Doktori koji se spominju u priči su izmišljeni i zato ih nitko nije mogao naći pa ni oni koji su imali pristup vojnim imenicima. Njihova imena su varijacija talijanskih imena iz obitelji autora, prilahođena da zvuće kao da su iz ovih krajeva.
Autor je 42-godišnji Andrea Zoboli i član je talijanske skeptične udruge CICAP. Cijeli slučaj je bio pokus da se vidi može li se napraviti lažna obdukcija poput obdukcije Raya Santilija.
VIDEO Raya Santilija
https://www.youtube.com/watch?v=NwyeK36Gh-s&eurl=http://cryingplanet.blog.hr/&feature=player_embeddedOsim poznatih fotografija postoji i film koji se navodno može naći na Youtube-u, ali ga ja nisam uspjela naći pa ako netko uspije nek pošalje link mailom.
Takozvani patolozi koji rade obdukciju su Andrea i njegova obitelj.
DIO INTERVJUa S ANDREOM ZOBOLIJEM
13.12.2008.
GM = Giuliano Marinkovic
AZ = Andrea Zoboli
GM: Jeste li ikada radili u filmskoj industriji? Iimate li iskustva sa specijalnim efektima?
AZ: Da. Kada sam imao 18 godina imao sam prilike posjetiti scenu filma „Demoni II". Kontaktirao sam čovjeka za specijalne efekte Sergia Stivalettija. Rekao mi je da mogu doći u Rim. Proveo sam tamo nekoliko dana i imao sam prilike vidjeti filmsku produkciju i specijalne efekte. No, nakon toga nisam dalje nastavio u tom smjeru.
GM: Kada ste prvi put dobili ideju da kreirate umjetno izvanzemaljsko biće? Jeste li u to vrijeme bili svjesni lažnog filma Raya Santillija o izvanzemaljskoj obdukciji? Je li to bila za vas neka vrsta inspiracije?
AZ: Da. Godine 1999. CICAP je proveo natjecanje u kojem se tražila rekonstrukcija paranormalnih fenomena. Ja sam probao s izvanzemaljskom obdukcijom. Mene je to zanimalo puno više od pokušaja lažiranja fotografija duhova i sličnih fenomena. To me je očigledno inspiriralo. Kada sam vidio Santillijev film bilo mi je jasno da je film lažan. Bila su dva sumnjiva čimbenika. Ne možete vidjeti lica patologa. Izvanzemaljski leš suviše je krut i ukočen.
GM: Koje su bile tehnike u stvaranju obdukcije? Koliko je ljudi bilo uključeno? Koliko dugo je sve trajalo i koliko je koštao cijeli projekt?
AZ: Tehnike potiču iz doba specijalnih efekata kada se još nisu koristila računala i CGI (računalno stvorene slike). Dakle govorimo o korištenju lateksa i kalupa. Stvorio sam leš izvanzemljanina za mjesec dana. Svaki dio napravio sam od gline - glavu, ruke i trup. Sve to označio sam u gipsu pa sam taj model ispunio lateksom. Oklop sam napravio od poliuretana. Tijelo sam napunio s iznutricama životinja. Možete zamisliti kakav je to miris bio, ali bilo je vrijedno toga. Cijeli projekt koštao je oko 200 eura u današnjoj vrijednosti. Pomogli su mi supruga, zet, sestra i nećak na sceni. Sve smo snimili u jednom danu u studiju moga prijatelja.
GM: U priči se spominje Otočec kao mjesto udesa NLO-a. Jeste li zaista mislili na mjesto Otočec u Sloveniji ili ste naziv jednostavno izmislili? Zašto ste odabrali bivšu Jugoslaviju kao lokaciju udesa i obdukcije? Tko je smislio imena ljudi koji su bili uključeni u taj lažni incident?
AZ: Mislim da se radi o stvarnom mjestu. Moj zet je puno putovao i vidio mnogo zemalja. Zato mislim da je u pitanju stvarno mjesto. On je odabrao Jugoslaviju kao mjesto udesa NLO-a. U Americi je bio aktualan Santilli. Mi smo odabrali Jugoslaviju jer predstavlja nešto čudno i nedodirljivo. Imena su nastala od naših pravih imena koja su malo izmijenjena da zvuče jugoslavenski.
GM: Ovdje je priča definitivno imala utjecaja tako da je to bio uspješan pokus. Ipak, mislim da su istraživači mogli zaključiti da u priči nema iskoristivih tragova i podataka koji se mogu provjeriti. Očito je da se radilo o anonimnom članku s Interneta. No, u određenim dijelovima paranormalne zajednice, ljudi čak i danas raspravljaju o tome.
AZ: Prošlo je 10 godina od toga. Ponosan sam na takav uspjeh.
Još se ne zna gdje i kada će izaći cijeli intervju, ali javim na vrijeme!
Zahvale Giulianu Marinkoviću