Putovanje kroz vrijeme

Putovanje krzo vrijeme nije nemoguće, makar u teoriji relativnosti Alberta Einsteina. Po njoj, ako bi se brzi svemirski brod kretao relativističkom brzinom bliskom brzini svjetlosti od 300.000 km/s, više vremena bi proteklo na Zemlji nego na svemirskom brodu. Ta pojava, predviđena relativističkim jednačinama naziva se dilatacija vremena i proističe iz činjenice da svaki referentni sistem u Einsteinovoj fizici ima svojstveno vrijeme, objašnjava Nacionalna geografija.

Ova ideja podstakla je nove misaone eksperimente od kojih su poznatiji paradoks vremenskog turiste, paradoks blizanaca, paradoks dede.

Evo jednog primjera: pretpostavimo da je putovanje kroz vrijeme praktično omogućeno. Čovjek je odlučio da otputuje u prošlost, pronađe i ubije sopstvenog dedu prije nego što je ovaj upoznao babu. To bi značilo da jedan roditelj putnika kroz vrijeme nikad nije začet. Međutim, sada možemo da zaključimo da čovjek s početka priče nije ni mogao da otputuje kroz vrijeme i potraži dedu, jer nije mogao ni da se rodi pošto jedan njegov roditelj nije postojao.

Ali, ako nije putovao kroz vrijeme radi ubistva, njegov deda je još živ što znači da će se naš veliki putnik ipak roditi, zatim putovati kroz vrijeme i ubiti dedu. Zaključak koji se nameće jeste da se, umjesto da se sumnja u mogućnost rođenja putnika, dovede u pitanje mogućnost putovanja kroz vrijeme.

Rješenje ovog paradoksa ogleda se u hipotezi o paralelnim univerzumima gdje svaka linija mogućih događaja predstavlja jedan univerzum.



http://www.haber.ba/zanimljivosti/misterije/25492-najpoznatiji-paradoks-putovanja-kroz-vrijeme.html