Istaknuti poznavatelj fenomena ‘krugova u žitu’ Nikola Duper govori o prisutnosti izvanzemaljske inteligencije na zemlji
Nikola Duper: Izvanzemaljci su imali baze diljem jadranskog podmorja
Kako je živjeti sa spoznajom da izvanzemaljska inteligencija postoji i da je prisutna ovdje na Zemlji?
Nikola Duper, rođeni Dubrovčanin, koji već više od dva desetljeća živi i radi u Italiji, posvetio je dobar dio svog slobodnog vremena proučavanju fenomena “krugova u žitu” te druženjem s poznatim talijanskim i svjetskim ufolozima.
Posvećenost toj temi i ugled koji ima u Italiji doveli su ga prije nekoliko godina do znakovita susreta s osobom čiji identitet još uvijek ne može otkriti.
Zamoljen je da kao posrednik progovori o projektu “Prijateljstvo“: izvanzemaljci nekoliko izvanzemaljskih populacija imali su podzemne i podvodne baze u cijelom svijetu, pa i diljem jadranske obale. Vrsta humanoidnih, inteligentnih bića, nazvanih W56, na Zemlju je došla pokušavajući ljudsku civilizaciju spasiti od ponovnog uništenja.
- Riječ je o jako osjetljivoj temi koja desetljećima izaziva podsmijeh unatoč tome što su se njome bavile ozbiljne osobe. Ne promoviram ovaj fascinantni slučaj zbog bilo kakve osobne promocije jer za to nemam nikakve potrebe. Savršeno sam svjestan činjenice da ovakvim pričama riskiram ugled koji sam godinama stvarao - kaže vrlo trezveno Nikola Duper te o detaljima svog prvog susreta od prije dvije godine s anonimnim sugovornikom, intelektualcem koji o svojim susretima s izvanzemaljcima piše knjigu, kaže:
- Bića W56 dolaze s druge strane naše galaksije, udaljene oko 100 tisuća svjetlosnih godina, ali i od drugdje. Prve baze počeli su stvarati dvadesetak kilometara ispod zemlje, odnosno mora, a jedna od mnogih baza napravljena je u blizini talijanskoga gradića Ascoli Piceno.
- Pročitao sam prvu verziju knjige mog sugovornika, cijenjenog intelektualca koji je dolazio u kontakt s izvanzemaljcima, i doista sam fasciniran. U njoj se spominju i audiosnimke komunikacija s izvanzemaljcima, zabilješke i različite vrste iskustva u zadnja četiri desetljeća, odnosno od 1956. do 1990. godine koliko su kontakti trajali - kaže nam Duper koji o projektu prepričava:
- Naziv W56 označava godinu kada su susreti u Italiji započeli, a slovo W izabrali su oni sami jer je “okrenuto prema gore“. Projekt “Prijateljstvo“ sastoji se od više različitih vrsta u smislu tjelesnih osobina i podrijetla izvanzemaljaca koji su ujedinjeni u izboru Dobra.
Narodi s kojima je moj sugovornik komunicirao su lijepi muškarci i žene, nama slični, no ekstremno visoki i po tri metra - ili veoma niski. U istom projektu “Prijateljstvo“ ima i onih koji se izgledom razlikuju od ljudi. Glavna im je karakteristika da su jako humani. Energiju koju ljubav proizvodi među ljudima nazivaju “uredda“, a zahvaljujući posebnim instrumentima tu energiju mogu pretvoriti u sve što im treba, predmete ili pak kisik koji udišu u podzemnim bazama.
U nedostatku “uredde“ umiru. A mi ljudi na Zemlji, iako je stalno spominjemo, još ne znamo što je ljubav - prenosi spoznaje svog sugovornika Nikola Duper, fasciniran misijom “Prijatelja“ na Zemlji.
- Razlog njihove prisutnosti nije da nas proučavaju, jer kažu da o nama znaju više nego mi o samima sebi. Oni su došli da nam pomognu jer naše opće stanje za njih nije zadovoljavajuće. Najviše me fascinira što kažu: kad jednom naučite lekciju koju vam želimo prenijeti, možete nas zaboraviti jer mi nismo bitni.
Puno je među nama mržnje, nasilja, nepravde i antihumanosti koju su poprimile naša znanost i tehnologija. Sami sebe definiraju kao bića koja su između materijalnog i duhovnog, pa su posrednici između nas i duhovnog svijeta.
Njihova je tehnologija zasnovana na duhovnom svijetu, potpuno neusporediva s našom tehnologijom. Ipak, one tehnologije koje su nama bliže pokušali su nam predstaviti, no to je u nama izazvalo samo želju za moći i međusobnom konkurentnošću u stjecanju i gramzivošću što ih je pak natjeralo da se povuku iz ovog projekta.
- Zašto ljudi ne vjeruju u postojanje izvanzemaljaca? Čovjek ima potrebu da sve klasificira. Kad stekne spoznaju o nečemu, onda se osjeća sigurnim. Ono što izmiče našoj kontroli stvara nemir. Ljudi koji fanatično ne vjeruju zapravo se uglavnom boje. S druge strane, većina onih koji fanatično vjeruju imaju potrebu za pomoći, pa će radije vjerovati isključivo u dobre izvanzemaljce. No bez obzira na sve, svi tražimo odgovor na pitanja tko smo, što smo, odakle smo i kamo idemo! - kaže Duper.