Jurja. Andrija II darivao im je Gacku u zaleđu Senja u znak zahvalnosti za pomoć u njegovu križarskom pohodu 1217.godine. Senj je u posjedu vitezova Templara sve do 1269. godine kada ga mijenjaju za Dubicu i cijelu Dubičku županiju., od potoka Mješanice na zapadu, do hrpta Kozare na jugu, potoka Rakovice i Vojskove (pritoke Save) na istoku kao i dobar dio Posavine. Andrija II poklonio im je i vlanstelinstvo Božjakovinu (kraj današnjeg Dugog Sela kraj Zagreba), gdje Templari uspostavljaju Perceptorat sv. Martina. Ovo područje oko današnjeg Dugog Sela prvi put se spominje oko 1209. pod nazivom zemlja Sv. Martina (terra sancti Martini). Herceg, a kasnije kralj Andrija II. početkom 13. stoljeća tu je zemlju oduzeo zagrebačkom županu i darovao je svom pouzdaniku varaždinskom županu Kračunu. Kračun je kasnije iznevjerio kralja Andriju, te ga je ovaj dao pogubiti i zaplijenio sve njegove posjede. Zaplijenjenu zemlju darovao je Templarima U darovnici iz 1209. godine kralj Andrija II. potvrdio je templarima sve njihove posjede u Hrvatskoj, GOTIČKI PORTAL CRKVE SV BRCKAdarovavši im i neke nove. Zagrebački župan Vangelin uveo je templare u posjed Sv. Martina. Posjed je bio izuzet od sudske vlasti zagrebačke županije i pod posebnom kraljevom zaštitom. U kraljevskoj darovnici opisane su međe svetomartinskog vlastelinstva. Prema povjesničaru Josipu Adamčeku, negdje na području današnjeg mjesta Božjakovina bila je kuća vitezova templara. Ona se navodno nalazila pokraj potoka Zeline. Nakon raspuštanja templara ivanovci su preuzeli njihove posjede, a među njima i vlastelinstvo Sv. Martina. Pretpostavlja se da su ivanovci preuzeli i templarsku kuću na vlastelinstvu (domus de sancto Martino), makar nije isključeno da su sagradili novu kuću na nekom drugom mjestu. Uz templarsku, a kasnije ivanovačku kuću je kasnije sagrađen kaštel (spominje se 1570. godine kao castellum Bosyakowyna). Postoji legenda da je kaštel Božjakovina bio povezan podzemnim hodnikom s crkvom Sv. Brcka u Brckovljanima i crkvom Sv. Martina u Prozorju. U unutrašnjosti Hrvatske, templari su još posjedovali


GLOGOVNICA

Glogovnicu pokraj Križevaca koju su dobili od zagrebačkog biskupaProdana između 1170. i 1175. Postoje zapisi da je Prodan templarima."Kraj Zagreba, gdje je sada Nova Ves, sagradio je braći templarima samostan i crkvu" " Takođe, Templari su posjedovali dio Gorske županije u Pokuplju gdje je uspostvljen perceptorat Gora, a u istočnoj Slavoniji pokraj Požege Ljesnicu i Račešće i Našice. Kako stoji u dokumentima iz 1250. godine, u templarskom posjedu su i šume na Papuku, iznad Kaptola i Kutjeva, a 1287. godine, templari dobivaju i posjed Berzeniche (Breznica, nedaleko od Pleternice u Požeškoj kotlini).U kompleks prioratskih posjeda kasnije su uključena vlastelinstva Pakrac, Trnava, Čaklovec i Bijela. Ban Opoj 1236., župan i ban Slavonije, sagradio grad Opoj među bregovima nedaleko od Rasinje, koji je kasnije darovao templarima za spasenje svoje duše. Srednjovjekovna Rasinja zajedno sa Opoj-gradom, čiji se ostaci i danas mogu naći na brežuljku Budimu, spominje se već 1170. godine. Kao vlasnik spominje se biskup Prodan, koji neke posjede oko Rasinje daruje vjerskom redu templara ili križara. 1230. godine, zamjenom zemlje s zagrebačkim biskupom, templari su stekli zemlju Ras(s)echa. Ta zemlja odgovara selu Nova Rača, zapadno od Bjelovara. U Novoj Rači, templari su sagradili crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije, 1312. Iz tog vremena, u crkvi je sačuvana gotička sakristija. Osim ovih posjeda templari su posjedovali i Luku Zablaće pokraj Pakoštana, te Zdelju koju su templari dobili od bosanskog bana Borića koji se spominje u dokumentima od 1154. do 1163. Zdelja se nalazila na sjeverozapadnim izdancima Bilo-gore, uz potok Zdelju, južno od Podravskog sela Virja. Pokraj Splita u templarskom posjedu bila je i Crkva Sv. Petra Od Brade koju su templari dobili od Petra Strezija. U Istri, templari su posjedovali i crkvu sv. Marije (kasnije su je preuzeli franjevci) koja i danas stoji u Vižinadi. Crkva se nalazi na mjesnom groblju Vižinade na Božjem polju, nazvanom upravo po Templarima, odnosno „božjacima“.

Kao i sve templarske posjede širom svijeta, posjede u Hrvatskoj je nakon gašenja reda snašla ista sudbina, te je većina dospjela u ruke ivanovaca.



http://slobodni.net/showthread.php?1656-Bilderberg-grupa-Masonstvo-Illuminati-cionizam-protokoli-sionskih-mudraca-etc...&utm_source=linkeri.com&utm_medium=referral&utm_campaign=linkeri

ORDO TEMPLI ORIENTIS - O.T.O.



Ordo templi orientis odnosno Red Istočnog Hrama ili Red Hramovnika Orijenta, je internacionalna bratovština i religijska organizacija osnovana početkom 20. stoljeća. Zbog štovanja Bafometa, To Mega Therion-a (Velike zvijeri na grčkom koja se spominje i u bibliji kao personifikacija Sotone) i dramatične teurgije ovaj red često brkaju sa Sotonističkim kultom, no o tome će više riječi biti poslije. Izvorna ideja bila je da se O.T.O. poveže i ukalupi u slobodno zidarstvo, ali pod vodstvom Aleistera Crowleya, uskoro je reorganizirana bazirajući se na zakonu Teleme kao centralnog religijskog principa. Ovaj zakon koji propovjeda «Čini što ti volja i to će biti sav Zakon» i «Ljubav je zakon, ljubav pod voljom», pojavljuje se 1904. godine u «Knjizi Zakona» Aleistera Crowleya. Kao i druga tajna društva članstvo u O.T.O. temelji se na sustavu inicijacije sa stupnjevanim ceremonijama u kojima se ritualnom «dramom» nastoje uspostaviti bratske veze i usaditi filozofska i duhovna učenja. U O.T.O. je uključena u Ecclesia Gnostica Catholica (EGC) ili Gnostička Katolička Crkva koja je crkveni produžetak Reda. Glavni obred je javan i naziva se Liber XV, ili gnostička misa. O.T.O. tvrdi da ima preko 3000 sljedbenika širom svijeta, dok se polovina ovog broja nalazi u SAD.

Filozofija O.T.O.



Aleister Crowley O.T.O. definira kao «prvi od drevnih redova koji su usvojili Knjigu Zakona». O.T.O. je izvorno posuđivala ritualne materijale neregularnih masonskih organizacija, i iako se koriste neki simboli i jezik, kontekst je baziran na Telemi. Red pruža ezoterične upute kroz dramatične rituale, vodstvo kroz sustav prosvijetljenih etika, i drugarstvo između predanika Velikom Poslu, pronalazeći božansko u ljudima. O.T.O ima dvije jezgre ritualnih aktivnosti; uvođenje u misterije i slavljenje Liber XV, gnostičke mise. U dodatku, Red organizira predavanja, radionice, socijalne događaje, kazališne i umjetničke performanse; izdaje knjige i novine i daje instrukcije iz Hermetičke znanosti, joge i magike. U svojim «Ispovjednima» Crowley piše: «O.T.O posjeduje najveću tajnu. Cijeli njegov sustav usmjeren je ka komuniciranju s članovima kroz progresivne sugestije, ove svevažeče upute” U prvom nizu inicijacija postoje dva središnja cilja. Prvo, neophodno je objasniti univerzum I njegovu povezanost s ljudskim životom.. Drugo, potrebno je naučiti svakog muškarca i ženu kako najbolje prilagoditi vlastiti život svemiru i kako razviti svoje vještine do maksimuma. Crowley je konstruirao niz rituala temeljem gore navedenog pod nazivima Minerval, Čovjek, Magičar, Majstor Magičar i Potpuni Magičar i Potpuni Upućenik, koji bi trebali ilustrirati tijek ljudskog života u širem filozofskom aspektu. Inicijacijski rituali nakon petog stupnja su takvi da se od kandidata zahtijeva diskrecija, odanost, neovisnost, iskrenost, hrabrost, samokontrola, indiferentnost s obzirom na okolnosti, nepristranost, skepticizam i ostale vrline, i trebali bi u isto vrijeme pomoći kandidatu da sam otkrije prirodu vrhovne istine, svoju svrhu i najbolje načine njene upotrebe.

O cijelom sustavu O.T.O. Crowley je pisao u svojim “Ispovjedima”:

"On omogućava racionalnu bazu univerzalnog bratstva I univerzalne religije. U prvi plan stavlja znanstvenu teoriju koja je zbroj svega do sada poznatog o svemiru kroz jednostavan ali uzvišen simbolizam umjetnički uređen. On također omogućava svakom čovjeku da sam otkrije vlastitu sudbinu, osnažuje moralne i intelektualne kvalitete potrebne za slobodna postignuća, te, na kraju, u njegove ruke stavi oružje nezamislive moći koje čovjek može upotrijebiti za razvoj svake vještine koja mu je potrebna u njegovom poslu."

Inicijacije i učenja



Kao što sam ranije spomenuo, članstvo u O.T.O. se temelji na sustavu inicijacijskih obreda (ili stupnjeva), u kojim a se kojima se ritualnom «dramom» nastoje uspostaviti bratske veze i usaditi filozofska i duhovna učenja. U O.T.O. je uključena i Ecclesia Gnostica Catholica (EGC) ili Gnostička Katolička Crkva koja je crkveni produžetak Reda. Članovi imaju i organizacijsku funkciju, stoga se različiti stupnjevi moraju dostići kako bi se mogle obavljati različite službe unutar Reda.(za primjer: potrebno je dostići K.E.W. stupanj kako bi se postalo svećenikom Gnostičke katoličke crkve). Postoje 13 numeriranih i 12 nenumeriranih stupnjeva podijeljenih u trijade- Pustinjak, Ljubavnik, Čovjek Zemlje. Za prijem u svaki stupanj potrebna je inicijacija i davanje prisege za koje O.T.O. tvrdi da su slične onima koje koriste Slobodni zidari. Napredovanje kroz trijadu Čovjek Zemlje zahtjeva sponzorstvo od strane člana na višem stupnju. Napredovanje do stupnja Viteza istoka i zapada; te dalje zahtjeva poziv jednog od članova. Krajnji cilj inicijacije u O.T.O. je «obučiti pojedinca prosvijetljenim misterijima Prirode kroz alegorijske simbole, i na taj način pomoći mu u otkrivanju njegovog ili njezinog pravog Identiteta. Sustav izgleda ovako:

Trijada Čovjeka Zemlje

* ( Minerval ) uvađanje u misterije privlačnosti i začeća
* ( Inicijacija) Čovjek i Brat uvađanje u misterije rođenja
* ( Posvećenje )Magičar uvađanje u misterije života
* ( Odanost ) Majstor magičar –uvađanje u misterije smrti
* ( Ushićenje ) Potpuni Magičar i pratioc Enochove Svete Kraljevske Arke
* ( Potpuni Inicijat ) Potpuni Uvođenik ili Jeruzalemski Princ

Izvan Svih Trijada

* Vitez Istoka i Zapada

Trijada Ljubavnika

* V°-Suvereni Princ Ružinog Križa, I Vitez Pelikana I Orla
* Vitez Crvenog Orla I Član Senata Viteza Hermetičkih
* VI°-Uzvišeni Vitez (Templar) Reda Kadosch I pratioc Svetog Grala
* Veliki Inkvizitor Zapovjednik I član Velikog Tribunala,
* Princ Kraljevske Tajne
* VII-Theoreticus, I Vrlo Uzvišeni Suvereni Veliki Inspektor General
* Mag Svjetla , i Biskup Gnostičke Katoličke Crkve
* Veliki majstor Svjetla I Ispektor Ceremonija I stupnjeva

Obožavanje falusa kao mikrokozmičke suprotnosti suncu uči se u ovom stupnju, uključujući I stvaranje osobne “kapele” koja sadrži skulpturu falusa u bronci, srebru ili sličnom




Trijada Pustinjaka

* VIII°-Visoki Svećenik Iluminata
* Epopt Illuminata

Na ovom stupnju uče se masturbacijske i autoseksualne magične tehnike, koje se nazivaju još I “Solov Manji Rad”

* IX°—Uvođenik u Svetište Gnoze
* Uče se heteroseksualne magične tehnike
* X°—Rex Summus Sanctissimus
* XI°—Uvođenik Jedanaestog Stupnja (ovaj stupanj je tehnički i nije u nikakvoj vezi s općim planom Reda)
* U ovom stupnju uče se magičarske tehnike analnog snošaja
* XII°—Frater Superior i Vanjski Poglavar Reda







Struktura


Upravna tijela O.T.O. su.

1. Međunarodna središnjica
* Predsjeda Vanjski Poglavar Reda XII° (OHO—također znan i kao Frater Superior)
* Vrhovno Vijeće
* Revolucionari
2. Suvereno Svetište Gnoze IX°
3. Tajni Areopagus Illuminata VIII°
4. Veliki Tribunal VI°
5. Nacionalna Velika Loža
* Predsjeda nacionalni Veliki Majstor X°
* Provedbeno Vijeće
6. Nadređeno Veliko Vijeće
7. Izborni Studij

O.T.O. tijela

1. Kampovi su najmanja i ne moraju provoditi inicijacije ali se potiču slaviti Gnostičke Mise

2.Oaze su slijedeće po veličini . Oaze moraju biti u mogućnosti provoditi inicijacije do trećeg stupnja i od njih se očekuje da Gnostičke mise provode najmanje 6 puta godišnje

3. Lože su najveće lokalno tijelo unutar Čovjeka Žemlje i od njih se očekuje da slave Gnostičku misu na redovnoj osnovi, rade na uspostavi trajnog hrama i da imaju mogućnost inicijacije do IV°/P.I.

4. Ogranci Ružinog Križa su tijela uspostavljena od strane članova Nižeg Razreda. Njime upravljaju Najmudriji Suvereni. Oni su u načelu zaduženi za organizaciju društvenih aktivnosti kao što su banketi, igrokazi i plesovi. Također su zaduženi i za promoviranje harmonije i prijateljstva među članovima.

5. Bratovštine su grupe prepoznate od strane O.T.O. Međunarodno dizajnirane da promoviraju profesiju, razmjenu znanost i umjeće. Postoje Filozofske, tehnološke i slične bratovštine

6. Svetište se nekad koristi da se istakne grupa Uvođenika organiziranih za E.G.C. aktivnosti....

/


Povijesni pregled

Premda je službeno osnovan 1902., O.T.O. predstavlja izbijanje na površinu i sjedinjavanje različitih tokova ezoteričke mudrosti i znanja koji su prvobitno bili podijeljeni i koji su zbog političke i religiozne netolerancije tijekom mračnih vjekova prešli u tajnost. Njegova tradicionalna linija nasljeđa vodi se preko Slobodno-zidarskog, Rozenkrojcerskog i Iluminatskog pokreta 18. i 19. vijeka, preko križarskih Vitezova Templara srednjeg vijeka, do ranog kršćanskog i predkršćanskog Gnosticizma. Njegov simbolizam sadrži ponovno sjedinjavanje skrivenih tradicija Istoka i Zapada, a njegovo razlučivanje od ovih tradicija omogučilo mu je da prizna istinsku vrijednost velikog otkrovenja Knjige Zakona. Duhovni Otac Ordo Templi Orientisa bio je academia masonicaKarl Kellner, bogati austrijski industrijalac, Slobodni Zidar, proučavatelj Istočnjačkog misticizma i inicijat organizacije zvane Hermetičko Bratstvo Luči (Hermetic Brotherhood of Light). Hermetičko Bratstvo Luči (ili Luxora) bilo je mističko udruženje koje je osnovao Max Theon u Engleskoj. Drugi poznati članovi Hermetičkog Bratstva Luxora su bili Helena P.Blavatsky, Kenneth MacKenzie, Paschal Beverly Randolph, William Wynn Wescott, Stanislas de Guaita, Rudolph Steiner i Rene Guenon. Zadnjih godina 19. vijeka, Kellner je navodno stupio u kontakt sa tri adepta koji su mu otkrili "Ključ" koji je pružao jasno objašnjenje čitavog kompleksnog simbolizma Slobodnog Zidarstva, i kako je Kellner vjerovao, otvarao misterije Prirode.




Da bi se ovo otkriće razradilo i dalje posredovalo, Kellner je svojim suradnicima predložio da osnuju reformirano Hermetičko Bratstvo Luči u Njemačkoj koje bi bilo "Academia Masonica" od tri stupnja, i koje bi se zvalo Orijentalni Red Templara (Oriental Templar Order). Taj Red, otvoren samo inicijatima najvišeg stupnja Masonerije, objašnjavao bi simbolizam svih stupnjeva različitih rituala Masonerije u svjetlosti "Ključa" koji je Kellner posjedovao. Jedan od Kellnerovih suradnika, Theodor Reuss, u to je vrijeme bio vođa njemačke reformacije Reda Iluminata, Veliki Majstor Svedenborškog Rituala Masonerije u Njemačkoj, te Magus reda Societas Rosicruciana in theodor reussGermania. Uz Kellnerovu pomoć, Reuss je od engleskog stručnjaka za Masoneriju Johna Yarkera dobio povelje da vodi dva sistema Masonerije visokih stupnjeva znanih kao Rituali Memphisa i Mizraima od 97. stupnja i 90. stupnja , te Drevni i prihvaćeni Škotski Ritual 33. stupnja (Cernau Council of New York, 1807). Ovi rituali zajedno sa Svedenborškim Ritualom su usvojeni kao integralni dijelovi Reda. Svedenborški Ritual je uključivao verziju Zanatskih stupnjeva (stupnjevi Šegrta, Kalfe i Majstora, opp.) dok su Škotski Ritual te Ritual Memphisa i Mizraima uključivali selekciju "visokih rangova" koja je bila najkompletnija do tada. Sve zajedno to je činilo kompletan sistem masonske inicijacije kojom je Red raspolagao. Inkorporacijom ovih rituala Red je bio osposobljen da djeluje kao potpuno nezavisan masonski sistem. 1902. godine osnivanje Ordo Templi Orientisa je službeno proglašeno. Reuss (Frater Merlin, također znan kao Frater Peregrinus) je naimenovan Vanjskim Vođom Reda (Outer Head of the Order, O.H.O.) sa Kellnerom kao Počasnim Velikim Majstorom. Kellner je umro 7.Lipnja 1905. godine. Uz suradnju suosnivača Reda, Franza Hartmanna i Heinricha Kleina, Reuss je 1906. pripremio konstituciju Reda. Uz učešće mnogih drugih inicijata, oni su od labavo organizirane grupe rituala razvili O.T.O. u kompletan masonski inicijacijski sistem, otvoren i muškarcima i ženama, koji je u sebi koncentrirao sav značajni simbolizam tri Zanatska stupnja Masonerije, mirijade stupnjeva rituala Masonerije visokih stupnjeva, te brojnih drugih društava (dolje nabrojenih), u deset glavnih i osam pomoćnih stupnjeva. Kellnerova tri stupnja "Academiae Masonicae" činila su VII., VIII. i IX. stupanj ovog sistema. Spisak organizacija čiji je simbolizam i učenje O.T.O. kao Academia Masonica obuhvaćao publiciran je 1912. godine u "Manifestu O.T.O.". To su bile ove organizacije: Gnostička Katolička Crkva, Red Vitezova Svetog Duha, Red Iluminata, Red Vitezova Svetog Groba, Skrivena Crkva Svetog Grala, Hermetičko Bratstvo Luči, Sveti Red Ružinog Križa Heredoma, Red Svetog Kraljevskog Svoda Enoha, Drevni i Prvobitni Ritual Masonerije, Ritual Memfisa, Ritual Mizraima, Drevni i Prihvaceni Škotski Ritual Masonerije, Svedenborški Ritual Masonerije, Red Martinista i Red Sat Bhai.



Revidirana verzija Ustrojstva je objavljena 1917. godine, a kasnije, 1919. godine, Aleister Crowley je objavio još više revidiranu verziju Ustrojstva pod nazivom: "Priopćenje s Osvrtom na Ustrojstvo Reda" (). Od 1902. do 1921. godineRevidirana verzija Ustrojstva je objavljena 1917. godine, a kasnije, 1919. godine, Aleister Crowley je objavio još više revidiranu verziju Ustrojstva pod nazivom: "Priopćenje s Osvrtom na Ustrojstvo Reda" (). Od 1902. do 1921. godine Reuss je širio O.T.O. na međunarodnom planu putem imenovanja i opunomoćavanja nacionalnih poglavara koji su nosili titulu X. stupnja. Opunomoćeni nacionalni poglavari X. stupnja su trebali voditi O.T.O. poslove bez svakodnevnog nadzora od strane međunarodnog sjedišta. Nacionalni poglavari su se trebali pridržavati O.T.O. Ustrojstva iz 1906. godine (u skladu s revizijom iz 1917.g.) te voditi zapisnike o članstvu u svojim zemljama. Dr.Gerard Encausse (Frater Papus), koji je također bio vođa Gnostičke Katoličke Crkve i Reda Martinista, je bio poglavar O.T.O. u Francuskoj. Dr.Krumm-Heller (Frater Huiracocha) je bio poglavar O.T.O. u Latinskoj Americi. Heinrich Tranker, koji je također bio vođa njemačkog pokreta "Pansophia", vodio je O.T.O. provinciju u Njemačkoj; O.W.Hansen-Kadosh je bio poglavar O.T.O. provincije u Danskoj, a Rudolph Steiner (koji je poslije osnovao Antropozofsko Društvo) je vodio O.T.O. provinciju u Austriji. Aleister Crowley (Frater Baphomet), koji se pridružio Redu negdje između 1910. i 1912. godine, bio je zadužen za O.T.O. na Britanskim Otocima. Charles Stansfield Jones (Frater Parzival) bio je poglavar O.T.O. u Sjevernoj Americi i on je svoju provinciju pridružio Crowleyevoj. Crowley je opunomoćio O.T.O. provincije u Južnoj Africi pod upravom Thomasa Windrama (Frater Mercurius) i u Australiji pod upravom Franka Bennetta (Frater Progradior ili AHAH). Nacionalni poglavari su obično koristili posebno ime za niže (masonske) stupnjeve O.T.O. koje su vodili, mada je za cjelokupan sistem korišteno ime "Ordo Templi Orientis". Crowleyeva britanska sekcija je bila poznata kao "Mysteria Mystica Maxima" ili M.'.M.'.M.'., dok je Reussova švicarska sekcija bila poznata kao "Mysteria Mystica Aeterna". Krumm-Hellerov južnoamerički O.T.O. postao je poznat kao Ordo Templi Orientis Antiqua, ili O.T.O.A. Gerard Encaussova provincija je konačno postala znana kao "Francusko-Haićanski O.T.O." (Franco-Haitian O.T.O.). Sve takve O.T.O. provincije, bez izuzetka, bile su opunomoćene, dokumentirane i registrirane od strane O.T.O. autoriteta. Isto tako su dokumentirana i sekundarna opunomoćenja, npr. AMORC, iz San Hozea, Rozenkrojcerska organizacija sa sjedištem u Kaliforniji, koju je osnovao H. Spencer Lewis, VII. stupanj O.T.O., dobila je 1921. godine "Potvrdu Prijateljstva" - dokument od O.T.O.-a. Pod Reussovim vodstvom, O.T.O. je uglavnom bio masonsko udruženje. Inicijacije u stupnjeve Škotskog Rituala, te Rituala Memfisa i Mizraima, smatrane su jednakima inicijacijama u odgovarajuće O.T.O. stupnjeve. Slobodni Zidari visokog stupnja, koji su svoje masonske inicijacije primili od drugih priznatih masonskih autoriteta, postajali su članovi O.T.O. stupnjeva tako što su im se direktno priznavali masonski stupnjevi koje su oni već posjedovali. Da bi takvi masoni stupili u odgovarajući stupanj O.T.O. bilo je potrebno samo da časnici Velike Lože O.T.O. izdaju potvrdu o članstvu u O.T.O., za stupanj koji je u pitanju, i da zabilježe ime novog člana u Zlatnu Knjigu. Za one koji nisu bili masoni, tražila se serija inicijacija u O.T.O. Te inicijacije koje je posredovao O.T.O. pokrivale su odgovarajuće stupnjeve Škotskog Rituala i Rituala Memfisa i Mizraima.



Crowley je preuzeo na sebe da pripremi revidirane rituale koji bi sažeto i dramatski prenosili značaj Zanatskih i Visokih stupnjeva, a koji ne bi povređivali prava i privilegije uspostavljenih masonskih Autoriteta, i koji bi odražavali novoeonski , a ne staroeonski, pogled na život. Crowley je to učinio oko 1913. i prilagodio ove revidirane rituale za uporabu u svom vlastitom ogranku O.T.O., M.'.M.'.M.'.. Oko 1917., on je ove rituale ponovo revidirao, ovaj put u potpunosti odbacujući termin "Masonerije" i karakteristične ambleme, znake, stiskove rukom, itd., Zanatskih stupnjeva. On je ponudio svoje revidirane rituale Reussu da bi bili usvojeni u čitavom Redu, i Reuss je na kraju usvojio nove rituale kao službene rituale Ordo Templi Orientisa. Theodor Reuss se povukao sa funkcije poglavara O.T.O. 1921. nakon što je doživio srčani udar. Umro je naredne godine. Crowely je bio određen da nasljedi vodstvo internacionalnog O.T.O., i konačno mu je taj status potvrđen i od strane nacionalnih poglavara X. stupnja. Crowley je služio kao Vanjski Vođa Reda od 1922. do svoje smrti u prosincu 1947. Neke Nacionalne O.T.O. provincije u početku nisu bile voljne prihvatiti Aleistera Crowleya kao O.H.O. Reda O.T.O., zbog toga što je on inzistirao na tome da glavni religiozni izraz O.T.O. bude Thelema, religija bazirana na Knjizi Zakona. Dio Trankerovog njemačkog O.T.O. je masovno odstupio i rekonstruirao se kao jedna potpuno nova organizacija po imenu Fraternitas Saturni, pod vodstvom Eugena Groschea. Fraternitas Saturni postoji i danas u Njemačkoj, Kanadi i drugdje, i ne predstavlja se kao O.T.O. Aleister Crowley je nastavio praksu Theodora Reussa bilježeći članove u Zlatnu Knjigu i izdavajući povelje. Crowley je ukinuo praksu primanja Slobodnih Zidara visokog ranga u Red bez predhodnog iniciranja u revidirane stupnjeve koje je on razradio za M.'.M.'.M.'.. Agape Loža br.1 bila je ustanovljena 1912. u Vancouveru, B. C., Kanada, pod autoritetom Jonesa i Crowleyja. 1930-tih, Wilfred m.m.m.Talbot Smith, opunomoćeni član Agape Lože br.1, preselio se iz Vancouvera, B.C., Kanada, da bi prema Crowleyjevim instrukcijama zajedno sa Jane Wolfe radio na uspostavljanju Agape Lože br.2 u Los Angelesu, Kalifornija. Agape loža br.2 održala je svoj prvi sastanak 1935. u Hollywoodu, California. Agape Loža je uveliko doprinjela Crowleyjevom objavljivačkom radu, i Crowley je imenovao Smitha (Frater Ramaka) kao X. stupanj za U.S.A. Kasnije, Agape Loža se preselila u Pasadenu, California, a vodi je Johan W. "Jack" Parsons (Frater Belarion), uvaženi kemijski inžinjer i pionir zrakoplovstva. Parsons je učestvovao u osnivanju ove dvije uvažene ustanove - "California Institute of Technology, s Jet Propulsion Laboratory" i "Aerijet General". Kada je izbio II svjetski rat, međunarodne komunikacije su bivale sve više prekinute, a civilna putovanja su bila ograničena. Crowley je postao sasvim ovisan o svojim predstavnicima u inostranstvu, pošto sam nije bio u mogućnosti da putuje. Karla Germera, Crowleyjevog njemačkog predstavnika, uhapsio je Gestapo i držao ga u nacističkom koncentracijskom logoru radi toga što je "sakupljao studente za stranog državljanina, Slobodnog Zidara visokog ranga, Crowleyja". Oslobođen početkom rata zahvaljujući zalaganjima američkog konzula, Germer je konačno doputovao u Sjedinjene Države, gdje je, kao Veliki Opći Rizničar (Grand Treasurer General) i Crowleyjev zamjenik, upravljao večinom poslova u O.T.O. Drugi europski ogranci O.T.O. bili su uništeni ili su prešli u tajnost tijekom rata. Južnoamerički ogranci su održavali slabu vezu sa Germerom do ranih 1960-tih godina. Na kraju II svjetskog rata funkcionirala je još samo Agape Loža br.2 u Pasadeni, California. Nikakav rad Lože nije zabilježen u Engleskoj u to vrijeme, a izvan Californije inicijacije su bile veoma rijetke. Južnoamerički O.T.O.A. nije održavao inicijacije, ali poslao je kandidata, Dr. Gabriela Montenegroa na inicijaciju u Californiu. Tijekom II svjetskog rata dva Californijska O.T.O. člana, Grady Louis McMurtry i Frederick Mellinger ( koji je prvobitno bio izbjeglica iz Hitlerove Njemačke), putovali su u Europu po vojnim zaduženjima. McMurtry je doputovao ranije i posjetio je Crowleyja nekoliko puta tijekom dopusta. Postojao je blizak odnos između ova dva čovjeka i Crowley je naimenovao McMurtryja (Frater Hymenaeus Alpha) za člana IX. stupnja O.T.O. i za Suverenog Velikog Općeg Inspektora Reda ( Sovereign Grand Inspector General of the Order). Crowley je opunomoćio McMurtryja dokumentima koji su mu omogućavali da u slučaju hitne potrebe ima autoritet da nadgleda čitav rad Reda u Californiji (kao što je ranije rečeno, to je bilo jedino tijelo O.T.O. koje je u to vrijeme funkcioniralo). Crowley je uz to naimenovao McMurtryja za svog osobnog predstavnika u U.S.A., čiji je autoritet bio jednak Crowleyjevom. Ove dvije povelje, datirane 22. ožujka 1946. i 11. travnja 1946., bile su podložne jedino Germerovom odobrenju, vetu ili reviziji. Crowley je već bio obavjestio Germera o McMurtryjevim poveljama, kada je ovaj došao na sastanak Agape Lože na kojem je predsjedao McMurtry. Šest mjeseci prije svoje smrti (17. lipnja 1947.) Crowey je pisao McMurtry i obavijestio ga da, dok je Germer određen da bude Crowleyjev nasljednik kao Vođa O.T.O., McMurtry treba biti spreman da naslijedi Germera. Mellinger je posjetio Crowleyja nakon što je McMurtry prebačen natrag u Sjedinjene Države. Premda je Crowley zamolio Mellingera da bude spreman kao mogući Germerov nasljednik, Mellinger nije primio nikakvu potpisanu naznaku one vrste koja je bila data McMurtryju. Crowley je umro 1. prosinca 1947. i u skladu sa njegovom željom Karl Germer (Frater Saturnus) je postao O.H.O. Reda O.T.O. služeći u toj funkciji od kraja 1947. do svoje smrti 1962. Agape Loža br.2 nastavila je sa radom u južnoj Californiji do 1949., nakon čega je Loža prestala održavati redovne sastanke. Germer je bio miran i povučen čovjek, i prije svega zainteresiran za objavljivanje Crowleyjevih djela. Nekoliko O.T.O. članova mu je u tome pomoglo, ali, osim unapređenja onih koji su već bili inicirani, nove inicijacije se nisu održavale. Germer je obavijestio McMurtryja i ostale da O.T.O. treba biti inkorporiran i da će njime upravljati trijumfirat časnika, ali ova inkorporacija nije izvršena pod Germerovom upravom nad O.T.O. Germer je izdao povelju za jedan O.T.O. Kamp u Engleskoj pod vodstvom Kennetha Granta, člana III. stupnja; ali kasnije je zatvorio Kamp i izbacio Granta iz O.T.O. članstva, kada je čuo da je Grant krivotvorio rituale. Germer je također bio zainteresiran za rad Hermanna Metzgera (Frater Paragranus) u Švicarskoj, da ozakoni Metzgera unutar Crowleyjevog O.T.O. Za Metzgera se smatralo da predstavlja poslijeratni ostatak iz ranijeg Reussovog perioda, ali da nema originalnu vezu sa Crowleyjevim O.T.O. Germer i Metzger su došli u sukob pred kraj Germerovog života. Metzger se nije angažirao u O.T.O. aktivnostima niti direktno niti indirektno u Sjedinjenim Državama. Germer je umro 1962. a da nije ostavio određenog nasljednika. Neki ugledni članovi, uključujući i Gradyja McMurtryja, nisu nekoliko godina čuli za njegovu smrt, i tako je prošlo nekoliko godina prije nego što se postavilo pitanje nasljedstva funkcije poglavara O.T.O. Metzger je u Švicarskoj objelodanio tvrdnju da je on vođa Reda, koju je bazirao na privatnim izborima za koje je rečeno da su se održali u Švicarskoj. Uvaženi članovi O.T.O. izvan Švicarske nisu bili obavješteni o izborima koji su poduprli Metzgera sve dok navodni izbori nisu prošli. Metzger nije opće prihvaćen kao vođa Reda izvan njegove grupe. Kenneth Grant je isto tako iznio tvrdnju da je on vođa O.T.O., ali to je bilo nakon što ga je Germer isključio iz članstva. Kada je McMurtry postao svijestan kritičnog stanja u koje je Red zapao nakon Germerove smrti, bio je primoran da se pozove na svoje dokumente koje je dobio od Crowleya za slučaj hitne autorizacije. 1969. godine preživjeli O.T.O. članovi iz Germerovog i Crowleyovog doba bili su pozvani da se pridruže McMurtryju da ponovo uspostave regularne aktivnosti O.T.O. U to vrijeme bilo je manje od tucet preživjelih članova O.T.O. u Sjedinjenim Državama. 28. XII 1971.e.v. u državi California registrirano je Udruženje Ordo Templi Orientis (Ordo Templi Orientis Association) kao vid legalnog entiteta O.T.O. Ovo udruženje uključilo je članove Agape Lože br.2 iz Crowleyevog i Germerovog vremena. Grady McMurtry je aktivirao svoja pisma s punomoćima i preuzeo titulu "Kalif O.T.O.", koja je navedena u Crowleyevim pismima McMurtryju iz 1940-tih. 1977. McMurtry je održao O.T.O. inicijacije u svojoj kući u Berkleyju, California, i tu pokrenuo grupu. O.T.O. je bio inkorporiran u zakone države California 26. ožujka 1979.e.v. Oni koji su pismeno mogli dokazati da su O.T.O. članovi, kao i oni za koje se znalo da su članovi od ranije, bili su obaviješteni o stvaranju ove korporacije i ostavljen im je izvjestan vremenski period da pismeno potvrde želju da nastave članstvo u skladu sa običajem kojeg je ranije uspostavio Kerl Germer. Ova korporacija je postala oslobođena Federalnog poreza kao religiozni entitet 1982. u skladu sa IRS CODE 501 (c)3. Marcelo Motta je učinio još jedan pokušaj preuzimanja uprave nad O.T.O. pod imenom "Društvo Ordo Templi Orientis" (Society Ordo Templi Orientis). Gospodin Motta je tijekom niza godina bio osobni student Karla Germera. Nakon Germerove smrti, Motta je formirao grupu u svojoj domovini Brazilu. Motta je u početku priznavao Kennetha Granta kao vođu O.T.O., ali odustao je od tog priznanja kada je saznao da je Germer Granta bio izbacio iz Reda. Motta je konačno došao u Sjedinjene Države da zahtjeva pravo na Crowleyev copyright. Najprije je tužio Samuel Weiser Inc., izdavača mnogih Crowleyevih djela, radi uzurpiranja copyrighta i zaštitnih obilježja; smatrajući da je on jedini predstavnik Crowleyevog O.T.O. Ovaj slučaj je riješen u Weiserovu korist na U.S. Okružnom Sudu u Maineu. Sud je smatrao da Mottine tvrdnje o O.T.O. ne prolaze test legalne utemeljenosti. Tijekom procesa u Maineu, O.T.O. pod McMurtryjem dao je Motti poziv za proces koji će se održati u 9-tom Federalnom Okružnom Sudu u San Franciscou. San Francisco slučaj završen je 1985., i Motta je ponovo izgubio. Sud je priznao da je O.T.O. pod McMurtryjem nastavak O.T.O. Aleistera Crowleya i da je isključivi vlasnik imena, zaštitnih znakova, copyrighta i drugih dobara O.T.O. Potvrđeno je da je McMurtry O.H.O. Reda O.T.O. unutar Sjedinjenih Država. Odlukom 9-tog Okružnog Suda O.T.O. pod McMurtryjem je priznat kao legalni entitet baziran na članstvu. Na ovu odluku uložena je žalba, koja je prihvaćena. Grady McMurtry umro je 12. srpnja 1985., nakon prvobitne odluke 9-tog Okružnog Suda, ali procesom žalbe ustanovljeno je da O.T.O. može nastaviti kao korporacija. Dva mjeseca nakon McMurtryjeve smrti održani su izbori, sa prisutnim svim članovima O.T.O. koji su imali pravo glasa. Frater Hymenaeus Beta izabran je za Kalifa i vršitelja funkcije O.H.O. Reda O.T.O. u rujnu 1985. Hymenaeus Beta nastavio je svoju službu do današnjeg dana.

O.T.O. i Aleister Crowley



Aleister Crowley je sistematicno i na znanstvenoj osnovi istrazivao razlicite religijske prakse, tehnike i doktrine tako da je u raznim periodima svog zivota prolazio kroz razne faze (budisticka, kršćanska islamska, joginska...). 1904. primanjem Knjige Zakona postao je Prorok Novog Doba (Aeona) i osnivac Theleme kao magijsko-filozofskog pokreta. O.T.O. nije sekta vec viteski i magijski Red i O.T.O. sebe ne smatra i ne predstavlja se niti kao sotonisticka niti kao anti-kršćanska organizacija. O.T.O. je thelemitska organizacija koja se pridrzava thelemitskih ideale slobode religijskog i osobnog samoispoljavanja; emancipacije u pogledu oslobodjenosti od sujeverja i drustvenog ugnjetavanja, te razvoja svijeta koji bi podrzavao i ohrabrivao drevnu viziju Univerzalnog bratstva ljudi. Takodjer O.T.O. ne prakticira crnu magiju". "Crna magija" se obicno zamislja kao neka vrsta "caranja" ili "sotonizma" cija svrha je da povredjuje druga bica. Crowleyev koncept crne magije predstavlja prociscenje ovog uobicajenog razumevanja termina: on definira crnu magiju kao magicki rad koji ne sluzi aspirantovoj Istinskoj Volji; on takodjer smatra da nije moguce da Istinska Volja bilo kojeg bica dodje u sukob sa Istinskom Voljom nekog drugog. Spiritualne prakse O.T.O. imaju za cilj da unaprede zivote svojih inicijata, a ne da ikoga povredjuju. Niko nije od strane O.T.O. obucavan da baca kletve, cini ili radi bilo koju drugu vrstu magike cija je svrha da povredi drugu osobu. Dalje, u svojem klasicnom delu, "Magika bez suza", Crowley definira tri razlicite "skole magike" pod imenom zuta, crna i bijela, a ipak postavlja ove skole na potpuno drugaciji nacin no sto bi neko ocekivao na prvi pogled; a Magika koju prakticira Crna Skola se razlikuje od bilo koje predstave "crne magije" koje su gore bile spominjane. O.T.O. ohrabruje detaljno razumijevanje, od strane svojih clanova kao i onih koji nisu clanovi, definicija tri skole koje je dao Crowley.




http://slobodni.net/showthread.php?1656-Bilderberg-grupa-Masonstvo-Illuminati-cionizam-protokoli-sionskih-mudraca-etc...&utm_source=linkeri.com&utm_medium=referral&utm_campaign=linkeri

DRUŠTVO THULE-THULE GESSELSCHAFT



Jedno od slabo istraženih društava uopće je društvo Thule ili Thule Gesellschaft. Ono što je intrigantno kod ovog društva je da su njegova učenja i doktrine usađena u samu srž nacizma, a i povijesna činjenica govori kako je i sam Adolf Hitler (iako nikada nije postao izravan član) na mnoge načine podupirao rad ovog mističnog društva. Što ukratko reći i odakle početi priču o ovome društvu? Prema nekim izvorima društvo Thule osnovao je njemački okultist Rudolf von Sebottendorff 17. kolovoza 1918. kao minhenski ogranak tajnog društva «Germanenorden», odnosno «Reda teutonskih vitezova» osnovanog 1912. Drugi, pak izvori navode da je društvo još 1910. osnovao Felix Niedner kao eksremnu nacionalističku grupu. Bilo kako bilo, Friedrick Krohn član društva Thule 1920. predlaže Hitleru znak «Hakenkreutza», kukastog križa kao zaštitni znak. Hitler ga je postavio u bijeli krug na crvenoj pozadini kako bi konkurirao crvenoj zastavi Komunističke partije sa srpom i čekićem. Tako je jedan o najdrevnijih znakova sreće i blagostanja postao jedan od najmoćnijih i najzlijih simbola 20. stoljeća. O pravom podrijetlu ovoga znaka biti će više riječi u daljnjem tekstu. U 1930-ima, Hitlerova Njemačka prezentirala je sav sjaj svojih tehnoloških dostignuća Na godišnjem skupu u Nurembergu zračna flota vitkih bombardera protutnjala je iznad uzdignutih lica pripadnika Nacističke stranke. Sustav autoputa povećao je brzinu putovanja dužinom i širinom cijelog Reicha, a veličanstven stadion u Berlinu 1936. bio domaćinom Olimpijskih igara. No, ispod površine marširajućih nogu i tutnjave tenkova na nuremberškom Cepelinovom polju, pulsirao je drukčiji ritam puno starijeg sustava vjerovanja, filozofije koja je animirala rane ideologije Nacističke partije i što je iznimno bitno, u svoje redove privukla prvog čovjeka iza Hitlera-Heinricha Himmlera, vođu SS-a. Ova uvjerenja bila su sve osim tehnoloških. To je bila pomno odabrana mješavina drevnih teutonskih mitova, istočnjačkog misticizma i antropologije s kraja 19. stoljeća. Da li ih je Hitler bespogovorno i u cijelosti prihvatio, moglo bi se raspravljati, ali Himmler zasigurno je. Društvo Thule počivalo je u samom srcu carstva SS-a, koje je postalo zastrašujuća produžena ruka Nacističke države. Također, ovo društvo bilo je glavni pokretač nacističke ekspedicije na planine Tibeta, koja je za cilj imala otkriti tajne izgubljene super-rase.

Društvo Thule

Društvo Thule čiji je član bio Heinrich Himmler, dobilo je ime po mitskoj zemlji Hyperborei-Thule, (u hinduskim legendama naziva se još i bijeli otok), koju su neki članovi društva poistovjetili s Islandom i Grenlandom, za koje su vjerovali da su ostaci isto tako mitske Atlantide. Ovu ideju je začeo Platon, a dalje razvila poznata okultistica 19. stoljeća, Helena Blavatsky u svojim radovima nazvanim «Tajna doktrina» Thule-Gesellschaft je ostalo u prisnom kontaktu s «teozofistima», Blavatskynim sljedbenicima. Ostali su tvrdili da su stanovnici Thule preživjeli kataklizmu i postali podzemni nadljudi, odnosno super-rasa. Nakon kataklizme, prvo su migrirali na zapad (misleći na zapad Indije, možda čak i Babylon?), potom u pustinju Gobi, i na kraju u Tibet; njihovi duhovni mentori povukli su se u skriveni duhovni centar zvan «Asgard», podzemni grad. Ova bića u Hindi/Budističkoj tradiciji poznata kao «Lame svih Lama» ili «Kraljevi svijeta» mogu se kontaktirati samo duhovnim putem. Simbol ovog «gospodara» je upravo famozna svastika s početka teksta, koja simbolizira «središnju moć Nebeskog dragulja». Ova rasa nazvana «Vril-ya» oživjela je u znanstveno-fantastičnom romanu «Nadolazeća rasa» engleskog romanopisca Edwarda Bulwera-Lyttona iz 1871. U ovom romanu pripadnici ove rase nadljudi imaju psihokinetičke sposobnosti (Vril) i žele zavladati svijetom. Na prijelazu stoljeća termin «Ubermensch» (nadčovjek) prihvatili su mnogi filozofi, poglavito Friedrich Nietzche. Također bio je omiljen među pobornicima izokrenute Darwinističke teorije: još jedan englez, filozof Houston Stewart Chamberlain vjerovao u rasnu nadmoć «Arijevaca» koji su naseljavali sjevernu Europu. Ovo je potaklo pripadnike društva Thule da se poistovjete s teutonskim plemenima koja su 9. godina poslije Krista porazila rimske legije u teutoburškoj šumi kao nasljednici izgubljene super-rase Hyperborea-Thule, čuvara tajni vril-a. Cilj društva Thule bio je razbiti barijeru tzv. «maloga sebe»- koja se sastoji od fizičke stvarnosti i (po napredovanju u njihov unutarnji krug) moralnih okova, kako bi došli u kontakt s «božanskim sobom» u nevidljivom svijetu duhova. To bi u konačnici omogućilo dosezanje «univezalnih energetskih polja», koja bi u čovjeku «probudila» uspavane unutarnje moći i omogućila razvijanje nadljudskih fizičkih sposobnosti koje su nekada bile obilježje ponosne Arijevske rase. Društvo Thule zahtijevalo je disciplinu i slijepu, neupitnu poslušnost prosvijetljenom Majstoru, bez obzira na njegove prohtjeve, kako bi se stvorili preduvjeti za osobnu transformaciju. Sebottendorf je to nazivao «Fuehrerprinzip» (Fuhrerovo načelo), te izmislio formalni pozdrav za «tako dobrog čovjeka»: «Sieg, Heil». Društvo je proklamiralo iščekivanje odabranog čovjeka kojemu će se predati. Kada se Hitler pridružio Društvu, Dietrich Eckart je izjavio da je došao ta dan, te počeo Hitlera upoznavati s minhenskim okultnim krugovima, predstavljajući ga kao «dugo iščekivanog spasitelja». Alfredu Rosenbergu je izjavio: «Vjerujem u Hitlera; iznad njega lebdi zvijezda!» Eckart je pratio svoju misiju koju je otkrio tijekom jedne seanse. Tada je rečeno da će se «Gospodar Maitreya» uskoro pojaviti kao njemački mesija kako bi «poveo arijsku rasu u konačnu pobjedu nad Židovima». Eckartu je dodijeljena zadaća mesijinog «hranitelja». Zanimljivo je istaknuti da je društvo Thule bilo dijelom međunarodnog «Bratstva smrti», koje je povezivalo više tajnih društava, a najpoznatije od njih je «Skull and Bones» (lubanja i kosti) koje djeluje na sveučilištu Yale i identično je Hitlerovom društvu Thule. Najpoznatiji pripadnici ovog društva su George W Bush i njegov otac. Vođa društva Thule, Dietrich Eckart, svojim je nasljednicima u kasnim danima 1910. godine izjavio da je osobno primio jedan oblik satanističke objave po kojoj je njegova sudbina pripremiti tijelo za Anti-Krista, odnosno čovjeka nadahnutog od strane samog Lucifera koji će pokoriti svijet i odvesti Arijevce u slavu. Eckart je svoju ulogu u tome procesu usporedio sa onim što je Ivan Krstitelj bi Kristu. Eckart je Hitlera dobro podučio. Na samrti je izjavio «Slijedite Hitlera! On će plesati, ali sam ja taj koji naručuje pjesme! Uveo sam ga u učenja «Tajne doktrine», otvorio njegove centre u viziji i pokazao mu načine komunikacije s Moćima!»




Svastika

Drevni indijski simbol sreće, svastika bila je također i tradicionalni simbol Thora, nordijskog boga groma i bio je omiljen u krugovima germanskih neo-paganističkih pokreta s početka 20. stoljeća koji su ga nazivali «Hakenkreutz» (kukasti križ). U sličnoj maniri Hakenkreutz je usvojilo i društvo Thule, čiji su članovi kao i neo-paganisti bili zakleti antikršćani. Već sam ranije spomenuo kako je svastika dospjela na nacističku zastavu.

https://2img.net/h/i140.photobucket.com/albums/r.../nazimyth2.jpg

Podrijetlo Arijske rase

Početkom 20-tih godina otrovna mješavina rasne teorije i teutonskog misticizma ukorijenila se duboko u nacističkoj filozofiji koja se borila za političku prevlast u Weimarskoj republici. Dodatna doza okrutnosti pristigla je u razmišljanja Nacista 1923. godine. Dok je bio utamničen u zatvoru Landsberg, Hitler se upoznao s pisanim djelima profesora Karla Haushofera. Hitlerov bliski suradnik Rudolph Hess poslije ga je upoznao s Haushoferom, bivšim vojnikom i znanstvenikom i osnivačem društva Vril koje se kasnije istaknulo kao unutarnji krug društva Thule i nastavilo djelovati i nakon njegova gašenja. Društvo Vril tražilo je način za kontaktiranje podzemnih superljudi, kako bi od njih naučili drevne tajne Thule. Također je promoviralo ideju o centralnoazijskom podrijetlu Arijske rase, a Haushofer je tvrdio da je posjetio Tibet u potrazi za dokazima ove teorije.

Geopolitika

Haushofer je također bio i gorljivi branitelj ideje «Lebensrauma» (životnog prostora), teorije koja je imala vodeću ulogu u njemačkoj imperijalističkoj ideologiji još od 1890-tih. te bila glavna ideja i parola njemačke političke desnice. Predlagači ideje «Lebensrauma» tražili su rekolonizaciju Slavenskih zemalja koje su pokorili vitezovi Teutonci u srednjem vijeku i ponovno ujedinjenje germanske populacije istočne Europe i europskog dijela Rusije. Hitler je već bio upoznat s ovim teorijama, ali Haushoferovi radovi još su više ideološki potkovali ovu ideju, koja će prerasti u operaciju «Barbarossa», invaziju na Sovjetski Savez 1941.




Pretpotopni primitivizam

Hitler, vodeći propagandist prepoznao je privlačnost pretpotopnog primitivizma na umove Nijemaca koje su proklamirali društva Thule i Vril. To (Teutonska pobjeda nad Rimljanima)je ponovno pobudilo osjećaj ponosa kod, u prvom svjetskom ratu, poražene njemačke nacije i išla ruku pod ruku sa neslužbenom nacističkom idejom «više od religije je ustrajnost u stvaranju novog čovjeka». Jedna je stvar društava Thule i Vril još više privukla Hitlera i Himmlera-potpuna predanost ideji uništenja Židova (juda) koji su bili viđeni kao rasna prijetnja i kozmički neprijatelj «Volku», odnosno Njemačkom narodu. Sebottendorf je već 20-tih godina propagirao ideju «konačnog cilja» kojom bi se Židovi doslovno «istrijebili s lica zemlje jednom za svagda» koristeći najkrvoločnije metode uključujući i osnivanje koncentracijskih logora.







Provoditelji rasne doktrine i dvorac Wewelsburg,

1933. godine, kada je Hitler postao njemački kancelar, fantazije Himmlera i društva Thule postali su stvarnost. Vođen nametnutim nacističkim diktatom i idejom rasne čistoće provoditelj rasne doktrine postaje Himmlerov SS, «Schutzstaffel» (zaštitni odred)». Ovi odredi započeli su kao 300-tinjak Hitlerovih osobnih tjelesnih čuvara, da
bi do 1939. brojili 500,000 ljudi. Naoružani pripadnici poznatiji kao Waffen SS borili su se zajedno s regularnim postrojbama njemačke vojske u Drugom svjetskom ratu, a Himmler ih je vidio kao reinkarnacije teutonskih vitezova i vitezova iz legendi o kralju Arthuru. SS-ovski Kamelot postao je dvorac Wewelsburg, u blizini šume Teutoburg, između gradova Hamma i Paderborna, koji je postao Himmlerov hram vjere u novi svjetski poredak. Wewelsburg je trebao postati središte tog poretka, pogansko mjesto moći za koju su neki vjerovali da će čuvati i sam «Sveti Gral», za kojima su tragali Arthurovi vitezovi okruglog stola. Na podu dvorca nalazio se tamni mozaik zvijezde koja je označavala središte i nad kojim su provođeni magijski rituali dvanestorice nacističkih časnika poznatih kao «Dvanest vitezova». Komisija Ahnenerbe, produžena ruka SS-a, sredinom 1930-tih gorljivo je tražila podrijetlo arijevske rase širom svijeta, samo da bi dokazali kako je njima suđeno vladati svijetom i da pri tom imaju podršku mističnih sila. Zadatak im je bio pronaći znanstvenu, antropološku i arheološku dokumentaciju koja bi ujedinila njihovu drevnu prošlost i njihovu sudbinu. No, ova je vizija imala vrlo mračnu stranu…U Drugom svj.ratu SS je punio nacističke koncentracijske i logore za istrebljenje, u kojima su provođeni okrutni eksperimenti sa svrhom dokazivanja arijevske superiornosti. Osnivane su i specijalne jedinice nazvane «Einsatzgruppen» čiji je zadatak bilo čišćenje istočne Europe od Židova.

https://2img.net/h/i140.photobucket.com/albums/r...-Ahnenerbe.jpg

Ahnenerbe i Tibet

Komisija pod punim imenom «Ahnenerbe Forschungs und Lehrgemeinschaft» bila je društvo za istraživanje i poučavanje o naslijeđu predaka. Dvije godine po osnutku, 1937., Himmler društvo pripaja SS-u. Kako sam već spominjao, neki poklonici nacističke rasne teorije vjerovali su u postojanje mistične zemlje Thule između Islanda i Grenlanda, a njezin pronalazak bio je predmetom barem jedne nacističke ekspedicije. No, Karl Haushofer je bio uvjeren da ključ ovladavanja vril energijom leži u Tibetu. U tom je imao podršku švedskog istraživača i nacističkog simpatizera Svena Hedina, koji je vodio nekoliko ekspedicija na Tibet. Hitler je o Hedinu imao toliko visoko mišljenje da ga je pozvao da održi pozdravno slovo na Olimpijadi 1936. U siječnju 1943. Hedin je nazočio osnivanju Instituta za unauatrazijska istraživanja, ogranka Ahnenerbea.



Ekspedicija na Tibet

1938. godine tibetanci su podosta bili naklonjeni Njemačkoj i njihovom savezniku Japanu, kako bi uspostavili protutežu britanskom i kineskom utjecaju u regiji. Iste godine društvo Ahnenerbe predvođeno Ernstom Schäferom pokrenulo je ekspediciju na Tibet. Schäfer je poslije objavio zapis o toj ekspediciji u knjizi «Svečanost ožiljaka bijele tkanine: istraživačka ekspedicija kroz Tibet u Lhasu, sveti grad božanske sfere». Jedan od članova ekspedicije bio je i antropolog Bruno Beger, pobornik teorije o Tibetu kao domu «sjeverne rase». Begerova uloga bilo je provođenje znanstvenih istraživanja o tibetancima. Tijekom svog boravka proučio je više od 300 lubanja stanovnika Tibeta i Sikkima, te u detalje zabilježio i druge fizičke predispozicije. Sa antropološkog gledišta je zaključio da Tibetanci predstavljaju prijelaznu razvojnu fazu između mongolskih i europskih rasa, dok europski rasni elementi najviše dolaze do izražaja kod predstavnika aristokracije. Vjerovao je da bi Tibetanci mogli igrati ključnu ulogu u regiji nakon konačne pobjede, kao njemački saveznici.



Podzemni gradovi

Nije poznato da li je bilo još ekspedicija na Tibet, ali nagađa se da je postojalo još ekspedicija i prije, ali i poslije. U svojoj knjizi Spear of Destiny (Koplje sudbine) (1973) Trevor Ravenscroft raspravlja o tome da li su Nijemci u razdoblju između 1926. - 1943. provodili niz ekspedicija. To bi omogućilo, ističe Ravenscroft, nacistima održavanje kontakata s njihovim arijevskim precima, čuvarima okultne moći vril, koji su skriveni u podzemnim gradovima ispod Himalaja. Ovaj scenarij neodoljivi podsjeća na Bulwer-Lyttona.

Kuće od blata i kamene sjekire

Tijekom Drugog svj. rata Himmlerove opsesivne potrage za arijevskim korijenima urodile su pronalaskom arheoloških nalazišta u zapadnoj i južnoj Rusiji. Otkriveni arheološki pronalasci transportirani su u štabo SS-a u Wewelsburgu. Agenti društva Ahnenerbe pristigli su u ime Wermachta i detaljno pretraživali ova područja za dokazima Njemačkog podrijetla. Čak je i Hitleru počela smetati Himmlerova opsesija, te je postavljao pitanje «zašto se skreće pozornost svijeta na činjenicu da nememo prošlosti? Nije li dovoljno to da su Rimljani podizali monumentalne građevine u vrijeme kada su naši preci živjeli u kućama od blata.?»

Osuđen na smrt

Tajna moć vrila nije uspjela spasiti Treći Reich od propasti. Nakon nacističkog poraza voditelj društva Ahnenrebe Dr Wolfram Sievers osuđen je na smrt, no ne zbog arheoloških već eksperimenata na ljudima u koncetracionim logorima. Arheološki svijet Ahnenerbea umro je zajedno s Hitlerom, Himmlerom i Sieversom. Mnogi članovi društva postali su vodeći profesori u poslijeratnoj Njemačkoj. Jedino još Wewelsburški dvorac podsjeća na zlokobne moći jedne izokrenute filozofije.





http://slobodni.net/showthread.php?1656-Bilderberg-grupa-Masonstvo-Illuminati-cionizam-protokoli-sionskih-mudraca-etc...&utm_source=linkeri.com&utm_medium=referral&utm_campaign=linkeri

RED ISTOČNE ZVIJEZDE - MASONSKA VEZA



Red Istočne Zvijezde, prema njihovoj vlastitoj literaturi, je «…najveća bratska organizacija na svijetu kojoj pripadaju i muškarci i žene.» Ovaj red svoje podružnice ima većinom u Americi, ali i u Italiji, Saudijskoj Arabiji, Rumunjskoj, Njemačkoj, Australiji, Kini i Filipinima. Kako ćemo u daljnjem tekstu vidjeti, a što se može primjeniti na neka tajna društva koja izviru iz Slobodnog zidarstva, masonstvo je u nekim segmentima, uz negativnu reputaciju imalo i reputaciju promicatelja rasne, vjerske, spolne, nacionalne i političke jednakosti. Tim više iznenađuje činjenica što su to činila u vrijeme davno prije i prvih naznaka ideja o navedenim pravima i slobodama. Uz iznimku da je (gotovo) u potpunosti bio rezerviran za žene, ali ne u smislu diskriminacije, već upravo suprotno-da postane ravnopravan ogranak Slobodnog zidarstva, Red Istočne Zvijezde dobar je primjer prakticiranja nekih od gore spomenutih značajki. Ovaj Red je oblik prihvaćenog slobodnog zidarstva čija učenja počivaju na Bibliji i čiji su ciljevi benevolentnog i humanitarnog karaktera, no u stvarnosti navodno služi zlim ciljevima Iluminata. A sad mali prilog teoretičarima zavjera; kako se vidi na slici ispod korištenjem broja Pi 1.618 mogu se kreirati mandale u obliku savršenog pentagrama, koji je, okrenut naopačke, simbol Reda Istočne Zvijezde. A sad ono čudno sjedišta Redova Istočne Zvijezde i njihovih najbližih saveznika Duginih Djevojaka i Jobovih Kćeri (o kojima će biti riječi nešto kasnije u tekstu), na adresama s brojem 1.618! Slučajnost ili neka simbolika?







Osnivač Reda Istočne Zvijezde bio je dr. Robert Morris, visoko pozicionirani mason, pravnik i učitelj iz Bostona u Massachusettsu. On je također bio i Majstor Mason, i Veliki Meštar Kentuckya (u mirovanju). Izvorna zamisao dr. Morrisa bila je osnovati ženski ogranak Slobodnog zidarstva, ali se nije uspio suprotstaviti brojnim protivnicima takve ideje. Nakon objave svojih rituala 1849. – 1850, povezao se sa Roberom Macoyem koji je rituale bazirane na Morrisovim idejama objavio 1867. Prvi Veliki Kaptol (podružnica) utemeljen je iste godine u Michigenu. Doduše, postojala je istoimena organizacija osnovana negdje između 1788. i 1793. godine, ali 1867. godine nisu postojali nikakvi znakovi njezinog rada i djelovanja. Podređenim (lokalnim) podružnicama upravljali su kaptoli na državnoj razini, koji su, pak, bili podređeni Generalnom Velikom Kaptolu u Međunarodnom Hramu Reda Istočne Zvijezde koji je sjedište imao u Washingtonu. Članovi ovog reda moraju biti punoljetni i moraju biti Majstori Masoni s dobrom reputacijom, ili barem povezani s nekim takvog profila. Drugim riječima, članovi su osim Majstora masona mogle biti njihove supruge, udovice, kćeri, majke, unuke, pomajke, polukćerke, polusestre. 1994. statut Reda dopunjen je na način da su članicama reda mogle postati i nećakinje, šogorice i bake. Iz sastava članova da se primjetiti da su članice morale biti rodbinski povezane s Masonima , ili iz redova Duginih Djevojaka ili Jobovih Kćeri koje su napunile dovoljno godina.




Red Duginih Djevojaka I Jobove Kćeri

Međunarodni Red Duginih Djevojaka, je masonska organizacija za mlade, koja uči vještinama vođenja i upravljanja kroz društveno koristan rad. Djevojke u dobi od 11 do 21 godine uče vrijednost dobrotvornog rada kroz razne projekte koje organiziraju lokalne i državne podružnice. Jobove Kćeri su još jedna masonska organizacija rezervirana za mlade djevojke u dobi od 10 – 21 godine. Ova organizacija osnovana je 1920. godine u Nebraski i Omahi od strane Ethel T. Wead Mick, s izvornom svrhom edukacije i prakticiranja učenja Biblije kroz toleranciju prema svim ostalim religijama. Sastaju se u masonskim ložama, a kada to nalaže potreba, u posebnom kaptolu nazvanom Bethel. No, da se vratimo izvornoj temi…



Svaki Kaptol Reda Istočne Zvijezde ima 18 časnika od koji su neki bili izabrani, a nekima je ta titula dodijeljena. Dva časnika obvezno su morali biti muškarci (Patron i Patron Suradnik), dok su ostalih 9 morale biti žene (Matron i Matrona Suradnica). Dok se Dostojna Matrona smatrala predsjedavajućom Reda, stupnjevi nisu mogli biti potvrđeni bez predsjedavajućeg «brata» s dobrom reputacijom - Patrona ili Patrona Suradnika. Svaki kaptol imao je pravo odlučiti tko će postati članom organizacije. Inicijacija u različite stupnjeve morala je biti anonimna, jednoglasna i prije svega – tajna. Pogodan kandidat morao je dokazati svoje vjerovanje u Vrhovno Biće, i tada bi bio iniciran u pet stupnjeva, koji bi se potom potvrdili na zajedničkoj ceremoniji. Izvorna ideja nastanka Reda istočne Zvijezde i bila je da to bude samo jedan od planirana tri stupnja. Ostala dva stupnja trebala su se zvati Kraljica Juga i Red Amarantha. Zanimljivo je da je Red Istočne Zvijezde zahtijevao vjerovanje samo u Vrhovno Biće, iako se zasnivao i na Starom i na Novom Zavjetu. Kršćanima se nije izričito zabranjivalo članstvo u Redu, ali bilo je teško balanstirati između prakticiranja kršćanske vjere i pripadnosti Redu.

Postoji 18 osnovnih činova svakog Kaptola:

* Dostojna Matrona – predsjedavajuće tijelo
Dostojni Patron – Majstor Mason kao nadzorno tijelo
Matrona Suradnica – preuzima dužnosti Dostojne Matrone u slučaju spriječenosti
o Patron Suradnik – preuzima dužnosti Dostojnog Patrona u slučaju spriječenosti
Tajnik
Blagajnik
Kondukter – razvodi posjetitelje i inicijate
o Kondukter Suradnik – pomaže pri najavljivanju i skrbi o glasačkoj kutiji
Kapelan – vodi Kaptol u molitvi
Maršal
Organist
Adah
Ruth
Esther
Martha
Electa
Čuvar - sjedi pored vrata u sobi za sastanke vodeći brigu da su svi na broju i da su članovi Reda
Stražar –sjedi pored vrata izvan sobe za sastanke vodeći brigu da su svi koji žele ući članovi Reda




Podrijetlo i povijest Usvojene Ceremonije među ženskom afroameričkom populacijom

Visoka Dostojna Matrona (u mirovanju) Jessie M. Ayers bila je članicom Kaptola Miriam br.4, Reda Istočne Zvijezde pod jurisdikcijom Velikog Kaptola Georgiana Thomas distrikta Columbia. Svoju službu provela je kao Visoka Dostojna Matrona 1989. ali i kao Visoka Povjesničarka Velikog Kaptola Georgiana Thomas u razdoblju od 1971. -1991. Izvjesni Thornton Andrew Jackson došao je 10. kolovoza 1874. godine u posjed tekstova Ceremonije Usvajanja Reda Istočne Zvijezde. Ove tekstove dobio je od Brata C.B. Casea, zamjenika i zastupnika Preuzvišenog Roberta Macoya, 33. Vrhovnog Svjetskog Patrona Ceremonije Usvajanja. Kao dodatak, od Casea je dobio dozvolu za uspostavljanja kaptola Istočne Zvijezde i među provjerenom afroameričkom populacijom.



Tako je 1. Prosinca 1874. godine uspostavljen prvi kaptol Reda Istočne Zvijezde sa afroameričkim članovima u SAD-u, pod nazivom Kaptol Kraljice Esther Br.1 . Sjedište mu je bilo u O Street, na broju 708 u Washingtonu u kući gospođe Georgiane Thomas. Prva Dostojna Matrona bila je sestra Marta Welch a prvi Dostojni Patron brat Thornton A.Jackson. Jedanaest mjeseci kasnije, Veliki Meštar William H. Myers i njegov zamjenik William A. Tallaferro, Ujedinjene Velike Lože colubijskog Distrikta, pozvani su kako bi im bile dodijeljne počasne titule. Oni su to prihvatili, te su tako dodatno učvršćene veze koje povezuju masonske obitelji. Tom prigodom Veliki Meštar Mayers u svom govoru kovao je u nebesa Kaptol Kraljice Esther Br.1:

„Neka golubica mira lebdi nad vama. Neka Svevideće Oko, kome se klanjaju Sunce, Mjesec i Zvijezde uvijek nad vama bdije. Neka vas štiti i čuva u vašim svakodnevnim nastojanjima da promovirate sveopće dobro ovog kaptola.“



Ubrzo potom otvoreni su još neki kaptoli poput Kaptola Kraljice Shebe Br. 3, Gethsemane Kaptola Br. 4. I brojnih drugih. Svaki puta kada bi se osnovala nova podružnica, nedugo zatim priznala bi ju regularna masonska Loža što je dodatno širilo i učvršćivalo masonske veze. Časnici Pythagoras Lože Br. 9, dodijelili su časnicima Kaptola Kraljice Esther Br. 1, prva odlikovanja poznatija i kao rozete. Ceremoniju dodjele upriličio je Dostojni Patron Thornton A. Jackson koji je želio da kaptoli uspiju u poslu koji je pred njima i ciljevima koje su si zadali. Tom prigodom Jackson je pdsjetio časnike da rozete nose s ponosom i u znak sjećanja na 5 Heroina: Adah, Ruth, Esther, Marthu i Electu. Na kraju svog izlaganja izjavio je slijedeće:

„Tebi, Kraljice Esther i Suradnicima, predstavnicima zraka Predivne Zvijezde iz koje izviru najdivnije, najproročanskije i najinstruktivnije lekcije Starog i Novog Zavjeta. Neka uvijek bacaš zrake ljepote i spokoja na sve na što privlačiš tisuće da Ga štuju.“

Ova izjava svojevrsna je ideja vodilja članovima Reda Istočne Zvijezde od 1875. pa sve do današnjih vremena.
Probajte malo „progooglati“ pojam Order of the Eastern Star i vidjet ćete koliko rezultata dobiti, i gotovo svaki link je različita podružnica.



http://slobodni.net/showthread.php?1656-Bilderberg-grupa-Masonstvo-Illuminati-cionizam-protokoli-sionskih-mudraca-etc...&utm_source=linkeri.com&utm_medium=referral&utm_campaign=linkeri

DEMOLAY INTERNATIONAL- RASADNIK BUDUĆIH SLOBODNIH ZIDARA



Otkada postoje tajna društva postojala je i opozicija koja je na ovaj ili onaj način nastojala diskreditirati njihov rad. Kako bi u tome bili što uspješniji, svakom društvu se nastojalo pripisati neko mistično podrijetlo zasnovano na zasadama raznih dokazanih tajnih društava, asocijacija, bratovština, pseudo- religijskih sekti i inih organizacija. Povijesne činjenice govore da su to činila i sama tajna društva, jer su se s prvim danom svoga obznanjivanja počela pozivati na neke drevne manifeste, dokumente i zapise. Bez obzira da li su pojedina društva doista imala podrijetlo u prošlosti ne možemo olako ignorirati ideologiju s kojom su se uporno povezivali. Ako u obzir uzmemo dokazane povjesne činjenice, a isključimo navodne tvrdnje o postojanjima pojedinih tajnih društava, ponovno dolazimo do Templara kao najstarijeg tajnog društva ili bar društva s tajnama. Kako sam već nebrojno puta istaknuo, fascinacija Templarima proizilazi iz činjenice da je ovaj Red od ubogih Kristovih vitezova postao najmoćnija organizacija u sjeni tadašnjeg poznatog svijeta, koja je funkcionirala po vojno-duhovnom principu i na strogoj hijarajrhiji. Drugim riječima, pošto su bili vitezovi-redovnici nije čudno što su bili organizirani kao bratovština, kao uostalom i brojni crkveni redovi danas. Templarima vjerojatno nije bilo u interesu pozirati takvim ustrojem, no činjenica ipak stoji da su njihovi zasadi bili pravi rasadnik tajnih društava u budućnosti.



Ne možemo znati da li slobodni zidari izviru iz Templara, no zato znamo da se jedna međunarodna bratovština za mladiće zove upravo DeMolay International (bivši Red DeMolaya) po zadnjem Velikom meštru Reda Vitezova Templara spaljenom na lomači. Ovu masonsku organizaciju za mladiće od 12-21 godine osnovao je 1919, u Kansas Cityu u državi Missouri uspješni poslovni čovjek Frank S. Land. Ime 23 i ujedno posljednjeg Velikog meštra Templara uzeo je s ciljem promicanja vrijednosti lojalnosti i odanosti. Izvorna ideja ove organizacije bila je postati utočište i savjetovalište za mladiće koji su očeve izgubili u ratu. Land je otkrio potrebu stvaranja mjesta gdje bi se mladići s istim probleima mogli povezati i naučiti odgovornosti. Prvi članovi ovog društva postali su Louis Lower i još osam njegovih prijatelja bez očeva. Organizacija je rapidno rasla tako da je do kraja 1921 Land shvatio da će ovoj organizaciji morati posvetiti svoje puno vrijeme. Kako je organizacija nastavila rasti, ubrzo je privukla pažnju Masonskih loža koji su je formalno priznali u mnogim državama. I danas, mnogi članovi po izlasku iz ovog društva, svoju karijeru nastavljaju kao Slobodni zidari. Kada su svoje podružnice uspostavili u gotovo svakoj državi SAD-a, Red DeMaolaya postaje međunarodan i osniva svoje podružnice i u inozemstvu, tako da svoje podružnice danas imaju u Kanadi, Filipinima, Arubi, Australiji, Brzilu, Boliviji, Njemačkoj, Italiji, Japanu, Portugalu, Panami, Kolumbiji, Meksiku i u još nekim dijelovima Južne Amerike.

Ciljevi

Članovima organizacije mogu postati svi mladići u dobi od 12 do 21 godine starosti i ne moraju imati nekog rođaka koji je već član neke masonske Lože. Trenutno ova organizacija broji 18 000 članova samo u Sjevernoj Americi. U svome radu koriste model mentoringa, a mentori novopridošlicama su odrasli muškarci i žene, najčešće očevi i majke ili bivši članovi organizacije koji se zovu Seniori.

Mentori se fokusiraju na razvoj društvene svijesti, razvoj vještine vođenja i osobne odgovornosti. Kako je ova organizacija član masonske obitelji, brižno je koncipirana po modelu slobodnog zidarstva, tako da su članovi u red inicirani kroz cijeli niz alegorijskih obreda. Iako „nisu“ direktno povezani sa slobodnim zidarima Red De Molaya smatra se pridruženim tijelom. Svaku podružnicu ovog društva sponzorira neka masonska loža ili drugo masonsko tijelo. Drugim riječima, ova organizacija vrlo je slična Jobovim Kćerima i Duginim Djevojkama o kojima sam već ranije pisao. Društvo se zasniva na sedam osnovnih vrlina: bratskoj ljubavi, poštovanju prema Svetim Stvarima, skromnosti, kolegijalnosti, pouzdanosti, čistoći i patriotizmu. Za njegovanje ovih vrlina dobijaju se i posebna odlikovanja, a počasne titule i odlikovanja dobivaju i ne-članovi koji su svojim radom i zalaganjem na ovaj ili onaj nači pomagali u radu ovog društva.

Struktura Reda

Regionalna podružnica Demolayeva Reda naziva se kaptol, a vodi ju Glavni Savjetnik. On je uvijek iz redova starijih članova, a biraju ga sami članovi. U radu Glavnom Savjetniku pomaže Savjetnik Senior i Savjetnik Junior. Savjetnik Senior najčešće je taj koji Glavnog Savjetnika nasljedi na njegovoj funkciji. Sve dužnosnike organizacije imenuje Glavni Savjetnik osim ostalih savjetnika i blagajnika, te zapisničara kojeg imenuje nadzorno vijeće. Seniore te ostale starije suradnike iz masonskih redova u prenesenom značenju zovu još i „otac“ pozivajući se na izvornu ideju društva da postane zamjena za izgubljenog oca. U kasnijim godinama Seniorima su postale i žene koje često zovu „majkom“. No osim na lokalnoj razini DeMolay international ima i upravljačka tijela na državnim razinama. Glavni Državni Svjetnik ili Glavni Savjetnik Jurisdikcije zaduženi su za organizaciju na državnj razini. Također, imena i pozicije dužnosnika variraju u svakoj pojedinoj jurisdikciji. Evo kako izgleda struktura ove organizacije:

Izabrani:

* Glavni savjetnik
Savjetnik senior
Savjetnik junior
blagajnik

Imenovani:


* Zapisničar
* Đakon senior
* Đakon junior
* Stjuart senior
* Stjuart junior
* Orator
* Sentinel
* Kapelan
* Maršal
* Standard Bearer (?)
* Almoner
* Sedam perceptora
* Organist



Cijela je ekipa poznatih i manje poznatih prodefilirala kroz ovaj Red, a neki su ušli i u „Hall of fame“. Za naša pojimanja najpoznatiji „DeMolayevci“ bili su Walt Disney, John Wayne I Bill Clinton!



http://slobodni.net/showthread.php?1656-Bilderberg-grupa-Masonstvo-Illuminati-cionizam-protokoli-sionskih-mudraca-etc...&utm_source=linkeri.com&utm_medium=referral&utm_campaign=linkeri

HERMETIČKI RED ZLATNA ZORA

Hermetični Red Zlatne Zore (također znan i kao H.O.G.D.) je neprofitna organizacija Floride čiji je cilj neprekidno očuvanje onog tijela znanja znano kao Hermetizam ili Zapadna ezoterna tradicija. Ova organizacija promovira učenje originalnog Hermetičnog Reda Zlatne Zore, magijskog bratstva osnovanog u Londonu 1888. od strane Dr. Williama Wynn Westcotta i Samuel Liddell MacGregor Mathersa, koje je prestalo postojati pod tim imenom 1903. ali nastavilo djelovati tijekom godina pod imenima dvije organizacije proizašle iz nje, Stella Matutina i Alpha et Omega.

Sustav magije Zlatne Zore nije religija, iako religijsko slikovito prikazivanje i religijski koncepti igraju važnu ulogu u njezinu radu. Zlatna Zora je planirana, od strane njenih osnivača, da bude Hermetično društvo posvećeno filozofskoj, duhovnoj i psihičkoj evoluciji čovječanstva. Također je dizajnirana da bude škola i muzej znanja, gdje studenti mogu učiti principe okultne znanosti i razne elemente zapadne filozofije te magije. Tolerancija za sva religijska vjerovanja je bila naglašena, a simbolizam koji je upotrebljavala G:.D:. dolazio je iz različitih religijskih izvora. Danas, ljudi iz mnogih različitih religijskih putova smatraju sebe praktikantima magije Zlatne Zore – uključujući neopagane, gnostike, Židove i kršćane.

Sustav magije Zlatne Zore je dizajniran da podučava svoje studente apstraktnom ezoternom znanju kao i praktičnijim primjenama ceremonijalne magije; egipatski, judeo-kršćanski, grčki, gnostički, rozenkrojcerski i masonski elementi mogu svi biti nađeni unutar učenja G:.D:. Nastavni plan uključuje studij Kabale, astrologije, divinacije, unutarnje alkemije, egipatske magije, vidovitosti i Enohijanske magije.

Mentor i vodeće svjetlo Hermetičnog Reda Zlatne Zore bio je pokojni Dr. Israel Regardie.
Regardieova jasna i neosporna želja bila je da bilo koji i svi duhovni tragaoci mogu nešto dobiti iz učenja Zlatne Zore za vlastiti rast i evoluciju.



Israel Regardie

Prije nego što je preminuo 10. ožujka 1985. godine, Israel Regardie je bio od mnogih smatran kao zadnji živi Adept veoma živog magijskog pokreta poznatog pod imenom Hermetički Red Zlatne Zore. Tradicija koju je predstavljala Zlatna Zora a kasnije i njezine dvije inkarnacije, Stella Matutina i Alpha et Omega, nastale nakon što se izvorni Red raspao na različite frakcije, privukla je veliki broj poznatih okultista kasnog 19. i ranog 20. stoljeća. Među njima su bili Dr. William W. Westcott, Samuel L. Mathers, Arthur Edward Waite, William Butler Yeats, Aleister Crowley i Dion Fortune. Pa čak i u izuzetnoj skupini veoma učenih maga Regardie posjeduje veoma visoki autoritet.

Rana Povijest

Kao sin siromašnog židovskog useljenika, Israel Regudy rođen je u Londonu 17. studenog 1907. Za vrijeme Prvog svjetskog rata njegov stariji brat se pridružio engleskoj vojsci gdje mu je prezime bilo greškom promijenjeno u "Regardie". Obitelj je prihvatila tu ‘grešku’ kao novo ime. 1921. cijela se obitelj preselila u Washington DC kad je Israel Regardie imao 13 godina. Od ranih dana bio je zainteresiran za teozofski rad Madame Blavatsky, jogu i hindu filozofiju. Regardie je često posjećivao Knjižnicu Kongresa, koju je nazivao drugim domom. Veoma brzo je našao učitelja hebrejskog i naučio čitati hebrejski bez velike muke. To mu je kasnije mnogo pomoglo u proučavanju kabale. 18. veljače 1926. prijavio se u Washington College of SRIA (Societas Rosicruciana in America). 18. ožujka 1926. bio je iniciran u stupanj Neofita i napredovao u stupanj Zelatora 2. lipnja 1927.

Negdje oko 1925-1926. godine Regardie je naišao na knjigu koja ga je zaintrigirala. Knjiga koju je našao je bila "Prvi dio od Knjige Četiri" Aleistera Crowleya. Vrlo brzo je Regardie poslao pismo Crowleyu u Pariz i nakon određenog vremena je dobio i odgovor. Ubrzo nakon toga Crowley mu je ponudio posao osobnog tajnika u Parizu. Mladi Regardie je ovo prihvatio kao izuzetnu priliku da uči magiju od osobe koja je već izdala i knjigu o toj temi. Tako je u listopadu 1928. Regardie prihvatio ponudu i preselio se u Francusku. U sljedeće 3 godine Regardie je pokušavao uvjeriti poslodavca da ga poduči magijskom umijeću. Međutim, Crowley je jednostavno ignorirao zahtjeve i nije se ponudio da podučava Regardiea ni jogi niti magiji. Regardie, skroman i suzdržan mladić, nije više inzistirao na svojim zahtjevima. Regardie je nastavio proučavati magiju samostalno, čitajući svaku knjigu o toj temi ili članak ili skripte do koje je mogao doći.

Crowleyev ugled, potpomognut britanskim časopisima, s vremenom ga je doveo u nevolje s francuskim vlastima te je morao napustiti zemlju. Par mjeseci kasnije, Regardie mu se pridružio u Engleskoj. Međutim, budući da je Crowleyjev izdavač bankrotirao, Crowley si više nije mogao priuštiti da zadrži Regardiea kao osobnog tajnika. 1930. Regardie je pokušao popraviti Crowleyev ugled knjigom "Legenda o Aleisteru Crowleyu" koju je napisao zajedno s Crowleyem. Regardie i Crowley su se razišli i nedugo zatim prestali međusobno komunicirati. Knjige koje je Regardie kasnije izdao pokazale su uravnoteženiji i zreliji pogled na Crowleya. Njegova dobrodušna priroda, kao i sposobnost da oprosti Crowleyu, bila je očigledna u knjizi "Oko u trokutu". Međutim, Regardie bi bio uzrujan kada bi ga netko povezivao isključivo s Crowleyevim učenjima. "Jedna od stvari koje je jako mrzio" napisao je Pat Zalewski "je bila da ga ljudi uspoređuju sa Crowleyevom metodom Telemitske magije kao i Knjigom Zakona…Još uvijek se sjećam Regardiea kako udara dlanovima o stol jedne noći za večerom govoreći "Kvragu, ja sam čovjek Zlatne Zore a ne Telemit, volio bih da ljudi to shvate."

Magijska Povijest

1932. godine Regardie je objavio dvije knjige, "Vrt Mogranja" i "Drvo Života". "Vrt Mogranja" je knjiga koja se temelji na kabalističkom učenju koje je Regardie stekao vlastitim istraživanjem. Drvo Života se smatra jednim od najrazumljivijih tekstova praktične magije ikada napisanih. Ti tekstovi su u biti objava učenja Zlatne Zore. Kada je bilo izdano, "Drvo Života" je izazvalo veliko uzbuđenje u ezoterijskim krugovima. Iako je Zlatna Zora prestala djelovati 1903. godine, dvije inkarnacije , Stella Matutina i Alpha et Omega nastavile su njezinu tradiciju. Uz ohrabrenje i pomoć Dion Fortune, Regardie je pristupio Redu Stella Matutina.
Mnogi članovi iz obje organizacije, Stella Matutina i Alpha et Omega, pamtili su Crowleya kao prodornog buntovnika iz ranijih godina te je zbog ranijeg prijateljstva s Crowleyem Regardie bio izložen provokacijama nekih članova Reda. Jedan od vođa Alpha et Omega, E.J. Langford-Garstin, čak je napisao pismo Regardieu okrivljujući ga za objavu tekstova i zahtijevajući da više nikada ne spomene Zlatnu Zoru na papiru. Drugi članovi su stali na stranu Regardiea, Dion Fortune je bila jedan od najvećih branioca kao što se može vidjeti iz članka "Okultni Pregled", gdje Dion Fortune daje visoko mišljenje o knjizi "Drvo Života". Njen članak je u principu još bolje otkrio istinsku srž Zlatne Zore, i to široj javnosti, nego što je itko ikada prije objavio. Izgledalo je kao da su Vođe Stella Matutina igrali dvostruku igru. Predstavnik Reda je poslao pismo Dion Fortune slažući se s njenim pogledom i u isto vrijeme poslao pismo Landford-Garstinu u kojemu je optuživao Dion Fortune kao neodgovornu osobu. Kao što to obično biva, u jednoj od najvećih faux pas u povijesti ezoterijskih grupa, ta dva pisma su završila u pogrešnim kuvertama.

Kao rezultat te pogreške vrata inicijacije odjednom su se otvorila Regardieu. Sa podrškom Dion Fortune, Regardie je bio pozvan da se pridruži Redu Stella Matutina. Regardie je rekao "Dobio sam pozivnicu za učlanjenje u Red na temelju objavljivanja knjige Drvo Života". 1933. Regardie se pridružio Redu gdje je uspio brzo napredovati kroz stupnjeve zahvaljujući njegovim izvanrednim sposobnostima. Nažalost, 1933. Red je već bio u procesu raspadanja. Regardie je bio veoma nezadovoljan i zabrinut oko davanja grandioznih titula između Vođa Reda koji nisu baš bili jako zainteresirani za praktični rad. Ubrzo je zaključio da Red i učenja Reda neće predugo opstati bez predavanja tih učenja u ruke većem broju ljudi koji će iste cijeniti. Nakon što je postao Theoricus Adeptus Minor, Regardie je napustio Red u prosincu 1934. 1937. godine je objavio većinu rituala i učenja Zlatne Zore u četiri toma, koja je nazvao jednostavno "Zlatna Zora". Regardie je objasnio svoj razlog objavljivanja učenja široj javnosti rekavši "…jako je važno da čitav sistem učenja postane dostupan široj javnosti tako da se ne bi izgubio. To je nasljeđe svakog muškarca i žene – to je njihovo duhovno pravo stečeno rođenjem"…"Moji motivi su bili da bez sumnje dokažem da nije više Red idealan način prijenosa Magije i da je, zbog već nekoliko djelomično i bezobzirno objavljenih otkrića, potrebno adekvatnije predstavljanje tog sustava. Jedino se tako može promijeniti široko rasprostranjeno negativno shvaćanje Magije." – Moja Rozenkrojcerska Pustolovina (1936.)
Kroz povijest mnoge su hrabre osobe morale donijeti odluku koja je utjecala na velik broj ljudi. Regardieov izbor je bio sljedeći : ili ću poštovati zakletvu tajnosti koju sam dao Redu i pustiti da svo učenje bude zauvijek izgubljeno ili ću ga objaviti i biti kritiziran, ali siguran da će sam sistem opstati. Zbog Regardieove teške i nesebične odluke da prekrši zakletvu tajnosti danu letargičnom i umirućem Redu, učenja Zlatne Zore postala su dostupna svim istinskim tragaocima, bez obzira na razinu obrazovanja, podrijetlo, mjesto, okolnosti ili materijalnog stanja.

Neki su javno kritizirali Regardiea zbog objavljivanja tekstova iako mu je veća grupa Adepta bila za to tajno zahvalna. Manja grupa je prorekla da će Regardie snositi velike posljedice za to što je prekršio zakletvu, međutim to nije bila istina. Kao što je Regardie predvidio, mnogi Hramovi Stella Matutina i Alpha et Omega su se počeli raspadati i na koncu nestali. U ime tajnosti i elite, mnogi obmanuti Vođe Hramova radije su počeli uništavati dokumente Reda, nego da podijele znanje i učenje sa budućim naraštajima. Regardieova odluka da objavi učenje pokazala se dobrom i zbog toga mu svi studenti magije duguju veliku zahvalnost. Sve veći broj spisatelja piše knjige posvećene učenjima Zlatne Zore i samim time učenja iste postaju dostupnijima. U sadašnje vrijeme više ljudi nego ikada prije naziva se praktikantima Zlatne Zore. Neki rade u grupama, drugi samostalno, ali bez obzira na to svi bi trebali biti zahvalni Israelu Regardieu na njegovoj predviđanju. Jedan od spisatelja kaže:
"…najveći dio učenja Zlatne Zore do stupnja Zelator Adeptus Minor je dostupno široj javnosti već pola stoljeća i niti jedan od problema modernog svijeta nije povezan s objavom tog znanja i učenja. Iako postoji dosta moći u tim učenjima, to nije opasna moć, misterije povjerene Redu povezane su sa duhovnim rastom i evolucijom. Jedna od posljednjih stvari od kojih bi zapadni svijet trebao biti zaštićen je duhovni rast i evolucija."(1)
Regardie je prakticirao što je i podučavao. Nedavno dobiveni tekstovi iz arhive Israel Regardie Foundation pokazuju ogromnu količinu osobnog rada i istraživanja koju je Regardie uložio u područje Kabale, Psihologije i Enohijanske Magije, može se sa sigurnošću reći da Regardie nije bio jedan od okultista iz fotelje, nego da je bio prva klasa Teurgista i stručnjaka na polju magije.

1936-1937. godine Regardie je napisao "Kamen Mudraca", knjigu o alkemiji iz perspektive Karla Gustava Junga. U to vrijeme on nije vjerovao u vrijednost laboratorijske alkemije. (Rad sa praktičnim alkemičarima kao što su Frater Albertus iz Paracelzusovog Istraživačkog Društva u 1970-im godinama naveo je Regardiea da promijeni mišljenje u kasnijim godinama života. Nažalost, jedan od Regardieovih alkemijskih eksperimenata nije se odvijao prema planu slijedom čega je Regardie ozbiljno povrijedio pluća u laboratoriju. To ga je prisililo da odustane od praktične alkemije. Posljedice te nezgode u laboratoriju pratile su ga sve do njegove smrti.) Regardie se vratio u Ameriku 1937. gdje je studirao psihologiju i psihoterapiju. Dok je bio u Londonu, Regardie je studirao psihoterapiju sa Dr. E. Cleggom i Dr. J. L. Benditom. Kasnije, Regardie je studirao psihoterapiju pod okriljem Dr. Nandorom Fodorom. Pristupio je Chiropractic College u New Yorku da bi studirao psihologiju. Njegov trening je obuhvatio učenja Freuda, Junga i Reicha. Nakon diplome 1941. krenuo je sa praksom kao analitičar.

U 1938, Regardie je objavio "Srednji Stup", knjiga koja je dala detalje o tome kako da se korak po korak izvode kabalističke vježbe izvedene iz ceremonijalne magije Zlatne Zore. U toj knjizi, Regardie upoređuje magijske tehnike s metodama i hipotezama psihoanalize. Regardie je pokušao srušiti zidove koji su bili postavljeni između magije i psihoterapije. Istovremeno, Regardie je istraživao Kršćansku Mistiku, svoja shvaćanja na tu temu opisao je u "Romansa i Metafizika". 1947. Regardie se seli u Kaliforniju i tamo otvara ured kiropraktike kao i Reichove terapije. Predaje psihijatriju na Školi za kiropraktičare u Los Angelesu i objavljuje mnoge članke u mnogim magazinima psihologije. Također, Regardie je objavio mnoga druga djela: "Umjetnost i smisao Magije", "Otkotrljaj se kamenu", "12 koraka do spiritualnog prosvjetljenja", "Praktični vodič za Geomantijsku divinaciju", "Kako napraviti i koristiti Talisman", "Temelji Praktične Magije". Regardie se povukao u mirovinu 1981. i iste se godine preselio u Sedonu, Arizona. Njegova kasnija djela uključuju naslove "Ceremonijalna Magija", "Vodič za opuštanje za ljenčine", "Kompletan sistem magije Zlatne Zore". Jedna od Regardieovih glavnih preokupacija bila je da sačuva tradiciju Zlatne Zore, a osim toga imao je još jednu veoma važnu dužnost:

"Druga jako važna dužnost koju je Regardie imao je ta, da kao Adept uspostavi legitimnu granu inicijacijske linije Zlatne Zore u Americi. Takva dužnost nije jednostavna. A.M.A.G. je strpljivo čekao četiri desetljeća dok situacija nije postala dovoljno zrela za takav poduhvat. I upravo onda u jednom od onakvih graciozne sinhronizacije, kakve obično igraju veliku ulogu u magijskim događajima, par iz Georgie postao je nadahnut radom Dr. Regardiea te su sagradili Komoru Ruže i Križa (vrsta svečane prostorije potrebne za inicijaciju u Adepta), točno u vrijeme kada su dvojica magova (jedan s istočne, drugi sa zapadne obale SAD-a), nepoznati jedan drugome i paru iz Georgie, bili spremni za inicijaciju. A.M.A.G. koji je imao puno pravo da bude Inicijator u Komori bio je poveznica koja je nedostajala. Tako, jednog naročitog vikenda, Regardie je inicirao dvoje u Unutarnji Red, što su bile prve i posljednje inicijacije koje je ikada izvršio, te je tako Keruxova svjetiljka prešla u američke ruke (3).

Regardieov motto bio je Ad Majorem Adonai Gloriam (Velikoj Slavi Božijoj). Regardie je nastavio davati savjete na polju zdravlja i magije do kraja svog života. 10. ožujka 1985. Dr. Israel Regardie je preminuo od srčanog udara dok je večerao s prijateljima u jednom od njegovih omiljenih restorana. Iako Regardie više nije među nama, njegova djela, koja su veoma osvježavajuća, inspirativna i u isto vrijeme jednostavna nastavljaju učiti i nadahnjivati nove generacije studenata magije.



http://slobodni.net/showthread.php?1656-Bilderberg-grupa-Masonstvo-Illuminati-cionizam-protokoli-sionskih-mudraca-etc...&utm_source=linkeri.com&utm_medium=referral&utm_campaign=linkeri