Babske priče

Danas sam od baba u staračkom domu dobila nekoliko izvještaja o pojavi duhova. Odmah da kažem da babe nisu rekle kad su se događaji dogodili, ali mislim da to neće biti problem.

Jedna je pričala o događaju iz Kruševa kod Obrovca kad je čovjek noću išao kući preko nekog polja i kad je zašao na kamenit teren odjednom se ispod njega pojavio konj. Kako je taj konj udarao u zemlju, tako su sijevale munje. Čovjek je sa sobom nosio vino i odjedožnom se to vino prolilo. Čim se prolilo i suput prolilo i konja konj je nestao.

Drugi izvještaj je, ne znam otkud jer nisu rekle, o čovjeku koji je kao mladić čuvao dva vola kad je ugledao stablo sa dvije sviječe na njemu. Inače, neposredno prije toga su u selu stradala dva brata. Životinje su se preplašile ugledavši svijeće i otrčale.

Treći se odnosi na umrlog koji se pojavljivao u vlastitoj kući i koji je nestao tek nakon što su ga fratri "zakantavali" pomoću nekih spisa. Baba nije znala objasniti kako.

Četvrti. Čovjek pokopan u bijelom odijelu jedne je noći došao svojoj udovici u tom istom bijelom odijelu kako bi je pitao kako sad živi bez njega. Više se nije pojavljivao.

Peti je iz Drugog svjetkog rata, babe opet ne znaju godinu. Čovjek se vraća kući iz vojske i na pola puta susretne poštara iz svog sela i cijelim putem do kuće priča s njim. Poštar pali cigaretu za cigaretom i ne prestaje pušiti. Kad je čovjek došao doma i ispričao svojim koga je susreo rečeno mu je da je poštar umro prije toga.

Prva priča me podsjeća na svjedočanstvo čovjeka iz drniškog kraja koji je po noći vidio mladu ženu duge plave kose koja je do pasa izgledala kao čovjek, a ispod je imala konjske noge. Kako bi udarala o tlo kopitima, sijevalo je u plamenima.
U mnogim krajevima se za takva bića vjeruje da su vile, no u Turopolju takva bića zovu - kuge. Tamo je jedan čovjek susreo isto biće u šumi u sumrak. Čovjek se šetao šumom sa psom, kad odjednom, pas se jako uznemirio. Čovjek se okrenuo i vidio je to biće. Biće ga je počelo hvatati, što je čovjeka jako uplašilo. On i pas su trčali svom snagom, no nakon nekog vremena biće je nestalo. Navodno se u turopoljskom kraju takvo biće često viđalo.

Zadnja priča me podsjetila na svjedočanstvo jedne profesorice sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Žena je rekla kako se jednom prigodom vozila tramvajem, te je tamo susrela jednog čovjeka koji je inače bio dobar prijatelj njenog oca. Tijekom vožnje su pričali, razgovor je bio potpuno normalan. Tramvaj je stigao na trg, profesorica je trebala izaći te se pozdravila sa čovjekom, koji je ostao u tramvaju. Čim je izašla, sjetila se da je taj čovjek zapravo umro.

Ova priča iz drniškog kraja me podsjetila na jedan razgovor s Man in Black u kojem je pričala o tragovima kopita koje je vidila u šumi (ne znam sad točno koja šuma). Tragovi kopita nisu pripadali četveronožnoj životinji nego nečem dvonožnom jer je broj tragova i njihov raspored upućivao na to.