Pentagon u koloniju na Marsu ulaže 10 puta više nego NASA

Početkom listopada mediji su se razgraktali o tome da NASA dragovoljcima nudi jednosmjernu putnu kartu za Mars. I ništa više. Teško je bilo saznati tko je to ponudio, kome, kada, gdje. I kada bi bio takav let. Poznavatelji prilika znali su da tu mora biti još pojedinosti po kojima bi se moglo ocijeniti koliko je "jednosmjerna karta" realističan projekt.
Malo nas je istraživanje dovelo do željenih rezultata, ali i do velikoga iznenađenja!

Rečeni je štiklec o "karti bez povratka" izrečen na panelu u sklopu konferencije Long Conversation koju je u San Franciscu 23. listopada priredila zaklada Long Now. Izrekao ju je na toj konferenciji direktor NASA-ina istraživačkog centra Ames iz Mountain Viewa Simon Pete Worden. Referirao se na članak "To Boldly Go: A One-Way Human Mission to Mars" (Krenuti hrabro: Misija s ljudima na Mars u jednom smjeru) koji su za dvobroj listopad-studeni magazina Journal of Cosmology napisali Dirk Schulze-Makuch, izvanredni profesor Državnog sveučilišta Washington i Paul Davies, fizičar i kozmolog s Državnog sveučilišta Arizona.

Autori se zauzimaju za "jednosmjernu kartu" iz više razloga, a glavni je da se, umjesto istraživanja povremenim posjetima, Mjesec i Mars što brže stalno nastane te koloniziraju. Jednosmjerno putovanje znatno olakšava dostavu veće količine korisnog tereta uz jednak trošak, a kolonisti koji imaju volje da organiziraju život na drugom nebeskom tijelu, osim što bi dobili sve neophodno da bi ondje pustili korijenje, dugoročno bi polako - ali mnogo brže nego povremenim posjetima - stvorili uvjete da im se pridruži još ljudi. Kolonistima je glavni problem postaviti temelje za nastavak održiva života: rađanje sljedećega naraštaja i prenošenje znanja na prvu generaciju kojoj bi drugo nebesko tijelo bilo osnovni zavičaj. Prije nego se ondje doseli prva skupina ljudi, robotskim bi se misijama na odabrane lokalitete dostavila stambena, komunikacijska i energetska infrastruktura. Jednom kada se kolonisti spuste na odabrani položaj, negdje na padinama vulkana Elysium Monsi ili Olympus Mons, već bi ih dočekale prve nastambe i sklopovi u kojima bi mogli prenoćiti i nastaviti graditi. Morali bi sami biti sposobni izaći na kraj s rađanjem i umiranjem, dugoročnim planiranjem, ali i neplaniranim događajima i opasnostima, cijeneći zdravlje i znajući kako da postupe u slučaju bolesti, fiziološke ili mentalne. Što s napadima potištenosti i osjećajem osamljenosti? Na takvom mjestu ne bi bilo mjesta nekome tko bi poželio da ondje dođe na samrti, a pitanje je i bi li za takvo što mogao kandidirati itko stariji od 30 godina. Osim tehničkih, tu se javlja i mnoštvo fizioloških, psiholoških i etičkih dilema.

Članak kao članak, a futuristička fantazija kao futuristička fantazija. One su ionako uvijek bile temelj za stvarne akcije. Međutim, debata u Long Conversationu otkrila je nešto posve drugo, sasvim konkretan plan "100-Year Starship" (Zvjezadni brod za sto godina)! Ključna osoba je ona s početka članka, dr. Pete Worden, razbarušeni direktor istraživačkog centra Ames. On je "blebnuo" da je to zajednički tajni plan agencije Pentagna za napredne tehnologije Darpa i NASA-e u kojoj je DARPA za njega već odobrila milijun, a NASA dopunskih 100 tisuća dolara. Sljedeći bi korak u razvoju stajao 11 milijardi. Ne spominje se koje bi godine prema Marsu krenuli prvi tereti.

Autori u Journal of Cosmology tvrde da bi se odnje već moglo otputovati s današnjom tehnologijom, ali Pete Worden kaže da je inicijalni novac za razvoj nove vrste pogona za međuplanetarna putovanja. Osim toga, ljudi bi se morali savitljivije prilagoditi Marsu, umjesto da se Mars što više prilagodi životu Zemljana, tvrdi Worden. Prva stvar na koju ne mogu utjecati planovi pod zajedničkim imenom "teraformiranja" je Marsova gravitacija, koja iznosi trećinu zemaljske. Netko tko na Marsu provede nekoliko godina jako bi se teško dojmio posjet Zemlji...

Nakon što su se čule Wordenove teze i informacije - o kojima je on sam tom prilikom rekao da su vrijedne otkaza, a i ne bi mu bilo prvi put da ga dobije (za administracije prošloga predsjednika SAD-a) - mediji su počeli metodom pokvarenoga telefona prepisivati te rečenice o jednosmjernoj karti za Mars. Drugi mediji, koji su išli provjeravati u NASA-i u DARPA-i, naišli su na zid šutnje ili na pažljivo sročena priopćenja koja više skrivaju nego što otkrivaju. Jedva čekamo neku novi informaciju. Ako DARPA i NASA nešto smjeraju prema Marsu, i to u razmjeru 10:1 u korist DARPA-e, to je na neki način vojno poduprta kolonizacija Marsa, ne odviše različita od utrke Velike Britanije, Portugala i Španjolske za prekomorskim posjedima.


Slike na: http://www.vecernji.hr/vijesti/pentagon-koloniju-marsu-ulaze-10-puta-vise-nego-nasa-clanak-212411