Francuska je postala prva nacija u svijetu koje je otvoreno objavila kompletnu NLO dokumentaciju. 22. ožujka 2007., Francuska svemirska agencija, CNES, postavila je posebnu web stranicu koja sadrži više od 100,000
dokumenata. Dokumenti uključuju 1650 bliskih susreta i 6000 iskaza očevidaca koji se protežu u razdoblju od zadnjih 50 godina.
Internet arhiva biti će ažurirana u skladu sa dojavama novih slučajeva. Dokumentacija će uključivati sve slučajeve od onih koji su lako objašnjivi, do onih koji nastavljaju zaokupljati znanstvenike CNES-a.
Jacques Patenet, aeronautički inženjer i ravnatelj GEIPAN-a, grupacije koja službeno proučava NLO-e u okviru CNES-a, izjavio je da je to prvi projekt takvoga tipa u svijetu. Slučajevi poput onih gdje je gospođa dojavila da je
vidjela objekt koji liči na leteći toaletni papir, svakako nisu vrijedni istrage, rekao je Patenet. No postoje slučajevi koji uključuju višestruke očevice i dokaze poput tragova na tlu i radarskih detekcija sa ubrzanjima koji prkose zakonima fizike. Takve podaci uzimaju se vrlo ozbiljno.
Od 1954. godine i od 1600 slučajeva, gotovo 25% su klasificirani kao "klasa D" što znači da usprkos dobrim ili vrlo dobrim podacima te kredibilitetnim očevicima, suočeni smo sa nečim što ne možemo objasniti, naglašava Patenet.
8. siječnja 1981. pokraj mjesta Trans-en-Provence u južnoj Francuskoj, očevidac je prijavio prizemljenje objekta koji je bio oko 2,5 metara u promjeru. Objekt je gotovo odmah uzletio. Istraživači su snimili tragove spaljenog tla, a prikupljeni su i uzorci. Do današnjeg dana, slučaj nema zadovoljavajuće objašnjenje. Suprotno tome, 05. studenog 1990. preko 1000 očevidaca prijavilo je da je ugledalo svjetla koja bljeskaju. No tu se jednostavno
radilo o fragmentima rakete koja je sagorijevala u atmosferi. Nemamo ni najmanjeg dokaza da se izvanzemaljci kriju iza ovoga neobjašnjivog fenomena, kaže Patenet dodavši: No isto tako nemamo ni najmanjeg dokaza da
izvanzemaljci nisu uzročnici fenomena.
CNES prikuplja između 50 i 100 izvještaja godine, koje obično prikuplja policija. Od tih, oko 10% se istražuje na terenu. Druge zemlje, poput Engleske i SAD-a prikupljaju takve dojave više ili manje sistematično. U SAD-u informacije se mogu zatražiti preko Zakona o slobodi informiranja. No
mi smo odlučili da to zaobiđemo tako da sve bude dostupno javnosti, naglašava Patenet. Cilj je olakšati znanstvenicima i ufolozima pristup podacima za istraživanje. Sama Web stranica sa objavljenom arhivom, srušila
se nakon samo dva sata poslije službene objave materijala zbog prevelikog interesa i Internet prometa. Patenet je rekao da je CNES očekivao određeni interes za objavljivanje arhive, ali svakako ne na ovoj razini. Materijali
su sveobuhvatni, a sadržavaju izvještaje policije i stručnjaka, skice očevidaca, mape, fotografije, te video i audio snimke uz skenirane dokumente policijskih izvještaja.