Dreamhackers

Jednom davno bio jedan ludi haker koji je dobio ideju da "prodre u svijet snova". Bio je ekscentrična osoba, avanturista, dovoljno sretan da dobije milijun i po dolara na lotu. Zvao se Sergei Izrigi. Organizirao je šest "klubova za sanjanje" u Minsku, i Rigi, te još četiri veća ruska grada. Također, iznajmio je pet marketinških agenata i šesnaest psihoanalitičara koji su pozivali ljude u ove klubove, te provodili testiranja i upitnike prema metodi koju su unaprijed razvili i pripremili za ovaj pothvat. To su bila vremena kada je još postojao interes za velikim projektima i time vrlo pogodna za ovakav eksperiment, naravno, misleći se na entuzijazam, želju i volju da se bilo što proučava izvan okvira uobičajenog. Bio je to zaista lijep prizor: ljudi neprestano dolaze na konferenciju u dvoranu, golemi stol sa hranom i pićem, atmosfera prijateljstva i topline. Opušteni razgovori, ljudi upoznaju jedni druge, a naravno, bilo je tu i dosta zavođenja:-) Svi su uživali i htjeli biti dio nečega, nekog istraživanja, doprinijeti svojim dijelom iskustva. Pričali su velikodušno, prepričavali svoje snove na intervjuima, dijeleći fantastične priče o mrtvim ljudima na balkonima, proganjanjima po starim građevinama, letenju preko gradova i sela, i slično. Psiholozi su klimali glavama, zapisivali nešto, zapitkivali svoja pitanja…

Dijelovi pisama Sergei Izrigija:

Nakon dva tjedna, čekao sam znak kojim ću završiti sa ovim eksperimentom. Znak je stigao u liku golemog body-buildera što je stajao na vratima u jednom "klubu sanjača" u Rigi. "Je li ovo Sanjalački klub?" pitao je grmalj.
"Da, gospodine, jest".
"Dakle… ti si taj što mi ševiš ženu!?" Ostaloga se jedva sjećam, osim da sam letio nekoliko metara unatrag i boli na licu od udarca njegove šake. Izbacivši zub vani, rekoh:
"To je to! Zatvaramo!"
Krenuli smo sa analizom rezultata. Razgovori su snimljeni na audio i video vrpcama, te poslani na adresu šest analitičkih grupa sačinjene od 41 umirovljenih vojnih analitičara koje je sam unajmio da zajedno sa svojim vještinama i sposobnostima prouče materijal. Cilj je bio da se izoliraju određeni uzorci, sačine klasifikacije i podaci dostave natrag nama. Psiholozi su napisali velike tekstove, ali unatoč tome, dao se razabrati shematski prikaz otkrića. Snovi su sadržavali nekoliko osnovnih uzoraka po kojima ih je bilo moguće grupirati, bilo po govoru, djelovanju ili pokretima. Kada govorimo o stotinu uzoraka, nećemo moći zamijetiti ovu istovjetnost po grupama, ali kada je riječ o nekoliko tisuća primjeraka - sinkronizacija je bila upravo nevjerojatna!
Na primjer: 03/02/1994 mnogo ljudi je sanjalo o igri sa djecom, bilo na nekakvom gradilištu ili na ruševinama. Što je to moglo biti? Prikazivanje nekog apstraktnog "sanjajučeg filma"? Ili nekakav file koji je bio spremljen na "pogonskom disku" kod ovih ljudi? Je li to možda nekakva interpretacija podataka koji su "im poslani"? Upozorenje ili uputa? Čak i danas ta pitanja ostaju neodgovorena, ali su dovoljno misteriozna da privlače pozornost. Ostaju kao neka vrsta pionirskog teritorija za one koji se žele time baviti malo studioznije. Ova sinkronizacija je imala i osobnu točku: dok sam čitao izvještaje, naletio sam na san koji je nalikovao jednom mom u nekim detaljima. Žena je opisivala šuljanje po unutrašnjosti piramide, gdje je na njeno iznenađenje, pronašla malen kokošinjac. To je bilo smiješno: velika mistična piramida, bezobzirni stražari, podzemni labirint i kokošja farma usred svega toga. No, činjenica je bila da sam ja imao, skoro pa identičan san, samo što je u mom snu bilo prisutno i nekoliko krava!
Konačno sam i sreo tu ženu i postali smo prijatelji. Ušla je u grupu entuzijasta koja se formirala u to vrijeme. Njeno ime je Alla, sjajna zvijezda malenog grada u predgrađu Moskve. Kasnije je postala DreamHacker i prodrla u samo jezgro "čuvara druge pozornosti" koji prate našu svijest u svijetu sila i energija; svijetu naših privatnih, kolektivnih i socijalnih personifikacija. Ona je primjer istinskog Hakera i Ratnika!
U to vrijeme, znanost je otvoreno raspravljala temu sanjanja i publicirala svoja istraživanja. Vojska, s druge strane nije davala naročito pažnje ovoj temi. Ipak, 1995. situacija se dramatično promijenila. Stotine kartoteka koje su opisivale odnose između "stvarnosti" i "svijeta snova" su bili naprasno uklonjeni iz arhiva i postali nedohvatni.
Evo nekoliko primjera ovih odnosa:

-Kako se sadržaj snova običnih ljudi razlikuje od onih žrtava silovanja?
-Snovi preživjelih iz koncentracijskih logora i onih koji su svjedočili masovnim egzekucijama?
-Snovi tinejđera sa simptomima progresivnog gubitka sluha?
-Utjecaj sadizma, mazohizma na ljude različitih dobnih skupina?
-Utjecaj menstrualnog ciklusa na sadržaj snova? I tako dalje…

Neki utjecajni primjeri:

-Uloga snova u prilagodbi na stres,
-Utjecaj snova na kreativnost i koncepcije primjene metafora,
-Primjena rješenja iz "svijeta snova" u "stvarnom svijetu",
-Utjecaj različitih snova na hormonalnu aktivnost. I slično…

Ipak, mi smo stigli na vrijeme. Sva znanstvena dostignuća akumulirana do sada pronašli smo u 50 debelih kartoteka, jednostavno naslovljenih "Arhiva". Angažirali smo mnoštvo specijalista koji su provodili dane među papirima, spisima, pentrali se po skalama do visokih polica, tražili podatke. Njihov rad nije bio uzaludan, dapače, premda sam se našao pred neslućenom količinom teorija. Članci koji hvale Calvin Halla i Bergsona, do kritičara Freuda:

-"Sadržaj snova je proizvod sjećanja slučajnim odabirom nekim biološkim procesom", znanstvenici su pisali.
-"Nema šanse", drugi su uzvraćali, "zaboravili ste uzeti u obzir aspekte kreativne inkubacije i funkcije REM-snova. Mozak sam raspoređuje signale neurona, spoznajnu vezu koja zatim stvara prekide, nesklad ili besmislenost za vrijeme sanjanja."
-"Besmislica", drečali su treći, "trebali bismo REM i NREM-snove, te budno stanje razmotriti kao izraze jednog neizdiferenciranog stanja, jer EEG grafikoni jasno pokazuju 7 do 9Hz "peak-levelsa" između budnog stanja, NREM, REM-snova u istoj frekvenciji, kao što je to slučaj i kod meditacije".

Ipak, svaka teorija je samo mogućnost određena serijom nekih činjenica. To jest, broj teorija bi mogao biti beskonačan i svaka od njih bi bila točna na neki način. U to vrijeme, pak, u Rusiji trajala je neka "zastrašujuća tišina". "Znanost sanjanja" je rasporena do zadnjeg spisa, skrivena daleko u najtamniji ormar. Profesori su pokrali opremu, studenti se opijali etanolom i prodavali zadnja otkrića.
Možda i zbog toga, ali jednog dana sam lupio šakom u stol i rekao:
"Dosta je bilo sranja! Neka sve ide k vragu! Ja ću investirati u razvoj znanosti i umijeća "kontroliranog sanjanja" pa svi, kojima je puna kapa gubljenja vremena, mogu imati svoj kutak, svojevrsni misteriozni i čudesni El Dorado!"
Kako rečeno, tako i učinjeno! U nešto malo više od mjesec dana prikupili smo sve tada vrijedne informacije o snovima i Sanjanju. Naš zaključak je bio da Sanjanje definitivno ima svoju analogiju u pristupanju kompjuterskih tekstualnih fajlova u "read only" modu (mašine su produžeci čula. Pet godina kasnije, neki američki znanstvenici su došli do sličnog zaključka).
Sanjanje je opis, interpretacija utjecaja koje naš mozak prebacuje prema našoj svjesnosti. Sanjajući svijet je iluzija, "maya". Zapravo, svaki san jest ništa drugo do "mjehur percepcije" koji zaokružuje ili oblikuje opis nekog mjesta, scene, likove, emocije i osjećaje. Ono što mi nazivamo svijet snova su, u stvari, gomila mjehura/sfera - praznine unutar praznina - odvojene od kaosa tankim filmom "boje". Oni koji poznaju kompjutere će znati da "data file" ne može utjecati na operativni sustav. No ipak, može postati takozvani "lock-pick", jednom kada ga dodate na macros. Hakeri koriste ovaj trik kako bi prodrli u bilo koji zaštićeni sustav u kompjuteru. Stoga smo mi odlučili upotrijebiti ovaj trik kako bismo prodrli u "Sanjanje".
Ovo je jedan od razloga zašto je don Juan tražio od Castanede da potraži svoje ruke u snovima insistirajući na zadržavanju svjesnosti. Ovo su zapravo, "macro" ruke unutar sadržaja sna, stvaranje "crva" u programiranju njegove svjesnosti.
Netko bi rekao da je ovo najluđa ideja koju je čuo?! Moguće, no, mi smo imali dovoljno novca i ludosti da ovo testiramo! U cilju da pronađemo metodu drugačiju od one koju je opisao Carlos Castaneda, naš analitičar preporučio je da koristimo CAR (Creation of Artificial Replacement - stvaranje umjetnih replika). Odlučili smo zamijeniti gomile mjehura percepcije sa umjetno-kontroliranim prostorom, ili da budemo precizniji, kopijom matrice ljudske svijesti koja bi opisivala svijet snova za nas. Svatko od nas morao je napraviti mapu Snova i postaviti sve "mjehure" u jednu sliku! Ah, kako smo bili naivni u našim nastojanjima misleći da smo pioniri! Nakon što su prošle godine, shvatili smo da smo, zapravo, ponavljali toltečku tehniku rekapitulacije, s jednom razlikom što smo rekapitulirali, ne naše živote, nego Snove! I znate što? Ovi Tolteci su bili istinski hakeri!

ISCRTAVANJE KARTE SNOVA

Crtanje mape nije samo po sebi cilj, nego sredstvo, alat. Dok kreirate kartografiju, vi se istovremeno upoznajete sa okruženjem, a kasnije se i nađete u tom novom okruženju. Zamislimo uobičajenu kompjutersku igru gdje je prostor u kojem se igra održava skrivena "maglom rata" (a fog of war). Ovdje se donekle krije usporedba sa mapiranjem snova. Svaki igrač zna daje nemoguće ostvariti bilo kakve ciljeve u ovakvim igrama bez korištenja mape. Pravodobna i kvaliteta orijentacija čuva vrijeme i energiju, dok nedostatak iste, inače zanimljivu igru, čini dosadnim lutanjem amo-tamo u krugovima. Iz sličnog razloga, crtanje karte jest metoda, ne cilj. Isto tako, mapa nije svijet snova, kao što ni globus nije Zemlja. Mapa snova postaje oblik prostora stvoreno "in vitro" da tako kažemo, te samo u nekim varijacijama može reflektirati ili opisivati snove. Karta nije u mogućnosti opisati sve naše snove. Ona je limitirana izborom osnovnih elemenata. Na primjer, vi ne možete nacrtati mapu terena dovoljno složenu da uključuje i vaše osjećaje tog trenutka ili da odredite naglasak na druge komponente vašeg sna. Dakle, nije moguće sve obuhvatiti, nego samo jednu od opcija.
DreamHackeri su u jednom trenutku donijeli odluku da se posvete isključivo crtanju mape terena. Ali zašto smo odabrali ovu opciju? Odlučili smo da ovaj sistem može poslužiti kao ne-rad (not-doing) opisivanja svijeta snova. U ovom slučaju, sanjač isključuje dijelove unutrašnjeg dijaloga i dijelove povezane sa "entitetima duha" (spirit entities - termin u izdanju DH). Kako smo otkrili, san je mjehur percepcije koji uključuje male terene sa atributima svakodnevnice i određenom pozadinom. No, otkrili smo također da neki snovi nemaju ovakve atribute.

Hajdemo za trenutak odmaknuti se od teme i prodiskutirati klasifikacije ili vrste snova. Zapravo, postoji na tisuće vrsta! Na primjer, Patricija Garfield nudi klasifikaciju takozvanih "univerzalnih snova" koji izražavaju emocionalne parove ili suprotnosti: snovi o padanju i snovi o letenju; snovi o gubicima i oni o dobivanju i slično. Čini se kao prikladna klasifikacija, ali problem je u količini: broji 36 različitih vrsta snova. Na kraju, Hakeri su učinili vlastitu podjelu u 4 osnovna tipa:

1. "Lude petlje" – pojavljuju se za vrijeme teških bolesti, psihoza, period gladovanja ili žeđi. Ovi se snovi pamte savršeno. U najvećem broju slučajeva, ovi tipovi snova se dešavaju za 5-tog ili 6-tog REM-a. Za početnika nema praktične vrijednosti. Za naprednog sanjača, ovo je odlična prilika za uskočiti u lucidnost. Zanimljivo je da "omče" često imaju minimalnu pozadinu, te gotovo da nemaju sanjajučih entiteta.

2. "Pričljivi snovi" – njihov sadržaj 80-90% vremena jest razgovor, monolog ili dijalog. Ovi se uglavnom ne pamte. Najčešće se dešavaju za vrijeme 2, 3 ili 4. REM-a. Iskusni sanjač može ovaj tip snova "preokrenuti" u 3. i 4. tip.

3. "Sjajni snovi" – ovi su sa dubokom pozadinom, kompleksnom fabulom i gomilom sanjajučih entiteta. Najčešće se dešavaju za vrijeme 1, 5, 6. REM-a. Ova vrsta je najbolji opskrbljivač podataka za kartu snova.

4. "Prozirni snovi" – vrlo su rijetki u početnom stadiju prakse. Ljudi ih se sjećaju skoro savršeno i često ih interpretiraju kao lucidne snove, jer uključuju trenutke u kojima sanjač shvaća da sanja.

Hakeri smatraju da tzv. "kontrolirani snovi" nisu uopće snovi! To su, zapravo, samo jedna od gore navedenih klasifikacija. No, kako ljudi provedu trećinu svojih života u sanjanju, svi su zapravo, već eksperti u ovom polju. Stoga, možete stvoriti i vlastite klasifikacije, te kreirati i vlastite modele koji će vam najbolje odgovarati. Hakeri su zapravo lijenčine , zato smo stvorili ovu takozvanu "beta verziju": OS - operativni sustav (mapiranje).
Naša metoda ne podrazumijeva koncept "vrata Sanjanja" koje je opisivao Castaneda, nego radije neku vrstu podzemnog prolaza ispod zida nepoznatog. Sreo sam dosta ljudi što su sa različitim stupnjevima upornosti pokušavali "pronaći ruke u snu". Samo je mali broj njih postigao nekakav uspjeh. Dva ili tri uspješna takva sna godišnje reflektira najčešći njihov primjer. Naravno, bilo je tamo i nekoliko "sretnika" kojima je to uspijevalo bez većeg napora. Istovremeno, tisuće ljudi je napuštalo "način Tolteca", smatrajući da su nesposobni i slabići. Nakon toga, tragali su za objašnjenjima svoje "loše sreće", ali duboko u svojoj duši čeznuli su za zadivljujućim mogućnostima što ih je opisivao Carlos Castaneda. Hakeri im nude još jednu priliku - ulazak u svijet lucidnih snova kroz maleno okno zamjenske metode stvorene umjetno (in vitro).
Dakle, uđimo za trenutak u podzemni prolaz. Počnimo istraživati što je sanjaču sve potrebno da bi stvarao kartografiju snova.

1. Prvo bi trebao započeti sa vođenjem dnevnika snova. Ovo je klasična metoda milijun puta opisivana u bilo kojoj knjizi koja se bavi ovom tematikom.

2. Trebao bi iscrtavati mapu terena, kuća, zgrada, lanac planina, ili more – samo naznake – ne detaljizirati. Ako se nalazimo unutar zgrade, ne treba gubiti vrijeme na crtanje svake sobe ili kata posebno! Sama indikacija i okruženje će biti dovoljno da prizove u sjećanje našu memoriju, a samim tim i detalje sna kojeg opisujemo. Ipak, što nam bude veća koncentracija i ustrajnost u početku, to ćemo brže napredovati;

3. Navoditi naslove na mapi, nazivati područja imenima koji će ilustrirati detalje pejzaža – nakon mjesec dana, kada pogledate u cjelovitu sliku mape, ovi nazivi će vračati sjećanje snova natrag vrlo živopisno;

4. Treba detaljno opisati "fabulu" sna. Na primjer: susret sa "saveznikom" (ally): "pogledalo me i spopao me strah koji je odveo moju pažnju u drugu "sferu" (mjehur) percepcije (drugi scenarij sna);

5. Također je korisno numerirati svaki opisani san (najbolje datumom ili vremenom kada se zbio). Dok opisujemo snove, nema potrebe koristiti suviše detaljne kardinalne točke. Kasnije, neke zanimljive transformacije će se desiti u vašoj sakupljenoj kolekciji snova. Neke od mjehura (sfera) će se isprepletati. Na primjer: ako sanjamo o firmi gdje radimo, te kasnije o našoj rodnoj kući, tada će neki treći san ujedinjavati ova dva prethodna u lanac zajedničkog prostora. Na ovaj način postiže se efekt širenja takozvane sfere percepcije, to jest, njen volumen će se povećavati bez prijelaza u novu, sasvim drugačiju sferu: dakle, razvija se sanjajuča pažnja!

6. Važno je naučiti kako se buditi vrlo polako, kako bismo stekli umijeće pamćenja snova. Ovo ukomponirati u Namjeru nakon svakog buđenja da "ćete zapamtiti vaše snove". Nastojte zadržati krhke dijelove vašeg sna i konačno, "dozvati" potpuno sjećanje Malo po malo, razviti ćete vlastiti sistem za prisjećanje. Ako niste u stanju se sjetiti cijelog sna, koristite fragmente kojih se sjećate, te ih ucrtajte u mapu. Nužno je vršiti ovu praksu svakodnevno i marljivo.

Nešto o orijentaciji:

Recimo da ste sakupili stotine opisnih snova i još uvijek nemate pojma kako ih postaviti u vašu kartu. Možda ih se nekoliko i preklopilo, ali su ostali još uvijek u zraku. Ovdje imamo dvije opcije: nastaviti sa kreiranjem vaše karte od tisuća osobnih puzli; ili se koristiti iskustvom DreamHackera što vam može sačuvati pokoju godinu života?
Oni koji insistiraju na čistoći eksperimenta, trebali bi odabrati prvu opciju.

Drugi mogu krenuti od nekoliko opcija oko kojih je moguće grupirati opisane snove. U inicijalnoj fazi našeg istraživanja angažirali smo nekoliko psihologa da pokušaju riješiti problem orijentacije. Učinili su veliku količinu istraživanja, regrutirajući osobe koji nisu ništa znali o projektu. Na primjer; sakupili bi grupu od nekoliko muškaraca i žena, te tražili od njih da opišu određeno sjećanje: "kako ga ti vidiš i s koje strane? Iz kojeg smjera?" Potom drugo sjećanje: "Iz koje strane ga vidiš?" i tako dalje. To je bio gotovo nemoguć zadatak za ispitanike pri njihovu pokušaju opisivanje smjera i strana u odnosima okruženja i objekata. Konačno, istražitelji su došli do zaključka: svatko se nakon određenog napora i vremena nauči orijentirati pomoću kardinalnih točaka. Ljudi odaberu dvije točke: njihov vlastiti položaj, te neki drugi objekt koji je naslovljen kao "sjever", "istok", "jug" ili "zapad" u relaciji sa njihovim položajem. Orijentacija je tada "definirana" prema ovom objektu. Po ovome, ispada da je određivanje konačnog smjera ili položaja poput glazure na kolaču! Eksperimentiranje sa ovim grupama su potvrdile ovu teoriju do krajnjih granica..., no to nije bilo ni dobro ni loše za nas.
DH su se tada podijelili u dvije grupe: jedna je vježbala već opisani metod stapanja snova. Druga je postavila svoje snove u vlastite mape, oslanjajući se na intuiciju. Prva metoda donijela je veliku količinu zanimljivih izuma. Druga, iako uz mnogo komešanja, pokazala se nimalo gorom nego prva. Ali kakva su se to "otkrića" pojavila?

1. Svijet snova (ili radije model koji ga je opisivao) pokazao se kao vrlo maleno područje! Na primjer, tamo je postojao samo jedan grad. Ja sam živio u mnogo gradova u Rusiji, jedino nisam bio daleko na sjeveru i istoku. Ipak, u snu je postojao samo jedan grad: utjelovljenje svih gradova koje sam vidio sa elementima St.Peterburga, Minska, Kasbaha i Tashkenta. Tranzicije i preklapanja ovih mjesta u sanjanju su zadivljujuće harmonična i prirodna. Nadalje, postoji mnoštvo manjih "mjehura" oko grada – ljetnih kampova, kuća od prijatelja, upute za mjesta u kojima nisam nikada bio, ali sam čuo za njih.

2. Središte "svijeta snova" jest sanjačeva kuća. Rubovi karte su dobili naziv opseg ili granica (najčešće lanac planina, mora, rijeke i sl.). Iza ovih granica nema ničega. U ovom trenutku DH pouzdano znaju da su sjeverna i južna granica postojana, nepromjenjiva. Doduše, s praksom, sjeverna granica se može blago pomaknuti dalje. Također, postoje i neke "slijepe točke" na istočnoj granici (strogo zabranjeno područje!)

3. Postoji nekoliko mjesta na karti koji ne postoje u prvoj pozornosti, primjerice, područja kataklizmi, labirinta i slično.

4. Zadnje, ali ne i manje važno: skoro smo poludjeli saznavši da naše karte imaju poneki zajednički osnovni detalj. Neka posebna mjesta su prisutna u gotovo svakoj mapi. Na primjer: "Kala" piše o velikoj zgradi koja je povezana sa stadionom. Ja također imam ovu formaciju. S obzirom da znam gdje je ovo mjesto locirano, mogao sam "Kali" dati neke korisne savjete i pomoći joj pri kreiranju njene karte. Prilikom mojih naputaka "Kali" o najbližim orijentirima koji bi joj mogli biti zanimljivi, ona dolazi do spoznaje da je kod tih orijentira bila već mnogo puta! Ovo vas isprovocira da se u tom trenutku nađete u mnoštvu prekrasnog i neizrecivog osjećaja snažnog prisjećanja tih snova.

DH su otkrili da, ako pravilno koristi svoje vježbe (traganjem za "važnim" mjestima, te izbjegavanjem "nevažnih" mjesta), sanjač se upliće u šokirajući proces: svaka nova uspomena i opis snova će ga povezati u lanac vrlo starih prisjećanja (deset ili dvadeset godina starim). Stotine mjesta, gdje ste bili mnogo puta će se ponovno otkriti u velikom sjaju! U tom trenutku osoba prolazi kroz vrlo moćno stanje. Nećete osjećati euforiju, nego radije žeđ za još! Brže! Svakodnevna stvarnost, vaša obitelj, posao će vas napustiti! Niste ni ovdje, a ni tamo – na čudnoj ste granici. Snovi postaju vrlo transparentni. Sjećate se sebe (lucidnost) u snu svake večeri, postignuća postanu opojna. Riječi Castanede i don Juana sada dobivaju sasvim drugo značenje, vidite nešto u njima što vam prije nije bilo dostupno.
Počinje prijetiti kolaps sistema i suicidne misli, te depresija. Potom se morate "reciklirati" sakupiti ponovno energiju dio po dio do novih uspona i padova lomeći određene spone u vama samima (prava Namjera bivanja Ratnikom - op.prev.). Nastavljate sa praksom do novih uspona i padova. I konačno, uzimate mapu, gnječite je poput komada tijesta i počinjete koristiti svrsishodno. A tada, tada otkrijete da vam više ne treba!! U ovoj fazi, skoro kao pravilo, "magle rata" ("the fog of war") više nema. Nešto kasnije vaša pažnja biva usmjerena na one čudne slijepe točke koje smo spomenuli gore (na istočnoj granici) i dosezanju granica Tonala. Ali to je druga priča.

Pošto se snovi sastoje od nekoliko komponenata, poput: subjektivnost i emocije; lokacije i tereni; zvukovi i boje; prolazi; pejzaži; raspadi/izgradnje i slično, bilo je logično da će to poslužiti kao pokušaj interpretacije sredstvima Tonala. U nekim kulturama se stoga snovi koriste kao sredstvo za divinaciju, predviđanja budućih događaja. Nastale su varijante knjige-simbola snova, složene interpretacije pojedinih prizora u različite scenarije budućnosti. Ovo nemojte raditi, jer ćete se izgubiti i potrošiti dragocjeno vrijeme. Zbog ove pogreške koja nam se desila, odlučili smo definirati značenja snova stvaranjem "posebne tehnologije" koja bi zadovoljavala sve koncepte i pravila što ih je Castaneda opisao. Obavili smo nekoliko studija i došli do nekih zanimljivih zaključaka:

1. Spavanje/sanjanje jest "zaštićen program: kao što je poznato, čovjek prosječno provede jednu trećinu svog života u spavanju. Svake noći sudjelujemo u nekom misterioznom procesu, kojeg se uz teške napore možemo sjetiti samo u dijelovima. Ova neobična zaboravnost se može objasniti na nekoliko načina:

a) Psiholozi kažu da je opstanak primarni instinkt svih živih bića, pa i čovjeka. S obzirom da je ovaj instinkt razvijen u budnom stanju, ljudska svijest apstrahira ulogu sna, te ne procesuira to stanje svijesti na uobičajen način, čime ne učvršćuje memoriju snova na jedno dostupno mjesto. Teški uvjeti života u ljudi su također iscrpljujući, pa je i samo spavanje luksuz kod mnogih ljudi. Stoga, unutar sanjanja oni gube šarenu pojavnost, te su sadržaji njihovih snova izloženi tamnim refleksijama svakodnevnih briga. Neki znanstvenici su uvjereni da je proces spavanja i sanjanja povezan sa okruženjem u kojem netko živi. Ako živite u gradu, raznolikost "stvarnosti" otežavaju vam iskustvo sanjanja na "normalan" način. Ipak, ima i nekih vrijednosti u podlijeganju mamcu "civiliziranog svijeta", bili vi u svojoj kući, tibetanskoj Lhasi ili pustinji Sonore. Svijest može mijenjati prioritete i dovesti vas do "unutrašnjeg iskustva".

b) Mistici i okultisti slijede drugi pogled na ovu temu. Za njih, snovi su posebno mjesto koje posjeduje vlastite zakone percepcije i manifestacije, te da bi se informacije iz svijeta snova prebacile u svakodnevnu pozornost, potrebne su posebne metode fiksacije nečije pažnje.

c) DreamHackeri idu trećim putem i smatraju da je sustav ljudske percepcije sličan "programskom paku" koji oslikava primljenu informaciju u obliku posebnih simbola ili figura. Ovo, također, ubrzava procesuiranje podataka. U stanju svakodnevne budnosti, ljudi koriste jedan set "programskog paka", a za vrijeme spavanju - drugi. Ova raznolikost u procesuiranju podataka utječe/smanjuje i na mogućnost prisjećanja tih istih podataka. Ipak, ovaj problem se može riješiti, djelomično ili u potpunosti. Znamo da vođenje dnevnika snova poboljšava njihovo prisjećanje: naša pažnja, kada je fokusirana (Namjeravana) na bilješke snova, povećava omjer prioriteta u tom smjeru - "dekodiranja programa", što dodatno ubrzava ispunjenje ovog cilja. Sanjači i Tragači (Stalkers) uopćeno mijenjaju jezik opisa snova, što im omogućuje kombinirati dvije polovice njihove pažnje (odvojene stvarnosti) u jednu - Budno Sanjanje (Dreaming Awake).

Poteškoće u prebacivanju informacija su samo vrh sante leda. Mi, kao korisnici "programa" spavanja smo skoro u potpunosti lišeni elemenata kontrole. Uđemo u san i bivamo "odbijeni" - odskočimo poput gumene loptice u drugi san (analogija sa "start" i log out"). Sve zapravo ovisi o "programu spavanja! U svakodnevnoj stvarnosti mi se najčešće probudimo na istom mjestu gdje smo i pošli spavati. Imajući u vidu relativnu sigurnost da će se tako i desiti i ujutro, dakle, kronološku postojanost, naša pažnja sa jasnoćom bilježi dnevne događaje, stvarajući iz njih kontinuiranu preglednu biblioteku naših djelovanja i postupaka. S lakoćom možemo opisati ove radnje od početka do kraja, A - Z, iako, svako pravilo imao svoje izuzetke, naravno. Narkotici, alkohol, bolesti su u stanju pretrgnuti ovaj linearni kontinuum svakodnevnog života. Velike su šanse da će cigla što vam padne na glavu vrlo lako pomaknuti fiksaciju vaše pažnje. Ipak, u svakom slučaju, u ovom budnom stanju mi posjedujemo određenu kontrolu oko situacija, ponekad djelomičnu, ali svakako konkretnu.
Spavanje nas pretvara u marionete, lutke što vise na koncima; ulazimo u scenografije snova o kojima nemamo pojma niti ih prepoznajemo. Objekti, likovi, pejzaži, događaji se na neki način vezuju uz našu volju da ih zadržimo u istoj formaciji. Program nas prebacuje iz jedne scene u drugi bez ikakve logike. Prvo smo gledatelji, pa sudionici, pa sve to zajedno. Kao da je naše sanjanje nadzirano, čineći sve što je potrebo da bismo neprestano bili i ponašali se pod utjecajem određenih zakona i pravila. Dakako, i ovdje postoje izuzeci: u nekim slučajevima ljudi mogu "naručiti" likove ili temu sna da im se desi slijedeće večeri. Drugi uspijevaju dosegnuti neku količinu kontrole u svojim snovima na prirodan način, bez određene namjere. No, bilo kakvo nastojanje produžetka ili konačnog ukroćivanja sanjanja završava "odmazdom" programa (energetsko iscrpljivanje, nesanica, noćne more isl.), to jest, neuspjehom. Ovo je jedan uzorak "zaštite programa".
Svaki istraživač sanjanja će u kad-tad naletjeti na "čuvare". Ovi "stražari", "branitelji", "čudovišta", "tamna bića", "agenti" ili neko drugo ime od mnoštva što ih imaju, mogu prestraviti sanjače kada počnu proučavati posebna "obilježja" sanjajučeg svijeta. Osobno sam imao prilike razgovarati sa djecom, koji su nakon susreta sa "čuvarima", odbijali spavati 4-5 dana. Strah što su ga iskusili vodio ih je do nervnih poremećaja, pa čak i do vrlo ozbiljnih posljedica u nekim slučajevima. Psiholozi kažu da su "čuvari" personifikacije naših problema iz života, izričaji nesvjesnoga. Mistici i okultisti pojašnjavaju da je riječ o astralnim entitetima ili silama koji mogu preuzeti bilo kakav monstruozni oblik. Zanimljivo je napomenuti da u naše vrijeme "izričaji nesvjesnoga" je imalo definitivan prioritet u općem podrazumijevanju znanosti, dok su "astralne esencije" neprestano odguravane po rubu bilo kakve teorije sanjanja, osim u posebnim krugovima. Stoga, ako "čuvare" pojašnjavate sa personifikacijama, ako im neprestano dajete osobnost svjesnog, velike su šanse da ćete biti nagrađeni publiciranjima, pozivima na predavanje ili dobiti titulu. Šarlatanstvo je imalo epitet nad svim ostalim izvan ovog okvira. Iz tog razloga, DH su postavili svoj vlastiti pogled na ovu temu, što će biti pojašnjeno kasnije.
Program ima još metoda zaštite. Na primjer, u jednom trenutku sanjač potpadne pod utjecaj takozvanih "sila sudbine". Njegov život postane konfuzija. Najednom sanjači se nađu na mjestu kada mora riskirati vlastito zdravlje i prosperitet, kao i onih koji su mu bliski. Ova "karmička ucjena" se može promatrati i kao test zrelosti, na određen način ili "prepreka što očvršćuje duh". Iskreno govoreći, ovaj preokret događanja nas je potpuno zatekao nespremne. Imalo smo velike gubitke(!?).

2. Spavanje: "Sfera"(mjehur) – "fizički" svijet snova jest zapravo vrlo maleno područje. To je, ustvari, definirani poligon što je u pojedinim slučajevima reduciran u poznatim slikama. U lucidnom snu program je fiksan, te je prostor opisan vrlo kompleksno, čineći skoro savršenu "sferu". Ipak, ako dosegnete njene granice, prostor se počinje mijenjati ili poremećivati. Sanjač tada, prolazi u drugu "sferu" – još jedan scenarij sanjanja.
Na primjer: recimo da sanjam da sam Rambo koji bježi od neprijatelja. Ispred mene se nalazi niska šuma preko koje se proteže močvara, pa tek iza toga je baza. Čujem pucanje grana iza mene. "Sjena" klizne, prvo s moje desne strane, pa s lijeve, ali se svjetlo ne mijenja. Idem slijedećih 10 metara naprijed, ali se teren počinje mijenjati u uspon. Šuma na ovom usponu postaje gotovo neprobojna. Staza nestaje pod korijenjima nevjerojatno visokog drveća. Strmina me tjera da se okrenem i vratim natrag 20 metara. Okrenem se i ugledam policu s knjigama, te joj se približim i izvučem knjigu sa imenom : "Fizika osmog odskoka".
Ovo je primjer uobičajenog izgleda svijeta snova, gdje ja doživljavam zatvaranje "sfera" sna. Kao što se vidi, postoji vrlo kompleksan set elemenata: zvučni i svjetlosni, subjektivni, objektivni, moje misli i očekivanja. Kada sam dosegao granicu "sfere" prostora-sna, teren se transformirao, nakon čega sam prebačen u drugi "mjehur" - sa prostorijom, prozorom i policom s knjigama.
Kao Dreamhackeri, voljeli smo koristiti termin "Balon". Koristili smo je do nedavno, kada su nas prijatelji upozorili da ovaj termin koristi Castaneda u svojim knjigama kada govori o balonu svijesti ili percepcije (the bubble of perception). On je to doduše, koristio u nešto drugačijem kontekstu, ali mi smo definitivno donijeli zbrku sa našom terminologijom. Stoga sada koristimo termine poput: "balona sanjanja" ili Sfera/Mjehur Percepcije (the sphere of perception).

3. Program sanjanja ima mnoštvo bugova, pogrešaka, nedostataka i propusta.
Jednom sam sjedio na aerodromu u Irskutsk-u i razmišljao o naglim promjenama pejzaža u "mjehurima" snova. I tada sam shvatio! Da, to je bio isti "problem" i kod poligonalne teksture u kompjuterskoj grafici! U trodimenzionalnoj grafici za stvaranje virtualnih svjetova koriste se dvije metode: vokseličan (voxel - volumen jednog pixela) i poligonalan (višekutan). Oni se razlikuju pomoću sistema stvaranja same grafike. U vokseličnoj grafici koristi se jedinica jednog voxela - volumetrička točka, ili da budem precizniji - obojena kockica. Jedinice su konstruirane od voxela, kao da su kockasti dijelovi Lego kocaka. Slabost ovog metoda je vidljiva pri skaliranju objekta: sa povećanjem objekta (približavanjem) ono se pretvara u masu kvadrata.
S druge strane, korištenje poligonalne grafike kao osnove, vodi nas do poligonalne strukture u prostoru. Kako bismo stvorili umjetan svijet, potrebna je ogromna količina poligona!
Međutim, u snovima ovaj proces često daje izobličenja koja je teško prepoznati ili definirati, iako po inerciji naslućujemo što označavaju. Ovdje možemo povući paralelu: čudne forme pejzaža u snovima se mogu objasniti, ne posebnom kvalitetom samog spavanja, nego propustima u "programu". Kada sam objavio ova otkrića na jednom internet forumu, na moje iznenađenje, stigla je cijela gomila odgovora od raznih ljudi sa primjerima njihovih sjećanja iz snova u kojima opisuju takve "pronalaske".
Poteškoće u rezoluciji sna su vrlo česte, kada dosegnete određeno mjesto u "sferi". Npr, ako pokušate nacrtati krug na zemlji, biti će vam jasno na što mislim. Što veći dijametar kruga to veći propust "programera".
Evo nekoliko pisama:

-"Pozdrav Sergei", pisao je jedan istaknuti ruski astronom Andrei, "nedavno sam u mojim snovima letio iznad grada. Dokle se pogled sezao, nebo je bilo plavo sa snježnim oblacima. Što se tiče boja i rubova sve je bilo OK. Ali slike? Znaš, baš kao u voxel grafici! Ogromni pravokutni pixeli, cigle kao da sam promatrao sliku kroz leću sa moćnim "zoomom". Ali, tada u jednom trenutku sve se popravilo! Sve su podesilo na pravilan način, pretvorilo u normal-mode.

Iz pisma drugog sanjača:
-U jednom od mojih svjesnih snova, postavio sam cilj da ću dosegnuti rub "sfere". Slijedeći efekt se desio dok sam se približavao rubu: okruženje se pretvorilo u labirint, ali samo napola, kao da je stalo u procesu pretvaranja! Za mene je ovdje bilo jako važno ne predati se ovom fenomenu, nego nastaviti sa postavljenim ciljem pod svaku cijenu. Sada su se pojavili malo jednostavnije staze ispred mene, ali imao sam osjećaj da ako nastavim po njima, početi ću krivudati i lutati, izgubiti vrijeme za dosezanje cilja. Blizu samog ruba, teren je imao tendenciju podizanja nagore pa sam se sada morao penjati. Konačno, na uzvisini sam mogao vidjeti horizont: u istom trenutku tekstura se deformirala, izobličila na način na koji opisuješ. Na mjestu gdje se zemlja spaja sa nebom, "programeri" kao da su napravili lošu rezoluciju i efekt je bio sličan kao u igrama: sa udaljenosti sve je u redu, ali izbliza pojavljuju se ogromni pikseli na velikom ekranu. Nakon što sam "probio sferu" vidio sam strujanje crne tekućine. Zaronio sam u nju i plutao zajedno sa tokom. Mislio sam da će me odnijeti negdje. Moja sposobnost vida je odjednom bila isključena, preostao je samo osjećaj dodira, ako se to može nazvati tako. Nakon par minuta ovog slobodnog plutanja, osjetio sam nekakvo ticalo što je dodirivalo moje stopalo. Posegnuo sam za tim i napipao nekog stvora, poput onog što ih je opisivao Doktor (jedan od Dreamhackera), kako stoji po strani. Opeklo me sa svojim ticalima nekoliko puta i odlučio sam se dati petama vjetra u buđenje…"

Također, postoji i problem iluminacije "sfere" gdje ponekad percipiramo samo jedan stupanj osvjetljenja u snu. U takvim slučajevima, vidljivo je tamno središte i jasno osvijetljene kutove našeg vidnog polja.

Kasnije, kada smo naučili sanjati u grupama, otkrili smo još nekoliko bugova u sistemu:

a) Kada uđete u Kontrolirani San (na primjer, želite povući drugu osobu u združeni san), biti ćete iznenađeni grubošću i ograničenošću oblika "mjehura". Spavačeva pažnja u snu je apsorbirana sa nekim određenim dijelom sna. Ona je fiksirana na objekt i osjetila koja percipiraju istog. Iz točke gledišta promatrača, onog koji se prikrada, on vidi samo situaciju (i važno je reći: ovdje je riječ o čistom hakiranju!). Spavač se može kupati u zlatu i biti u prekrasnom bajkovitom mjestu, ali ova iluzija ne djeluje na posjetitelja. On je svjedokom siromašnog oblika "sfere", primitivnog okruženja i besmislene konverzacije. Ma koliko se činilo da zajedničko sanjanje ima sličnosti, izgleda da ono nije kreirano za to od strane "programera".

b) Ako postoji grupa sanjača sastavljena od pet ili više osoba, čini se da se uz njih "šlepa" i nekakav sila koja posjeduje osobnost, a cilj joj je pojašnjenje podataka na koje grupa nailazi. Ono najčešće prati grupu, ponekad upozorava na opasnost, ali inače je samo promatrač. "Doktor" ovaj fenomen naziva "virtualnim lupežom". Ovaj takozvani satelit se pojavljuje u obliku djevojke, manje životinje ili kao ptica. Ovo bi, također, mogao biti i nekakva pogreška u "programu", vrsta eha iz spojenih emanacija naše svijesti.

CRACKIRANJE U PROGRAM SANJANJA

Dakle, svake večeri prepušteni smo iskustvu pet ili šest snova, od koji svaki ponaosob sadrži vlastiti scenarij, pejzaž i likove (tzv. bubble of dreams) Ako pretpostavimo da u prosjeku osoba prođe kroz dvadesetak "sfera" u jednoj noći, tada možemo reći da godišnje doživimo oko 7300 ovih "lopti". Sanjač početnik se može u prosjeku dnevno sjetiti oko dva ili tri scenarija. Dužom praksom ovaj broj se može povećati na čak 12 "mjehura" u jednoj noći.
Ali na koji način se može proučavati ovaj fenomen spavanja-sanjanja? Za početak možemo skupljati iskustva, predmete sanjanja, kao i teme. Ili, možemo se baviti opisima atmosfere u sceni, te ih kategorizirati malo kompleksnije. Ali isto tako, možemo odbaciti mišljenja i pretpostavke, ostaviti po strani poznate interpretacije i na taj način približiti se nekom univerzalnijem "kozmičkom" jeziku, zajedničkim za sve. Sve je ovo vrijedno istraživanja. Ali, mi u DH smo pošli drugim putem…
Odlučili smo fokusirati našu pažnju na "prostor sna", stvarni teren u kojem se scena dešava.

Zamislimo slijedeći san:

"Sanjate san u kojemu se susrećete sa prijateljem u nepoznatoj ulici. Razgovarate o letećim slonovima i njihovom utjecaju na okoliš. Tada ugledate kako se pojavljuju četiri jahača na konjima koji prođu pored vas i zaustave se do draguljarnice u blizini. Počinje pljačka i pucnjava, ali vi nonšalantno nastavljate vaš razgovor. Nos vašeg prijatelja se počne povećavati, što vas za trenutak zbuni. Pogledate sa strane i ugledate nekakvu skulpturu prekrasne debele dame na klupi. Pogledate prema nebu ka žutom oblaku i eto vas u novoj sceni. Preplaši vas čudan šuškav zvuk koji se začuje iza vas. Poneseni ste njime i nađete se u vašoj staroj školi iz djetinjstva. Umjesto klupa, poslagani su nekoliko metalnih kreveta. Nas jednom sjedi pacov. Drži olovku u svojim pandžama i oštri je među zubima. Sjetite se da ovdje negdje bio lociran laboratorij iz kemije. Nešto nije u redu u ovoj prostoriji. Postane neugodna za vas. Brzo izađete vani kroz vrata i nađete se u velikoj dvorani nekakve robne kuće. Gužva je, ljudi prolaze pored, nerviraju vas sa svojim zurenjem. Odjednom, shvatite da stojite u donjem rublju. Ova proizvede plimu različitih emocija i osjećaja, što vas na kraju i probudi."
Ovdje imamo tri "sfere": ulica, učionica, robna kuća. Svaka od njih posjeduje limitirani prostor. Pokušajmo ih opisati malo detaljnije: u prvoj sceni zapamtili ste ulicu i nekoliko orijentira: banku, skulpturu, klupu, i tako dalje.
U drugoj "sferi" prostor je bio ograničen zidovima učionice. Treća je ograničena zidovima robne kuće. "Mjehuri" su povezani točkama tranzicije, takozvanim "tranzitima". Treba napomenuti da asocijacije ovih triju "sfera" koje smo opisali ipak ne sačinjavaju jedan uobičajeni kontinuitet. Naime, premda se čini da se događaji i scenariji dešavaju odmah jedno iza drugog kao u nizu, "mjehuri" mogu biti locirani vrlo daleko jedan od drugog u svijetu snova. Tranziti nam omogućuju trenutne pomake naše pažnje od jedne scene do druge. Iskusni sanjači ih koriste kao sredstva transportacije. No, prerano je za sada govoriti o ovome.
Sada ćemo analizirati sistem krakiranja u "program sanjanja":
Transportacije između dvije "sfere" je moguće samo putem ovih tranzita, ali kao je rezultat prilagodbe naših emanacija. Na primjer, vidite neki objekt, recimo medicinsku injekciju. Korištenjem asocijacija koji povezuju ovaj predmet u različite druge objekte, velika je vjerojatnoća da će "linije" što povezuju pripadnost ovom predmetu različitoj skupini podataka u našoj svijesti imati presudnu ulogu kod tranzicije. Vaša namjera još nije jasno izražena, ali je tu. Tada ste prebačeni iz "sfere" kuće u "sferu" bolnice. U ovom slučaju, "okriviti" ćemo injekciju kao tranzit. Možemo, dakle, zaključiti da se tranziti dostižu pomoću ovih asocijativnih ugađanja (tuning) koja se najčešće dešavaju nesvjesno. Međutim, u mnogim "sferama" postoje takozvani "prostorni tranziti". Ovi tipovi tranzita povezuju specifični prostor na našoj karti snova sa drugim konkretnim mjestom. Ovakva povezanost se može nazvati "stabilnom". Postoji i treći tip tranzita koji vas nepredvidljivo prebacuju na novo mjesto. Načini kojim se odabiru tranziti i kako se koriste su riješeni koncentracijom, ugađanjem Namjere. Namjerom.
Svakodnevna pozornost na sličan način sakuplja "mjehure" (jedinice svijesti). Stanovi, kuće, prirodne prepreke, i slično. Razmislite o ovome. Mi se prebacujemo na druga mjesta koristeći tehnička pomagala (automobil, vlak, brod, avion) koji se, također, mogu nazvati "stabilnim i prostornim" tranzitima.
Proces opisivanja terena u snu se naziva "mapiranjem" ili "kartografijom" snova. Opisati ću uobičajeni metod koji smo mi, DH koristili u našim eksperimentima. Prvi čin je bio stvoriti sistem što će zadovoljavati sve potrebe i pravila koja je opisivao Carlos Castaneda. Vrlo ozbiljno i temeljito smo razmatrali različite mogućnosti, te se konačno, zaustavili na mapiranju snova, iz nekoliko razloga:

-Prvo, ovo je bio svojevrstan "ne-rad" običnog sanjanja (u ne-radu mi pokušavamo replicirati ili interpretirati neke dijelove snova u našim dnevnicima).

-Drugo, mapiranje snova je ujedno i rekapitulacija sanjanja, tj. buđenje sanjajuče memorije, što bi značilo identični pomak skupne točke na određeno mjesto, kao što je to slučaj sa rekapitulacijom životnih događaja koje je dio praksi don Juana i Castanede.

-Treće, ovakvo poliranje Tonala, tj. integracija ili uvođenje reda u kaos sanjanja mijenja i intenzitet "sfera" prve pozornosti u neku vrtu virtualnog medija, da tako kažemo. Sa produženjem mapiranja snova, ova "svakodnevna lopta" dobiva na težini i intenzitetu, te se počinje ponašati kao snježna lopta, prikupljajući na sebe energije i informacije Naguala. Nešto kao umjetna "crna rupa". Koristeći analogiju sa kompjuterom, nazivamo to "crvom" u programu sanjanja. Možda bismo mogli razmišljati o snovima i kao o kompjuterskim tekst-fajlovima. Djelovanjem unutar sanjanja, čovjek obično koristi riječi, tekst, koncepte, ali ne može kontrolirati sanjajuči program. Stoga smo mi kreirali tzv. potprogram koji djeluje autonomno u poljima općih rutina sanjanja, i što je najvažnije, utječe na njih. Isključivo zbog ovog razloga, moji prijatelji i ja smo odlučili nazvati nas dream-hackerima, jer to je upravo ono što radimo - hakiranje u san!

-Četvrto, mapiranje je ustvari, vrlo zabavna praksa. Čovjek mora biti kreativan, nalaziti rješenja za interpretaciju apstraktnoga, te smišljati metode za dimenzionirati ih na nekakvoj isto tako apstraktnoj karti. Mi smo kreirali neku vrstu "takmičenja" za to, pod imenom "igraj i tragaj" ("play and quest" contest) u kojem sanjač traga za nečim specifičnim, pokušava riješiti nailazeće probleme, prolaziti kroz uvjetovane nivoe i nakon svega, započinje živjeti na scenariju snova kojeg je kreirao. Specifično, priroda traganja mape snova donosi neku vrstu aure entuzijazma praktičaru koji ovo radi duže vrijeme. Inače, da nije toga, samo izuzetno smireni ljudi ili fanovi bi pokušali s njom. Ali, "fanovi" podrazumijevaju vođu, gurua. Mi, DH preziremo ovu ideju "velikih majstora" s obzirom na "trgovački" duh njihove prisutnosti. Guru-znanje za novac u službi uma, tijela i duha. Mi smo tragali za osobnom slobodom i kao rezultat smo pronašli ovu manifestaciju samih sebe.

Zanimljivo je napomenuti da je prvih nekoliko godina prakse donijelo i nekoliko, vrlo zanimljivih otkrića.

Prvo, shvatili smo da je svaka osoba u mapiranju svojih snova konstruirala jednu identičnu univerzalnu ili arhetipsku matricu. Postojale su neke individualne razlike, ali osnova za sve mape je bila ista - otisak naše svakodnevne pozornosti opisan ovim mapiranjem. Izolirali smo osnovne arhetipske elemente pejzaža, gigantske konstrukcije, labirinte, zone transmutacije (preinake u pejzažima), transportne linije, zone kataklizmi, pustinje i slično.

Drugo, otkrili smo mjesta koja su, nakon što bi ih posjetio, imala golem utjecaj na sanjača u smislu dobivanja energije i sposobnosti različitih moći. Jedna od posljedica takvih "uspješnih ulazaka" su eksplozije sanjajuče memorije. Osoba doživi jedinstveno ekstatično stanje kada se za jedan trenutak, konačan i beskonačan, prisjeti stotine i tisuće starih snova. Tada sanjač trenutno i precizno zna gdje i u kom životnom dobu je iskusio ove sanjajuče sekvence i to tada postane znanje koje posjeduje "definitivni integritet". Riječi nisu pogodne za opisati ovo na pravilan način, ali ako i kada testirate na sebi, tada ćete biti u stanju sjesti i nacrtati kompletnu mapu u jednom dahu i biti u potpuno stanju je apsorbirati(?!) Ona će ostati i živjeti u vama, u vašoj svijesti. Ovo je itekako razumljivo. Preko dužeg vremena mi smo posjetili, skoro sve točke na mapi. Ali u trenutku eksplozije sanjajuče memorije, svi ovi dijelovi će se skupiti u jednu cjelovitu sliku. Specifično, nakon ovoga smo otkrili "juriš" onoga što smo nazvali "Kontroliranim Snovima."

Treće, otkrili smo da je program-sanjanja dobro zaštićen. Otkrili smo i naše "sistem-administratore". U početku DH su ih klasificirali pomoću njihovih, već postojanih kategorija, posebice "letače" (flyers), anorganska bića i čuvare. Ali nakon daljnjeg proučavanja, došli smo do drugog zaključka: svi ovi "duhovi sna" se pojavljuju kao personifikacije dijelova DNA-Tonala. Osim toga, mi sada znamo da su "prolazi na drugu stranu" (npr. prirodni izlazi iz Tonala prema Nagualu) i mjesta za koja smo prije mislili da ljudi vraćaju svoj "energetski sjaj", ustvari dijelovi DNA-Tonala.

Četvrto, otkrili smo anomalije u orijentaciji na "prostoru sanjanja". Slične anomalije su dane i u drevnim kineskim kartografijama. Ovo nas je blago pogurnulo prema novom proučavanju nekih drevnih knjiga i manuskripti. Rezultati su bili zapanjujući! Između ostalog, jedan on naših članova je otkrio sistem koji će mu omogućiti čitanje knjiga u snovima. Kao što znamo, čitanje u snovima je vrlo teško. Međutim, DH su riješili ovaj problem. I opet, nešto fantastično se desilo: omogućili smo sebi pristup sloju informacija koji se uobičajeno zove "Akashi Kronike". Zapravo, to je značilo pristup bilo kojim podacima ikada napisanim u "informacijskom sloju" planeta. Prvi rezultat ovog prodora bio je ključ magičnog "stalkinga" baziranog na modelu tzv. "patience of Medici". Riječ je o sistemu izvedenom iz knjige koju je jedan DH izvukao iz sanjanja. Po nekim saznanjima knjigu je napisao John Dee, elizabetanski znanstvenik, astrolog i magičar, a opisuje model djelovanja čovjeka u svakodnevnoj pozornosti koristeći inerciju lanca događaja (chain of events) i preusmjeravajuči njegov tok. Tom tehnikom uspješno smo rješavali probleme koji su se pojavljivali u to doba, mijenjali tijek dešavanja. Isto tako, to nam je omogućilo svojevrsnu reviziju naših života na mnogo primamljiviji i sretniji način nego što je to sjedenje u skučenim kutijama, vrteći glavama lijevo-desno (misli se na rekapitulaciju po CC-u op.prev).
Proučavanje prolaznih kanala iz jednog sna u drugi je bio slijedeći zadatak naših istraživanja. Otkrili smo "teksturu" tranzita, to jest, elemente koji korespondiraju sličnim prolaznim kanalima. Ali zanimljivost je da iz ove zapanjujuće sličnosti svakodnevnog života i svijeta snova, izranja novo otkriće: dijelove zajedničke stvarnosti koji uključuju oba svijeta, istovremeno (tranziti)! I tako je rođen DNA model Tonala. U tom trenutku ne samo da smo ga razvili, nego smo ga i testirali u različitim područjima naših aktivnosti. Napreci su bili zapanjujući!

Posvetimo se malo arhetipskim elementima koji se pojavljuju za vrijeme mapiranja snova. Neki od njih, kako smo otkrili, čine granično područje mape. U snovima ih vidimo kao planine, rijeke, mora, ili prostrane pustinje. DH ne znaju što se nalazi iza tih područja. Čak i u lucidnim snovima, nakon pitanja ovog pitanja ne dobijete odgovora. U takozvanim Kontroliranim Snovima moguće je za trenutak "pomaknuti" prema natrag granice nepoznatih sjevernih i istočnih područja, ali zapadna i južna su fiksna…
Ako u jednom mjehuru snova ostanu poznate nam kardinalne točke kao predmeti za orijentaciju, tada ćemo pri kompoziciji cijele mape primijeniti slične točke. No, jedna stvar nas je zapanjila! Otkrili smo da na mapi jug mijenja mjesto sa sjeverom! Dakle, predmeti, objekti, pejzaži i druge kardinalne točke, zauzimaju obratne položaje nego je to slučaj u svakodnevnoj stvarnosti. Ono što je na sjeveru u svakodnevnoj stvarnosti, na jugu je u snovima, i obratno. Poduzeli smo intenzivna istraživanja o ovom fenomenu u literaturi i otkrili neke drevne kineske tekstove koji opisuju isti fenomen. Kineske mape su imale zrcalni orijentacijski odnos po "Y" osi.
U istim drevnim knjigama otkrili smo opise teritorija iza sjevernih granica. Ovo područje se smatra zonom divova koje je bilo nužno proći kako bi se dosegao "izvor besmrtnosti". Čitajući ove tekstove shvatili smo da su se stari Kinezi bavili mapiranjem snova na vrlo ozbiljan način. Možemo reći da smo mi jednostavno ponavljali postupke ovih kineskih pionira. Nažalost, informacije o ovim drevnim sanjačima su vrlo oskudna i maglovita.
Nekoliko arhetipskih elemenata su i gigantske konstrukcije. Jedna od njih je tzv. "Toranj" što doseže do neba. U snovima je često pridružen sa temama o vojsci, ili nekakvim transportnim terminalima. Još jedna ovakva konstrukcija je i "Hram" izgrađen u obliku konjske potkovice. Njegova krila su raširena izraženo prema vani od centralne konstrukcije i imaju silazni niz od pet stepenica, tvoreći oblik potkovice. Ovo je vrlo opasno mjesto za sanjače! Također, arhetipsko mjesto je i "Grad". Na njegovim istočnim dijelovima se nalazi vrlo zanimljiva industrijska zona.
"Labirint" je još jedna takva zona na našoj mapi. No, o njemu će najbolje reći ovaj izvadak iz pisma jednog člana DH grupe, "Doktora":

"Ne sjećam se jesam li vam pričao o metodi liječenja koja se može izvoditi putem kontroliranih snova? To je tako zapanjujuće i zastrašujuće mjesto da bi ga neki mogli usporediti sa delirijem luđaka! Ali, esencija je slijedeća: naše sebstvo je energetska unija koje se može podijeliti na dijelove. Jedno ili više od ovih dijelova luta po mjestu takozvano "Labirint".
Labirinti mogu biti izvan "tla" (npr. u zgradama ili sačinjeni od prostora obloženih zidovima), te pod "tlom". Ovi iznad tla su na neki način povezani sa našim svakodnevnim problemima, dok se ovi podzemni odnose na zdravlje, energetske nivoe i slično. Dok sam istraživao podzemne labirinte izveo sam potpuna izlječenja dvoje ljudi koji su proglašeni "neizlječivim" od strane medicine. U kontroliranom snu pomogao sam im izaći vani iz labirinta, što je rezultiralo trenutnim izlječenjem. Jedna žena se nakon seanse regresije "pomladila". Imala je 28 godina, ali se ponašala kao ima 15. Druga osoba je bila sedmogodišnja djevojčica rođene sljepoće. Ali, iako sam prvu ženu uspio izvući vani bez naročitog napora, radi djevojčice je trebalo uči znatno dublje u tunele.
U ovim mjestima žive anorganska bića. Zapravo, moglo bi se reći da su labirinti na neki način njihov metod komunikacije sa nama, i po mom mišljenju, anorganska bića ne shvaćaju da ove energetske petlje i zamke razaraju našu životnu silu i zdravlje. Sa njima budite izrazito oprezni! Za ovakav tip istraživanja trebati će vam nešto iskustva u kontroliranom sanjanju. Gubljenje sanjajuče pažnje, dezorijentiranost, postajanjem mogućom žrtvom nekog okrutnog bića, te u svakodnevnoj pozornosti gubljenje zdravlja sa neizlječivim bolestima - sve to mogu biti posljedice ovih nepažljivih "izleta". Ipak, ako ne podnosite vrućinu ne idite u kuhinju! Sami procijenite rizike i vaše sposobnosti. Moja znatiželja me je koštala vrlo teške obaveze - trajnog kontakta sa jednim bićem, što je zajedno sa gomilom problema u životu, donijelo neobjašnjive čudnovate trenutke."

Sergei Izrigi:
Uopćeno, postoje dvije vrste labirinta: arhetipski (uobičajen ljudskoj vrsti) i osobni (odnosi se na pojedinca).
U prvoj kategoriji su: labirint života (labyrinth of life) LL; labirint događaja (labyrinth of events) LE; labirinti opsesija (labyrinth of obsesions) LO. Ove tri formacije zadiru u Tonal. S njima se susrećemo u snovima isto kao i u svakodnevnoj pozornosti. Arhetipski labirinti posjeduju specifične karakteristike našeg materijalnog života; na primjer, njih se ne može prezentirati na mapi snova kao neko konkretno mjesto (iako su neki slojevi mape povezani s njima vrlo kompliciranim vezama). U stvarnosti, mi o njima možemo govoriti sa položaja filozofije, psihologije, ili misticizma. No, sigurno je svatko od vas u životu iskusio rotaciju "Kotača Sudbine", ili putovanje po "labirintu nezgoda". (Da biste bolje razumjeli ideju LL (labirinta života), preporučam čitanje knjige "Vještičji san" od Florinde Donner.)
Ova konstrukcija opisuje "sferu" koja je izrovana radijalnim tunelima što se presijecaju jedan s drugim na milijune prolaznih kanala. Dakle, kako čarobnjaci, vještice i šamani rade sa ovim labirintima? Postoji više načina. Neki se pomiču "sami od sebe" (bilo vlastitom energijom, sviješću ili nečim trećim) oko "tamnih" prolaza prema "svjetlijima", ili obratno. Kretanje po LL tunelima je vrlo zanimljivo, te ovisi direktno o "volji" obogaćenoj iskustvom. Zidovi tunela se percipiraju osjećajem koji bi se mogao opisati kao: komplicirano živim "poglednim-dodirnim-okusnim". Postoje mnoštvo boja i zvukova, te opipljive senzacije sočnosti, mekoće i vlažnosti. Također, prisutan je osjećaj života nezavisnog od nas! Kretanjem kroz ove tunele, sanjač doživljava nekoliko transformacija njegove osobne životne sile (to može biti osjećaj plutanja, tonjenja, letenja i mnoga druga stanja svijesti). Ali, iznad svega, svi pokreti u LL tunelima rezultiraju nekim manifestacijama, promjenama u sanjačevoj svakodnevnoj stvarnosti.

Mnogi ljudi u svojim životima zaglave u "slijepoj ulici". Elementi stagnacije prevladavaju njihovim životima. Svaki dan je isti, mrgodan; vrlo malo zadovoljstva, sve je sivo i blijedo. Naša nesposobnost kretanja po LL tunelima (kao što je 99,9% posto vremena našeg života) je definirano kompleksnim programom koje DH još nisu krakirali. Postoji nekoliko činjenica koje bi trebalo uzeti u obzir: "modalitet vremena", utjecaji društva i okoline, gubici moći i energije i slično. Zašto su, na primjer, starije osobe tako neaktivne, a njihovi životi tako sivi? Možda zbog bolesti? Ne. Jednostavno rečeno, oni su potrošili svoje gorivo. Nema više dovoljno snažne sile koja bi pokrenula "Kotač Sudbine", ili da bi sami po sebi kliznuli u drugi tunel.
LL tuneli izigravaju sa obećanjima (možda sanjač vara sam sebe?): ono će vam ponuditi mogućnost da "poboljšate" svoj život. To je nešto poput ruleta u kojem mi vrtimo bubanj, bacimo se na njega poput loptice i kao rezultat skačemo po crnom ili bijelom polju života. Čini se kao da, samo još jedan okret, jedan pokušaj i izvući ćemo "dobar život". Ali nemojte se dati zavarati! Veliki gubitak energije! U samo jednom mjesecu ove prakse, sanjač počinje gubiti interes i život mu sve više preuzima "sivu" platformu. Ako se ponekad i postigne poneki "sretan" pokret, odmah se pojavljuje "prosjak" što vas neprestano vuče ka ponovnom početku sigurnog gubitka energije. Ako usporedite takvog sanjača sa kugličnim ležajem, on će se nastavljati vrtjeti dok se ovaj ležaj poprilično ne istroši (njegova osobna sila se sasvim ne potroši).
Da, dragi prijatelji, nećete se izvući iz LL tunela! Međutim, ovakvo pogoršanje stanja stvari se može reducirati na minimum. Ako razmotrite koncepte "ratničkog puta" kakvim ga je opisao Carlos Castaneda, nužnost brisanja osobne povijesti tehnikom rekapitulacije će vam postati sasvim jasna…
Ali nije na meni da kazujem što je važno, a što ne.
LL tuneli, osim ljudi, uključuju i zone flore i faune, te anorganskih bića. Zone anorganskih bića su povezane sa našim. Bilo koji njegov dio nam je dostupan, kao što je naš dostupan njima. Anorganci su pronašli način da produže svoje živote. Postali su dio LL konstrukcije i postepeno ih preuzeli, šireći se sve više.

Nešto o LE, labirintima događaja. Svima su poznati fliperi, zar ne? Analogno, vaš otac je "spustio" početni mehanizam. Vi, "loptica" putujete kroz cijev vaše majke i bivate izbačeni u vanjski svijet. Ova inercija vas vodi dalje kroz polja života: djetinjstvo, vrtić, škola, brak, rad, penzija. Ponekad udarate u prepreke, budete odbijeni bočno, postrance, preko zona dobre ili loše sreće, ali uvijek prema nepoznatim putovima sudbine. I sve se ovo događa u fliperu koji se zove LE (labirint događaja). To je uobičajeno svim ljudima. Iz tog razloga, sudarate se sa hrpom drugih "loptica". Najgore mjesto na ovom polju jest rupa na dnu, koju karakteriziramo kao smrt. LE možemo promatrati kao svojevrsnu uzročno-posljedičnu matricu sa kompleksnim pravilima i međuovisnim događajima. Kao što znate, neki događaji ispunjavaju naše želje, dok drugi mogu biti jako iscrpljujuća. A svatko bi volio biti u mogućnosti ove razarajuće dovesti pod kontrolu. Neki pokušavaju utjecati na njih svojom voljom. DH su razvili tehniku za svjesnu izmjenu događaja koji su uključeni u niz "lanaca događaja", a to je dovodilo do rezultata nužnih za naše ciljeve.
Ovdje je važno napomenuti da je "labirint događaja" u snovima značajno pojednostavljen, naspram prve pozornosti, koji je vrlo kompleksan. Tamo također, postoje neotvorene zagonetke života, ali je lakše "prodrijeti" u njih. Na primjer, tranziti u snovima su bitno precizniji, daleko više nego u ovoj stvarnosti. Kretanja u prostoru su oštrija, ali zato nepredvidljivija. Ipak, s druge strane, proučavanje tranzita (utjecanje na lance događaja putem tranzicija u druga rješenja određene Namjere - stalking) u ovoj stvarnosti može donijeti izvrstan osjećaj snage i vještine, počinjete se osjećati kao čarobnjak. No ipak, rad sa "labirintom događaja" je predodređen uspješnošću rada sa stalkingom i proučavanjem Namjere. Mi, DH, smo dosta o tome govorili. Svatko tko želi ići ovim putem će pronaći dosta natuknica u našim pismima kao i korisnih referentnih točaka.

Najodvratniji od ova tri arhetipska labirinta je definitivno LO, labirint opsesija. Opsesija ne znači samo osjećaj ili privrženost prema nečemu ili nekomu. Ona uopćeno, zarobljava našu pažnju! Naše nam "male slabosti" kradu energiju. Svi ovi "hobiji" zapravo pletu neprobojnu čahuru emocionalnih ovisnosti oko nas. Dodajte ovdje ovisnost o duhanu, drogama, knjigama, kompjuterima, internet forumima i hrpu sličnih aktivnosti što nam isprepleću našu svijest i kradu naše vrijeme, našu energiju i mogućnosti. LO sliči na harmoniku: mnoštvo malenih rupa (mali osobni bezdani). Zrak putuje kroz otvore. Kada vi, koji ste "pedale klarineta" padnete ne jednu od njih, počinjete osjećati okus stvarnih složenih senzacija, kao da stvarate zvuk. Ali, umjesto harmonije, vi postajete opsesivni i upadnete u otvor; tada ćete se oglašavati istim tonom cijelog svog života postajući, alkoholičar, narkoman, miran čovjek ili agresor.
Šamani i vještice su naučili koristiti ovaj labirint za svoje potrebe, poput biljaka-moći, rituala i slično. LO pruža moćna sredstva za različitim manipulacijama nad ljudskom sviješću. Ali, kao što znamo, put maga se razlikuje od puta čovjeka od znanja. Također, važno je napomenuti da DH tragaju za znanjem, a ne moći nad drugima.

OPISI NEKIH MJESTA I OPAŽANJA NA MAPI

Mapa je limitirana takozvanim graničnim zonama. Južna zona će skoro sigurno biti povezana sa djetinjstvom - rijeke, mora, planine, manja brda. Ova zona se ne može pomaknuti niti povećavati sa napredovanjem u sanjanju. U sjeverozapadnom uglu nalazi se neshvatljivi fenomen kojeg ćemo biti u stanju proučiti samo u trenutku smrti. Poput nekakve "rupe" u koju utječu rijeke sa zapada i sjevera.
Na mapi postoje mjesta koja su stabilna i konstantna, ali isto tako i mjesta transmutacija, gdje se sve mijenja. Zone transmutacija su ulazi u niža mjesta na mapi.

Nekoliko članova DH grupe je posvetilo nešto vremena tragajući za mjestima u kojima bi se mogli "odmarati", bez ikakvih agresija, nelagodnih entiteta i slično. Za mene postoje tri ovakva mjesta: "ribnjak", "rajsko mjesto" i "pustinjska zemlja".

"Kuća magije":
Često sam boravio na ovom mjestu kojeg bih mogao okarakterizirati kao "tamno i nelagodno". Tamo su me učili magiji. U početku mi se to nije sviđalo, ali sada kada se prisjetim tih događaja, spopadne me drhtavica strahopoštovanja. Pokušajte zapamtiti sve što možete o ovoj lokaciji kada je sretnete. Opišite njene sastavne dijelove što će vam kasnije pomoći da je se sjetite. Ovo je dobro mjesto - korisno!

Zona "industrijalizacije"- ovo je locirano ispod Grada. Tamo uvijek dođete putujući prema dolje, nikada gore.

Planine na sjeveru:
U opisima drevnih kineskih manuskripta pronašli smo opise ovog, nama za sada malo poznatog mjesta. Tamo se govori o prolazu između ovih planina sa drevnim hramovima koji su pod zaštitom "zlih demona". Nakon toga, slijedi dolina divova, crna pustinja, te iza nje vatrena rijeka u kojoj živi boginja "ljudskog mesa". Naprijed se nastavlja nekakav prolaz između klanaca gdje je otkriven izvor ili napitak besmrtnosti. Kada ga popijete, prolazite u neku drugu stvarnost. Doc je dosegao dolinu sa divovima. Po njemu, ovi su nekakvi stražari - personifikacije našeg dubokog podsvjesnog straha.

Labirinti:
Već sam govorio o njima, ali ću sada opisati iskustvo koje sam imao kada sam prisustvovao jednoj "seansi" liječenja sa Doc-om. Jednom me Doc pozvao da dođem kod njega jer će pokušati spasiti jednu djevojčicu od trinaest godina. Nju su, naime, pijani nasilnici gurnuli vani sa podzemne željeznice na peron, pri punoj brzini. Liječnici su učinili sve što su mogli, ali je teški potres mozga ostavio velike posljedice. Prvo, pet, šest dana nije uopće spavala, pa je potom upala u nekakvo stanje slično komi koje se izmjenjivalo svakih 24 sata. Kada sam stigao tamo, zatekao sam Doca, djevojčicu koja je ležala i njene roditelje. Djevojka je izgledala užasno, poput živog leša sa očima što su izražavale bol i strah. Doc je sjeo na svoj naslonjač, a djevojčica je potom zaspala. Ja i roditelji smo bili poneseni ovim, zatvorili oči, te i sami zadrijemali za trenutak. Pogledao sam Doca u leđa, imao je crni ogrtač. Odjednom, nekakav tunel se otvorio ispred mene. Zidovi su imali živu teksturu, sjajnih boja. Neka snažna sila me povukla naprijed - odmah sam htio pobjeći, sakriti se od straha! Doc je prekinuo seansu i dao mi nekoliko pljusaka. Rekao je da smo bili u dubinama labirinta - arhetipskoj strukturi koja se nalazi u snovima svih ljudi. Može biti vidljiva u različitim oblicima, poput kuće sa mnogo soba, mreže klanaca, pećina i slično. U svakom slučaju, ovo iskustvo je za mene bilo nevjerojatno! Doc je izliječio djevojčicu, a ja sam naučio ponešto o labirintima. Ipak, istraživati ih je vrlo opasno. O njima je pisao i Castaneda. Da bismo ih mogli istraživati potrebna je strahovita disciplina.
Kako bismo ih lakše prepoznavali, DH su sačinili tri forme labirinta:

-jednog od njih ljudi započinju iz "stadija embrija". Najčešće je to neki problem ili fobija u svakodnevnoj stvarnosti. Ovaj labirint se počne razvijati istovremeno kada mi "pokrenemo" taj problem. U snovima oni se najčešće vide kao velike kuće, ili hoteli sa mnogo soba ili skupina niskih kuća (poredane u krug ili kružnom ogradom omeđene isl.)

-drugi oblik sačinjavaju oni o kojima smo najviše pisali, takozvani arhetipski labirinti. Mi smatramo da su oni nekakav univerzalni program za zaboravljanje u ljudi. Neki misle da je to tvorevina "letača" (flyers), drugi ih smatraju "sidrištima svijesti" (postoji i teorija da su naši "preci" fiksirali svoju pažnju/svijest na ova mjesta i postali ljudi). U snovima ovi labirinti se vide kao niz hodnika ili podzemnih pećina.

-treća forma predstavlja zamku za našu pažnju i mjesto u kojima borave anorganska bića. Ako vas nekim slučajem, oni odvedu tamo, tada će pokušati oduzeti vam dijelove vašeg "sjaja". Osobno sam doživio takav incident i nemam više želja "spajati" se sa anorganskim bićem:-)

Pokušati ću iznijeti moje mišljenje zašto ljudi upadaju u ove labirinte: smatram da je ovdje riječ o dijelu programa postavljenog u našu svijest od "letača". Također, neki od ovih vrsta labirinta može biti i "programski crv" što se razvija u nama, raste, troši naše rezerve energije i memoriju, te potom u potpunosti "zamjenjuje" čovjeka svojim pravilima i zakonitostima. Zato mislim da je Doc luđak - on je definitivno osuđen na propast u svojim bitkama sa "letačima". Ali ga isto tako i poštujem. On se bori sa njima!
Mi sada znamo da su "letači" zapravo personifikacije određenih stranih sila ili energija. Stoga su hakeri odlučili nasilno razbiti njihov "otisak" i osloboditi se zauvijek

DH-nastavak:

Ispričati ću vam jedan moj susret sa "letačem". Jednom sam se dogovorio sa prijateljem, inače iskusnim Hakerom, da ćemo se naći na mostu (ovo mjesto je izlaz u područje "letača"). Kada započinjete sa izradom mape, često ćete vidjeti ovaj most u snovima. Ali uvijek ostaje izvan dosega, ne možemo mu nikako prići, ili vam se neprestano udaljava ili prijeđete u drugi san. Međutim sa napretkom u praksi, Haker upadne pod "pažnju" letača, da tako kažemo, što mu omogućuje dosezanje ovakvih inače, represivnih mjesta. Dakle, stigavši u OS (operativni sustav - mapa) sačekao sam prijatelja na pješčanoj dini nedaleko do mosta. Ovaj se pojavio kao "sprite (DH termin, nešto kao duh, vilenjak - čovjek koji svjesno sanja - kada gledate u tijelo likova u snovima oni su blijedi; ali kada sretnete "sprite-a" - ovaj svijetli u izrazitom sjaju, ne možete pogriješiti). Dakle, krenuli smo prema mostu, ali dina se ispostavila bitno višom nego što je to izgledalo na početku. Na vrhu smo promatrali obalu rijeke dolje ispod i ugledali nekakav krug promjera oko tri metra. Unutar tog kruga bio je ucrtan križ (oznaka "X"). Pored njega su stajali ljudi. Jedan od njih je polegao na križ i iznad njega na visini od možda 30-40 metara pojavio se taman disk. Prvo sam pomislio: NLO! (nemojte se smijati ) Odjednom nekakva zraka je suknula iz diska i dotaknula čovjeka što je ležao na križastoj oznaci i ovaj je postao skoro crno-bijel. Podigao se, nekako klimav, oslabljen i prebačen negdje na drugu stranu, a na njegovo mjesto je legla druga osoba.
Dakle hranjenje "letača" se čini kao dobrovoljno davanje krvi. Mi sami dođemo na za to predviđeno mjesto, polegnemo i čekamo da nas "vlasnik" dotakne svojom "zrakom". Ova scena je zapravo vrlo nespretan opis, kako ga moj um filtrira. Moguće, da će kod vas biti drukčije.
Zajedno sa prijateljem nastavio sam prema mostu. Pojavio se kao metalna konstrukcija između dviju obala zapadne rijeke, za koju sam do sada smatrao kao granicom moga Tonala. Ipak, obala na drugoj strani je bila iluzorna, u obliku izmaglice što se prelijeva u duginim bojama. Vidio sam i neku planinu, kao i prolaz. Uzduž bočnih strana mosta nalazili su se stupovi-nosači što su završavali sa nekakvim bijelim diskovima.
Dakle, jedva što smo zakoračili na most, iznad se pojavio "letač", ali nešto ispred nas. Moj prijatelj, iako vrlo iskusan sanjač, se na ovo povukao iz sna i nestao u hipu! Ali ja sam nastavio naprijed. Otvoreni bočni rubovi mosta sada su dobile ograde na koje su sijevale tamno plave i zelene munje. Ograde su se podigle prema gore, zatim savile jedna prema drugoj iznad mene, stvarajući tako luk. Točno izdan luka, "letač" je bacio svoju zraku. Pogodilo je jedan od stupova mosta. Cijela konstrukcija mosta postala je poput užarenih gradela. Prostor se ispunio vrlo moćnim statičkim elektricitetom. Bilo kakav moj pokret je uzrokovao snop pražnjenja koji je stvarao osjećaj sagorijevanja mozga, očiju, i koja je moje tijelo apsorbiralo. Vjerojatno sam se svijao popu epileptičara, bilo je nemoguće disati. Tlo poda mnom se pretvaralo u rešetku i kroz njih su mi neprestano propadale noge. Jednom riječju: užas!
Odlučio sam, usprkos svemu, dosegnuti sredinu mosta i pogledati što će se dalje desiti. Čak i iskustvo koje sam tada imao nije me moglo ubijediti da sam potpuni idiot! Mislio sam, "što ima veze: umro ovdje sada ili koji metar naprijed..?" Dok sam stigao do sredine mosta, bio sam siguran da je od mene ostala samo školjka - iznutra sve "sagoreno". Ali, OS nije nestao, a koncentracija je začudo bila tako snažna da sam sve jasno vidio: "zrak", što je bio ispunjen vatrenim loptama; "letača", što je silazio prema posljednjem stupu mosta i "nabubrio", pretvorio se u veliku crnu pijavicu. Do ruba je ostalo negdje oko 50 metara. Cijelo vidno polje je preuzela aurora borealis sačinjena od vatre i munja. Posrnuo sam, pao na rešetke što su se rastapale i čudio se što mi se ruke ne pretvaraju u kašu. Bilo mi je nemoguće podignuti se, kao da sam beskonačno težak. Jedino što sam mogao jest baciti pogleda na "letača" i nasmijati se: "Momče, mene nećeš uzeti!". I to je bilo to!
Probudio sam se svjež kao kukumar.
Slijedeći dan sa jednom prijateljicom stajao sam na autobusnoj stanici, trebao sam ići na neki važan sastanak. Ali, odjednom iza mene sam začuo snažan zvuk, sličan onim munjama na mostu. Zid trokatnice se polomio i srušio dole uz zaglušujuću grmljavinu na pločnik i na sve nas što smo tu stajali. Dvoje mrtvih na mjestu, troje u bolnici. Moju prijateljicu odbacilo je na cestu i završila je sa lomom vratne kosti i jakim potresom mozga. Meni je bio slomljen nos, vrhom rascijepane daske sam imao razrezani bok i kako sam dva sata ležao pod ruševinama, pravo je čudo da nisam umro od gubitka krvi. U novinama je pisalo da se na zgradi vršila rekonstrukcija. Smeće nastalo od radova se gomilalo neprestano na jedan zid trećeg kata, pod čijom je težinom konačno došlo do rušenja.
"Letači" se poigravaju sa našom stvarnošću kao sa dominom. Ako žele - akumulirati će svašta - ako žele - srušiti će svašta. Oni su majstori Tonala.

Donji dijelovi mape:
Osobno, bio sam u četiri ovakva dijela/zone. Dalje se nisam spuštao, postalo je prestrašno. U prvoj zoni upadnete u labirint pećina i izađete u bogato uređenu, veliku prostoriju. Postoje i prozori, te nešto iza njih, ali to je trik. Vi ste zapravo, u podzemnom objektu. Ovo mjesto ima i stanovnike što vole mijenjati, prodavati ili dijeliti informacije. Jedan poznati šaman je nazvao ovo mjesto susretom dvaju svjetova: našeg i njihovog.
Druga zona je vrlo slična našoj, ovdje podučavaju čarobnjaštvu. Šamani uče tu pjesme. Meskalito pokazuje čudne slike.
Treći dio je područje sila. Oni se rijetko utjelovljuju u oblike koje bismo mogli nazvati ljudskim. Šamani ovdje traže saveznike. Nije mi se svidjelo ovo mjesto: hoće od tebe sve, a za uzvrat ne daju ništa. Oni sanjači koji odlaze u donje zone silazeći niz beskrajno duge stepenice, iz nekog neshvatljivog razloga odmah upadnu na ovo mjesto. Ovo je loše i neprijateljsko mjesto za čovjeka. Usput, ovdje borave i narkomani, naročito korisnici psihomatskih droga. Osnovni spektar iskustava: samoća, beskraj, strah od činjenice koja te čeka na kraju dubine...
Četvrta zona mi se svidjela po osjećaju, ali je bila zastrašujuća, kako vizualno tako i zvukom! Ogromna pustinja od crnog pijeska!

Saveznik (ally):
Na sjeveroistočnom dijelu moje mape nalazi se jedna velika trafostanica. Desno do nje je šuma u kojoj je moguće sresti vrlo neobičnog saveznika. Ako se ne prepustimo strahu i pobjegnemo, od ovog saveznika možemo puno naučiti.
Jednom sam sa grupom drugih sanjača boravio tamo, u kući u kojoj smo se trebali susresti sa "duhovnim učiteljem". Sjedili smo u krugu na podu, u skupinama po dva u velikoj sobi - kao neka vrsta verande na prizemlju. Tamo je neka žena mela pod metlom. Najčešće je vidljiva samo s leđa. Svi "učenici" sjede na isti način, u skupinama po dva. Ukratko, dok sam sjedio i čekao - odjednom se ova žena okrenula prema meni i zamahnula metlom. Sada sam odjednom, mogao letjeti. Sa visine sam vidio drugu kuću od dva kata u kojoj je živjelo nekakvo biće, navodno, vrlo opasno. Sletio sam unutra kroz prozor i našao se u nekoj prostoriji, sličilo je na medicinsku ordinaciju. Ona žena, "čistačica", je sjedila za stolom pored kompjutera. Okrenula se prema meni i doživio sam totalni šok! Ovo je vrlo teško opisati: imala je oči Naguala (svatko tko ovo vidi, nikada ne zaboravi). Bio je to pogled strane svijesti, crn i istovremeno svijetao, neopisiv, cijelog vas upije. Ovaj šok me vratio u običan san. Kasnije sam se nekoliko puta vračao na ovo mjesto i tražio ovu "ženu". Ne samo da nije bilo nje, nego je nestala i cijela kuća! Ipak, pronašao sam nekakav štagalj ili šupu i znao dugo čekati, ali bez rezultata.
Onda se dogodilo nešto zastrašujuće u svakodnevnoj pozornosti.
Jedne večeri ostao sam spavati kod prijatelja u njihovoj kući. Ova se nalazila usred velikog grada, bilo je ljeto, prozori i balkon širom otvoreni. Prijatelj i njegova žena su izašli vani. Mene je u jednom trenutku probudio zvuk što je nalikovao kliktanju kvake vrata. Pomisli sam da su lopovi, jer se prijatelji definitivno još nisu mogli vratiti iz vani. Bacio sam pokrivač i ustao, spreman upustiti se u bitku sa lopovima. Kad odjednom sam čuo grozno šuškavi glas: "Sergei, ja sam! Ja sam, ja sam!" To je bio on/ona - ona žena, saveznik! Tada ga nisam vidio, prestravio sam se. Povratio sam od straha i gađenja, cijelu noć čistio za sobom da sakrijem tragove pred mojim prijateljima. Ali od tada, DH su se "upoznali" sa ovim saveznikom. Većina iz grupe se susrela s njim. Možete pokušati.
Od trafostanice krenite jugoistočno.

Obnova "sjaja":
U labirintima se nalaze dijelovi "sjaja" onih ljudi što su uhvaćeni u OS-u. No, ovo su vrlo rijetki slučajevi, jer anorganska bića "hvataju" samo energetski vrijedne naboje, poput izvidnika (plavi izvidnik) isl. U početku, mi za njih ne predstavljamo posebnu vrijednost. U većini slučajeva oni hvataju ljude mnoštvom trikova, najčešće kako bi se preko njih mogli fizički manifestirati u prvoj pozornosti.
Međutim, što se tiče "sjaja", Hakeri su otkrili 5 mjesta na mapi u kojima je moguće povratiti neke dijelove kojeg smo ostavili. Nakon ovih otkrića i "obnavljanja", Hakeri su bili izloženi pojačanom sviješću samih sebe u sanjanju, kao i rastu osobne moći u svakodnevnoj pozornosti.
Jedan dobar trik za traganje nad ovakvim mjestima u OS-u je slijedeći: pogledajte u nebo i čekajte pojavu "glasnika", obično je to ptica. Oni uvijek pristižu leteći u krugovima. Neka vam pokažu smjer prema mjestu gdje možete povratiti vaš sjaj. Moguće je, ponekad će vas povesti sa njima da vam pokažu vašu mapu i naučiti vas poneku mudrost.

Susret sa Nagualom:
Ova metoda prigodna je kao sistem koji Hakeri koriste za pomicanje skupne točke. U lucidnom snu, kada sanjač shvati da sanja, važno je obratiti pažnju u kojem se točno scenariju to dogodilo. Ljudi obično vide scenarij snova koji se može dimenzionirati sa riječima "od" i "do"; od određenog trenutka, do određenog trenutka. Ali, ako sanjač ignorira kretanje objekata u snu i usmjeri svoju pažnju u pamćenju trenutka "od", on/a će se suočiti sa "privremenim podbačajem" pamćenja, slično kao kada čovjek izgubi svijest za trenutak. Stvoriti će se osjećaj da ste zaboravili nešto vrlo važno i obuzeti će vas neka vrsta nemoći i smetenosti. Ono što se zapravo dešava, jest da program sanjanja pokušava presresti vašu kontrolu nad snom i pojačati ove osjećaje. Vrlo je važno lagano povezati ove prekide i nastaviti sa prisjećanjem. Prvo, "nesvjestica" će početi poprimati trodimenzionalne nedefinirane oblike. Popravite ih. S praksom, ne samo da se počinjete prisjećati trenutaka vašeg ulaza u drugu pozornost, nego ćete naučiti pomicati vašu skupnu točku na ta mjesta "ulaza". Može se još napomenuti da je svatko od nas vrlo često suočen sa vrlo velikim pomacima skupne točke tijekom života. Stoga će ova praksa omogućiti sanjaču uvid u misterioznu prirodu ljudske svijesti. Još bih dodao da su ove vježbe dovele do serija eksperimenata što su ih Hakeri sproveli i koji su nas dovelo do Prvog nivoa opasnosti (pogledaj DH Iveta, op.prev.). No, ova metoda je još uvijek sigurna za vježbanje.

Strah kao zamka za pažnju:
Često se događa da se ljudi okupiraju sa praksama sanjanja, imaju dobre rezultate, ali odjednom, čuju priče o strašnim opasnostima od astralnih čuvara, o Castanedi kao velikom vampiru, ili priče o užasnim silama koje sanjač privlači i neprestano ga napadaju.
Prijatelji, strah - to je NARKOTIK!
Naše tijelo se navikne na nj i traži ga u velikim količinama! Naša cjelokupna svijest hvata slične predrasude i personificira ih život. U cilju dosezanja znanja, potrebno je prevladati prvog neprijatelja. Ali kako? Ispričati ču vam priču jednog člana naše grupe:
Dakle, ovaj je bio majstor izvantjelesnih putovanja. Lutao je po nevjerojatnim mjestima, bio je "nepobjedivi, neranjivi vojnik". Susretao se sa izvanrednim opasnostima, silama univerzuma i iznenađujućim dijelova udaljenih galaksija. Njegova neranjivost kao da je stvorila potprogram koji ga je štitio od svih opasnosti. Onda je neka budala dočekala njegov strah pričom o moćnom čuvaru koji zarobljava putnike astrala. Priča bila jednostavna: vodila je do primjera jednog poznanika magičara što ga je ovaj čuvar, navodno zgrabio i magičar je umro. Moj prijatelj se navukao na ovaj prizor i jednom prilikom na svom putovanju, uletio je u kandže ovog čuvara. Ovaj susret doveo je do velikog gubitka energije, gubitak kanala za vantjelesna iskustva, te trogodišnji oporavak.
Zašto su riječi te budale odjednom postale tako pogubne za mog, do tada neustrašivog prijatelja?
Oni su bili ojačani snagom "projektanata" straha za golim životom u referenci primjera o smrti poznanika magičara. Ovo je bilo vrlo efektivno sredstvo za manipulaciju letačke svijesti nad primarnim refleksom očuvanja života pod svaku cijenu.
Prepoznajte ove zamke pažnje i dočekajte ih sa smijehom, to je najbolje sredstvo obrane!

O osobinama stvarnosti:
Često me pitanju postoji li test kojim ćemo razlikovati OS od lucidnog sanjanja. Lucidni snovi su u suštini od vrlo male koristi. Njihov osnovni preduvjet se sastoji od činjenice da je cijeli proces sanjanja zapravo, naše kreativno djelo, a sadržaj pod kontrolom sanjača. No, ovo pravilo vrijedi samo za lucidne snove. U OS-u sve je drugačije. Na primjer:
U lucidnom snu vi dođete do neke sile. Ova vas kontaktira i od tada se vaš život mijenja. Tok vaših snova i kretanje dnevnih događaja izbivaju iz kontrole razuma. Počinjete se "prosipati" po drugim mjestima u snu neobjašnjivim manevrima. Počinjete shvaćati da je svakodnevna pozornost, također san. Ovdje sada počinje OS (operativni sustav)! Odavde nećete bježati od opasnosti (gubiti lucidnost, buditi se u svom krevetu), štipati ćete se za obraze. Ovo je san u kojem itekako shvaćate da možete ostati zauvijek! Ovo je stvarnost u kojoj vi srećete "saveznike" i "čarobnjake", te im se možete nanovo vračati, oni su postojani entiteti.

IZVACI IZ RAZLIČITIH FORUMA:

SANJANJE NIJE ŠALA

DH "Iveta":

NIVO "0" - prva faza mapiranja. "Letači, čuvari i ostali anorganci" još uvijek nisu "isprovocirani" vašom pojavnošću. Slobodni ste u vašem napredovanju i istraživanju. Štit Tonala je još uvijek jak i čvrst.

NIVO "1" - na vašoj svjetlosnoj čahuri se otvara procijep. Sada ste otvoreni ne samo silama Naguala, nego i smrti! A počinje vas udarati opako… Postajete privlačni anorganskim bićima, takozvanim saveznicima, koji se zanimaju za vas, počinju vas ispipavati, a vi mislite da ćete poludjeti. Više od pola praktičara na ovom mjestu napušta praksu i vraća se "normalnom" životu. Neki čak "zarade" i bolesti tijela ili uma.

NIVO "2" - smrtonosna opasnost! Susret sa silama i energijama univerzuma zahtjeva savršenu disciplinu pojedinca i čvrstinu ratnika. Pritisci "letačke" svijesti postaju nepodnošljivo jaki. Saveznici hvataju vašu pažnju, nastoje postati dio vašeg života. Ipak, najgora su zatočeništva u labirintima (u stvarnosti ovo znači komu) ili agonije u FSS-u (federal security service - navodno su DH bili proganjani i od strane vladinih službenika koji su zahtijevali da ima otkriju tehnike sanjanja kao oružje op.prev).

Nisam mogla pretpostaviti da je znanost tako siromašna u poznavanju KS-a (kontroliranih snova). Šokirala sam se nedostatkom informacija kod naših znanstvenika. Nedavno sam postala članom udruženja studenata sanjanja što ga je osnovala Patricia Garfield. Proučavajući arhivu ovog udruženja, shvatila sam da znanstvenici nemaju pojma o KS-u! Također, ni FSS to ne poznaje. Ali, očito je da oni žele evoluirati u ovom polju na svoj način. Pretpostavimo da smo koristili našu tehniku buđenja "lika" (čovjek koji sanja, ali nije svjestan - običan san) u lucidnost, podižući njegovu svijest na višu razinu (Hakeri su vrlo dobro ovladali ovom tehnikom). Kakav veliki potencijal za FSS! Oni bi mogli utjecati na ljude, plašeći ih u Freddy Kruger maniru ili ih programirati za razne naredbe. Na primjer, Doc je naučio izvlačiti ljude iz labirinta. Što ako bismo ih namjerno navodili unutra? Kakvo široko polje djelovanja! Ovo nije nimalo manje opasno od "Letača".

DH "Doc":

"DH nisu htjeli pisati listu potencijalnih opasnosti u ovoj praksi. Sergei je već nekoliko puta upozoravao na opasnost, stoga je nepotrebno ponavljati. Za početnike (do dosezanja svjesnosti u snu) sanjač se nema čega bojati. Nekoliko upozorenja se ipak može dodati:
-ne idite u labirinte,
-ne poigravajte se sa "glasom u snu",
-nemojte pomišljati da ste vječni i nepobjedivi,
-iziđite iz sna, čim neki lik iz sna nasilno stavi nešto u vaša usta, u osjetilo okusa. Ovakvo iskustvo može djelovati na vašu volju, postajete nezadovoljni životom, mrzovoljni i gubite interes za daljnje prakse,
-izbjegavajte slijedeća mjesta: tamne svjetove, istočnu zonu iza gigantskog tornja, rijeku na jugozapadnom dijelu vaše mape,
-izbjegavajte ove sanjajuče likove: roditelje, kreature sa kliještama, vrlo lijepe ljude, bića koja su prelijena da preuzmu ljudski oblik, velika leteća bića.

Ali ponavljam, opasnost počinje kada sanjač osjeti određene moći što nastaju sa praksom, te usmjeri svoju pažnju na njih, te prilike na koje nailazi", umjesto na inicijalnu Namjeru.

ČITANJE U SNOVIMA

DH "Spam":

"Želim vam opisati sistem čitanja tekstova u kontroliranom snu (KS).Tekstovi u KS-u su, kao što znate napisani u poznatim ili nepoznatim jezicima. Prvo sam pokušavao koristiti metodu brzog čitanja, to jest čitanje cijele stranice odjednom. Ova metoda je imala perspektivu, iako ju je bilo vrlo teško naučiti. Ona se danas spominje u mnogim knjigama kao disciplina za brzo učenje u svakodnevnoj stvarnosti i dovoljno je u bilo kojem pretraživaču ukucati riječ "fastreading", dobit ćete mnoštvo podataka. No, kako ja inače radim u biblioteci i angažiran sam u restauracijama starih knjiga, tako možete zamisliti da su knjige vrlo česta tema u mojim snovima. Vidim ih skoro svake noći, a često ih pronalazim i u kontroliranim snovima. Tako mi se učinilo da bi za početak metoda brzog čitanja bila pogodna. Ona ubrzava našu sposobnost fiksiranja pažnje na pisanu informaciju. Kad se dosegne određena vještina, čitanje jedne stranice se može ubrzati na trajanje od jedne sekunde, što me je navodilo na pomisao da će ova brzina u snu biti dovoljna prije nego li se on počne mijenjati. Skoro da je i bila. Ipak, zanimljivo je napomenuti da su moji napori proizveli sekundarni efekt. Upoznao sam se sa "glasom snova" (voice of dreams). Ovaj glas "hvata" sve sanjačeve želje i ispunjava mu ih (doduše, sa dozom humora )
Ali, kako raditi sa "glasom snova"? Dok gledate u tekst, podignite pogled nešto iznad njega, dozvoljavajući glasu da bude vaš čitač i komentator. Neka tekst bude trajno unutar vašeg vidnog polja, ali nemojte fiksirati pogled na njega. Ako ga fiksirate, tekst će se pokušati "dekodirati, ali pošto nema zadovoljavajućeg "kodnog programa", dekodiranje će se vrtjeti u krug sinonima za, recimo riječ "plesati", i izostati će rezultat. Stoga morate gledati nešto iznad teksta i slušati pojašnjenja "glasa". Tada ispred vaših očiju, na vrh teksta otvorite "prozor" unutar kojega započinje vizualizacija teksta. Postoji opasnost vaše ponovne fiksacije na sada ovaj prizor. Potrebno je biti izbalansiran u nastojanjima da se pronađe zadovoljavajući intenzitet promatranja stvari u snu. Podijelite vašu pažnju na tri dijela: izbjegavajte fiksaciju na tekst; obratite pažnju na "glas"; i oprezno promatrajte prizor. Sve ovo dati će vam (neopisivo) potpun pristup informacijama u tekstu.
Nadalje, slijedi pitanje kako izvući ovako preveden i adaptiran tekst iz KS-a u svakodnevnu pozornost. Ovdje također pomaže metoda "brzog čitanja" kao i metode razvijanja memorije. Angažirajte se u ovo dvoje i nećete požaliti! Dobiti ćete na poklon "kvantni skok" ne samo praksi čitanja u snovima, nego i vježbama rada sa KS-om!"

DH "Iveta":

"Kada se osoba bavi mapiranjem snova, uobičajeno je da će ona svakog dana upisati dvije ili tri "sfere". Potom, nakon nekog vremena (može biti mjesec dana ili godina) "mjehuri" počinju rasti zajedno, povećavajući svoj volumen međusobnim uplitanjima po sadržaju, baš kao mjehurići sapuna. Dalje, tokom vremena preostane samo jedan veliki mjehur - svijet snova - druga pozornost - isti veliki "mjehur" kao što je ovaj, svakodnevni.
Usprkos sličnostima, mape su ipak posve različite kod svakog praktičara. Treba shvatiti da je mapa vaša kao i njena apstrakcija, koja je također isključivo vaša! Netko može imati mnogo fiksnih mjesta, a drugi se neprestano sele iz "mjehura" u "mjehur".
Ali, zapamtite sve je to BESMISLICA!!! (misli se na sadržaj snova, za koja se ljudi obično hvataju i pokušavaju stvoriti smislene veze, op.prev.)
Najvažnija stvar u ovoj praksi je PROCES! Vi stvarate molekularnu strukturu, a ne mapu. Stoga je važno posvetiti pažnju lokacijama i pejzažu, radije nego sanjajučim entitetima. Imati ćete početnu točku - vašu kuću - poslije toga budite inventivni, kreativni i originalni. Dovedite vaš sanjajuči Tonal u red.

Kao što je rečeno, stvaranje Mape Snova nije svrha, nego samo sredstvo. Nakon inicijalne serije istraživanja, te nezadovoljstva sa metodom "pronalaženja ruku u snu", DH su nastojali pronaći neke druge sisteme ili metodologiju kojima bi se postigli isti rezultati (tj. dosezanje i prolazak kroz prva vrata Sanjanja). No, cilj tehnike mapiranja snova jest buđenje cjelokupne Nagual memorije - lijeve memorije! To bi se moglo opisati i kao eksplozivno prisjećanje (skoro) cjelokupnog života što smo ga proveli u snovima, to jest, svih položaja skupne točke. Nakon ovoga buđenja vi konačno dostižete Kontrolirane Snove (KS). DH razlikuju lucidne snove od kontroliranih. U lucidnim snovima osoba i dalje luta iz "mjehura" u "mjehur" bez kontrole. Kod KS, sanjač dostiže postojanost svijeta snova, mjesta koja su zadržana u svojoj formi zajedno sa svojim atributima (anorganskim bićima), te ih istražuje ili obilježava kao mjesta "sastanaka" sa drugim sanjačima.
Tako smo postavili temeljnu platformu na kojoj će počivati ovo istraživanje pod nazivom Operativni Sistem (OS) po kompjuterskoj terminologiji, ali i analogiji, jer: "mašine su zaista ekstenzije naših čula". To nije bila platforma lucidnog sanjanja, ali je bila dovoljno blizu i dovoljno osebujna da je uspijevala zaintigrirati pažnju praktičara da se ozbiljnije pozabavi s ovom problematikom. U trenutku kada smo utemeljili OS, pokušali smo mapirati teren snova, to jest, dimenzionirati ga na jednoj površini koja bi bila kao nekakva arena zbivanja. Međutim, na naše zaprepaštenje, otkrili smo da su naše mape bile skoro, pa identične!

Tonal je zapravo otok, relativno mali prostor, zajedno sa svim elementima koji opisuju svijet. Gdjegod čovjek živi - u Africi, Antarktiku, Njemačkoj ili Sonori - mapa njegovih snova posjeduje ista osnovna arhetipska obilježja. Primjerice, evo dva takva uzorka kod prosječne osobe: kuća, gdje ste proveli djetinjstvo - će biti središte vaše mape. Ponekad će ova kuća uključivati elemente drugih kuća u kojima ste eventualno živjeli. Ova kuća je locirana u Gradu, koji opet, uključuje elemente svih drugih gradova u kojima ste živjeli ili kratko boravili. Grad na vašoj mapi snova je jedan jedini! Ako npr. u snu putujete nekim prijevoznim sredstvom iz New Yorka prema Baltimoru vi zapravo napuštate jedan dio Grada i odlazite u njegov drugi dio, ali istog Grada! Tako, ako putujete iz Pariza u Quebec, nikada ne napuštate granice Grada.
DH su pronašli dva prolaza prema zonama "sa druge strane" ovih granica Grada. Prvi je most na jugoistočnom dijelu mape. Nakon njega slijedi uzak prolaz kroz skupinu planina, te prema "membrani" što se svija i mlatara pod udarcima vjetra. Sve zapravo kao u opisima don Juana! Na ovom mjestu uvijek pušu "moćni vjetrovi".
Drugi prolaz je lociran na sjeveru mape. Put prema tome dijelu mape prolazi preko terena nastanjenog "divovima". Zapanjujuće je da smo pronašli vrlo dobre opise ove lokacije u drevnim kineskim knjigama.

Ako sanjač upadne u određene mjesta u zemlji snova on ili ona djelomično obnavlja svoje svjetlosno tijelo. Nažalost, ova je potom ubrzo apsorbirana aktivnostima svakodnevnog života. Ali, što bi bila ta "iluminacija"? Ovo se može najbolje shvatiti ako sretnete osobu u snu koja je svjesna da sanja. Vidljivi je da takva osoba sja iznutra. U usporedbi sa ostalim likovima u snu koji su blijedi i mutni, razlika je više nego očita. Privremena iluminacija omogućuje osobi da pomiče svoju skupnu točku po volji. Tako DH mogu ući u san nepoznatog sanjača, pratiti ga i njegovim "mjehurima", te se čak i probuditi s njim u svakodnevnoj pozornosti (u "sferu" njegovog kreveta).

DH su hakirali "Mrežu" i tranzite u svakodnevnoj pozornosti. To znači da ako želite negdje ići dovoljno je otvoriti vrata i Namjeravati. Također, mi smo ovladali grupnim sanjanjem, to jest, boraviti na bilo kom mjestu na mapi u skupinama. Ovo nije komplicirano, no ova vještina implicira velike probleme socijalne prirode. "Buđenje" nepoznatih sanjača u lucidnost DH rade ekstremno rijetko, zbog implikacija i opasnosti po zdravlje osobe uslijed šoka, te najvažnije - mogućnosti kontrole te osobe. Mi radije pričekamo da takav sanjač pronađe nas…"

SVRHA DREAMHACKER-a

Htjeli smo stvoriti Rusku tradiciju sanjanja, metodu moderne generacije sanjača koja bi bila originalna, dostupna i opisana jezikom novoga doba (kompjuterska terminologija i analogija).
Kada sam čitao Mareza i njegovu rusko-ukrajinsku braću, došlo mi je da povraćam. Htio sam prava otkrića i iskustva, iste snage i moći kao kod Castanede, a oni su nudili špekulacije i baljezganja pustih teorija, poput svih ostalih "naguala" što su se pojavili nakon Castanedine smrti. No, temeljno pitanje je bilo kako vježbati sanjanje, što sa činjenicom da nemamo učitelje? Iz ovih pitanja rodila se ideja o DreamHackerima. Naš zadatak je bio prodrijeti u svijet sanjanja kakvim ga opisuje Carlos Castaneda i don Juan, ali na naš način. Pokrenuli smo veliki projekt stvaranja programa kojim ćemo to učiniti. Tako je nastala metoda "kartografija snova" koja je trebala mnoge mlade Ruse angažirati u dijelove njihovih snova na ovaj, osebujan način. Prije toga, oni su bezuspješno nastojali "pronaći ruke u snu" i odustajali. Mapiranje snova ih je uspijevalo zadržati prikovanim za samu esenciju prakse i poslužilo kao glavni ključ za prolazak Prvih Vrata Sanjanja. Ovo je postala naša "buba" što je u stanju prodrijeti u program ljudske svijesti. Ali, postoje još ogromni neistraženi teritoriji koja čekaju da ih se otkrije.
Tako smo se angažirali u projekte razotkrivanja drevnih manuskripti čije su informacije otisnute u određenim poljima planete Zemlje. Na temelju ovih informacija stvorili smo teoriju singularnih zakona u lancima događaja svakodnevnog života. Ja sam uvjeren da će ovaj projekt dati formulu za posjedovanjem velike kontrole nad događajima u našim životima. Hakeri su se duboko angažirali u istraživanju ovog područja. Upoznali su se sa posve jedinstvenim silama univerzuma i nastoje ih posve razumjeti. Oni nastoje stvoriti metodu takozvanog "stalkinga" vrebanja/traganja nad svakodnevnim životom u cilju očuvanja energije.
Mi, kao ni vi, nemamo don Juana dan nas vodi sa štapom naprijed. Mi trebamo zamijeniti ovu "prisilu" sa drugim jednako snažnim atributom - interesom. To je esencija metode koju su stvorili DH.

Pitate se: kuda ćemo ići dalje? Pa to je besmislica! Ispred nas stoji bezgranični svemir u svim pravcima. Idemo kuda nas noge nose. Ali ovaj svemir - čeka i vas! I drugu djecu. Nevjerojatna otkrića nas čekaju.
Ekstremno je važno shvatiti da su svi autoriteti - samo sidro! Svatko od nas je strelica za sebe. Ali kakva strelica? Život u tobolcu ili brzi let? Hakeri su odabrali ovo drugo.
Dragi prijatelji, mi žarko želimo da u tom svemiru bude još nešto: htjeli bi da i vi budete tamo!

Prijevod: Ufogovernment