Hrvatska Agencija za Paranormalne Pojave
 
HomeHome  PortalPortal  CalendarCalendar  GalleryGallery  FAQFAQ  SearchSearch  RegisterRegister  Log inLog in  
Forum Worth
happ.forumotion.com-Google pagerank and Worth

Share | 
 

 Bilderberg grupa

View previous topic View next topic Go down 
AuthorMessage
fraktal

avatar

Number of posts : 235
Registration date : 2009-03-03

PostSubject: Bilderberg grupa   Sun Mar 13, 2011 4:08 pm

aniel Estulin se uspio ubaciti na sastanak Bilderberg grupe u Njemačkoj 2005. godine, bio je to rezultat više od 10 godina rada na infiltriranju u sastanke Bilderberga.

Dugogodišnje analize nekoliko istraživača razotkrivaju manipulacije i destruktivne planove skrivene elite o stvaranju totalitarne svjetske vlade, a prikupljeni dokumenti, fotografije i dokazi podupiru postojanje skrivene infrastrukture.

Povijest priče vraća nas u svibanj 1954. godine kada je održana tajna konferencija moćnika u hotelu Bilderberg pokraj Arnhema u Nizozemskoj. Sastanak je okupio članove kraljevskih obitelji, političare, utjecajne poslovne ljude i predstavnike obavještajne zajednice. Tema sastanka bilo je povezivanje dugoročnih i strateških ciljeva između predstavnika SAD-a i zapadne Europe.

Pedeset izaslanika predstavljalo je jedanaest zemalja zapadne Europe, dok je jedanaest izaslanika predstavljalo SAD. Tako je počela tradicija održavanja godišnjih konferencija, a skupina je nazvana Bilderberg po mjestu prvog okupljanja. Svake godine skupina se sastaje u nekom drugom gradu. Ovogodišnja konferencija održana je od 14. do 17. svibnja u Grčkoj.

Daniel Estulin posljednjih četrnaest godina posvetio je razotkrivanju tajnih sastanaka skupine Bilderberg. Evo par biografskih podataka: Rođen je u Rusiji. 1980. je zbog političkih je problema izbjegao u Kanadu, a danas živi u Španjolskoj. Estulinova knjiga „Istinita priča o skupini Bilderberg“ postala je međunarodna uspješnica. U Španjolskoj je knjiga doživjela čak 13 izdanja. Objavljena je u 53 zemlje i prevedena na 32 jezika, a diljem svijeta prodano je više od dva i pol milijuna primjeraka. Njegov je djed bio pukovnik KGB-a unutar kontraobavještajnog odjela, a njegovi kontakti olakšali su mu istraživanje tako da je ostao u vezi s ljudima koji su radili za različite tajne službe i agencije diljem svijeta. Možda imaju različite ideologije i svjetonazore, kaže Estulin, ali dijele ljubav prema slobodi. Estulin kaže još i ovo: „Bez obzira gdje se skupina Bilderberg odluči sastati, uvijek ću saznati o čemu će razgovarati. Možete se kladiti u to.“

Daniel Estulin, za početak, upozorava kako su takvi sastanci iz američke pravne perspektive potpuno ilegalni. Loganov zakon koji je izglasan još 1799. godine zabranjuje izabranim predstavnicima SAD-a da se u privatnom aranžmanu upuštaju u stvaranje međunarodne politike s utjecajnim poslovnim ljudima i političarima iz drugih zemalja. Međutim, takve se manipulacije događaju već (bar) pedeset i pet godina.

U knjizi „Istinita priča o skupini Bilderberg“ Estulin pokazuje kako su briljantno ideal demokracije nametnuli „ljudi iza zavjese“. Smatra da bi pravilan izraz bio monopol putem socijalizma Bilderberga. No, njihov sustav socijalizma nema namjeru raspodijeliti bogatstvo, posebno ne njihovo bogatstvo, već kontrolirati ljude i konkurenciju. Budući da Rockefelleri, Sorosi i ostala ekipa kontroliraju društvo, to znači da skupina Bilderberg ustvari kontrolira društvo.

Sustav Bilderberga je dinamičan i mijenja se s vremenom. Upija i stvara nove dijelove dok se istodobno rješava zastarjelih i neuspješnih ostataka. Članovi dolaze i odlaze, ali sustav ostaje aktivan i održava sam sebe. To je virtualna paukova mreža koja isprepleće financijske, političke, ekonomske i industrijske interese s mletačkim bankarskim modelom „fondi ultramontanizma“ u središtu (izraz „mletački fondi ultramontanizam“ koristi se za bankare koji imaju izravnu kontrolu nad vrijednostima nacionalne valute i kredita u vremenima krize).

Estulin upozoraba da u svijetu međunarodne ekonomije postoje oni koji upravljaju događajima kao što postoje i oni koji na te događaje reagiraju. Ovi potonji više su poznati i brojčano su jači. No, prava i istinska moć leži unutar prve skupine koja upravlja događajima. U središtu globalnog financijskog sustava nalazi se financijska oligarhija današnjice koju predstavlja skupina Bilderberg. Svaki sastanak skupine ima za cilj stvoriti „plemstvo namjere“ između pripadnika europske i sjevernoameričke elite. Oni traže najbolji način upravljanja Planetom. Drugim riječima, žele stvoriti globalnu mrežu golemih kartela koji imaju veću moć od bilo koje nacije na Zemlji. Uzimaju sebi za pravo da kontroliraju sudbine i živote ljudi. Ta oligarhija predstavlja privatni kriminalni poduhvat s pipcima koji se protežu diljem svijeta, a djeluju preko mreže vladinih agencija, javnih institucija i privatnih korporacija.

U knjizi je Estulin pokazao da je skupina Bilderberg postala svjetska vlada u sjeni koja u potpunoj tajnosti, na svojim godišnjim sastancima, razrađuje nacrt kako će provoditi planove o kontroli svijeta putem agresivnih mjera pod krinkom „borbe protiv terorizma“. Svaka nova mjera, promatra li se individualno, može izgledati kao blago odstupanje, no cijeli paket promjena, koji je dio dugoročnog plana, usmjerava nas prema globalnom porobljavanju. U ovom se trenutku definitivno nalazimo na prekretnici, smatra Estulin. Samo o nama ovisi hoćemo li se oduprijeti novom mračnom razdoblju. Dvije su mogućnosti: ili će nas zahvatiti elektronska globalna policijska država ili ćemo prevladati ovu noćnu moru kao slobodna ljudska bića, što će ovisiti o postupcima koje odlučimo poduzeti sada i ovdje.

U osnovi, objašnjava Estulin, Bilderberg označava NATO savez. Barem je tako cijela priča počela 1954. godine. Danas, u skladu s vremenom, skupina je uključila i bivše zemlje članice Varšavskog pakta. No, kada se pogledaju cjelokupne namjere i ciljevi, skupinom još uvijek u većini vlada elita iz SAD-a i zapadne Europe. Svaki predsjednik i premijer iz država koje pripadaju Europskoj ekonomskoj zajednici ujedno je i član skupine Bilderberg. Posebno se referira na zapadnu Europu, stotinu direktora vodećih i najmoćnijih korporacija, guvernera federalnih rezervi, Europsku centralnu banku, predsjednika Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, europske kraljevske obitelji, američke kongresnike i senatore, potpredsjednika SAD-a, američkog ministra obrane i ministra financija, direktore vodećih bankarskih tvrtki, itd. Predsjednik SAD-a nikada ne prisustvuje sastancima, ali ga zato zastupaju njegovi predstavnici. Tu su i ostali posrednici koji djeluju između skupine Bilderberg i predsjednika SAD-a.

Primjerice, 2008. godine skupina Bilderberg sastala se u Chantillyju u Virginiji. Na sastanak su tada došli Barack Obama i Hillary Clinton. Tamo su bili i direktori Washington Posta, New York Timesa, Wall Street Journala, magazina Time, Financial Timesa, le Mondea, el Paisa iz Španjolske, francuskog le Figaroa, njemačkog Die Zeita, danskog Jyllands Postena i časopisa Ekonomist. No, nitko od tih medijskih šefova nije smatrao važnim da objavi kako su budući predsjednik SAD-a i njegova glavna suparnica bili nazočni na tajnom sastanku s najvažnijim svjetskim moćnicima. Kao što je Estulin izjavio u mnogobrojnim radijskim intervjuima te godine, David Rockefeller i ostali američki predstavnici Bilderberga rekli su Obami kako je „predsjedništvo njegovo dok ga ne izgubi“. To je značilo da će Obama biti predsjednik bude li radio sve kako treba. U suprotnom netko će drugi postati predsjednik. Prava demokracija na djelu, zar ne?

Daniel Estulin se uspio ubaciti na sastanak skupine Bilderberg u Njemačkoj 2005. godine. Bio je to rezultatviše od 10 godina rada na infiltriranju u sastanke Bilderberga. Kako kaže, pomažu mu ljudi iz tajnih službi, Amerikanci, te zapadni i istočni Europljani. Na kraju knjige priložio je nekoliko zadnjih izvještaja Bilderberga i njihove zaključke. Zahvaljujući informacijama koje je dobio s tog sastanka u Njemačkoj iz 2005. godine predvidio je da će nafta dosegnuti cijenu od 150 dolara po barelu. Veoma lako se te tvrdnje mogu provjeriti u raznim arhivima na internetu koji datiraju prije tih događaja. Nafta je to ljeto dosegnula cijenu od 147 dolara, što je veoma dobro predviđanje, zar ne?. Otkrio je i stvari koje su bile povezane s nacionalnim izborima u Njemačkoj. Skupina Bilderberg odabrala je Angelu Merkel kao buduću kancelarku umjesto Gerharda Schroedera. Očigledno, predstavnici vodećih svjetskih medija također su za to znali jer su bili ondje. Zašto to nisu objavili? Zar to ne bi trebala biti glavna vijest na prvoj stranici? Ali ne – jer medije kontroliraju najmoćniji ljudi na svijetu koji pripadaju skupini Bilderberg.

Otkrio je da je godine 2006. skupina Bilderberg raspravljala u Kanadi o uništenju američkog i španjolskog tržišta nekretnina. Tu je informaciju Ustulin objavio u španjolskoj verziji svoje druge knjige koja je objavljena u rujnu 2006. Godinu i pol dana kasnije tržište se srušilo a ekonomija pala na koljenima.

LOKACIJE NEDAVNIH SASTANAKA

Evo i popisa nekoliko posljednjih sastanaka skupine Bilderberg:

• 3. do 6. lipnja 2004. – Hotel des Iles Borromees, Stresa, Italija
• 5. do 8. svibnja 2005. – hotel SeeHotel Überfahrt, Rottach-Egern, Njemačka
• 8. do 11. lipnja 2006. – Hotel Brookstreet, Ottawa, Kanada
• 31. svibnja do 3. lipnja 2007. – Hotel Ritz-Carlton, Istanbul, Turska
• 5. do 8. lipnja 2008. – Hotel Westfields Marriott, Chantilly, Virginia, SAD
• 14. do 17. svibnja 2009. – Hotel Astir Palace, Atena, Grčka

Čini se da je u novije vrijeme sve počelo kad je Cecil Rhodes 1891. organizirao tajno društvo koje je nazvao Društvo inicijacije. Poput mnoštva organizacija, društvo se sastojalo od pojedinca ili veoma male skupine koja je bila u središtu. Lord Milner, agent bankarskih interesa Rothschilda i povjerenik Cecila Rhodesa, stvorio je vanjski krug Društva inicijacije. Nazvao ga je Udruženjem pomoćnika koje je bilo poznato i kao Skupina okruglog stola. Pukovnik Edward Mandell House, britanski ekonomist John Maynard Keynes, povjesničar ekonomije Arnold Toynbee te simpatizer nacizma i bivši američki ministar vanjskih poslova John Foster Dulless izmijenili su Skupinu okruglog stola u javno formalno vijeće koje je sada poznato kao Institut međunarodnih poslova. Godine 1921. zavjerenici su odlučili podijeliti Institut međunarodnih poslova u američku podružnicu – Vijeće međunarodnih odnosa te britansku podružnicu – Kraljevski institut za međunarodne poslove. Lord Winston bio je predsjednik Vijeća za međunarodne odnose. Jednom je izjavio kako se američka vlada u sjeni krije upravo u toj organizaciji.

Da se ne bi pretjerano zanosili mnogim domoljubnim pokretima u SAD-u, kaže Estulin, u njih su se odavno ubacili agenti Bilderberga. Primjerice, to se odnosi na novinare i Američko udruženje slobodnih novinara (AFP). Novinari prisustvuju sastancima duže od bilo koga. No, ukoliko želite objaviti istraživačke članke o skupini Bilderberg kao nezavisni novinar, uskoro ćete saznati da nitko ne želi imati posla s vama. Ako jednom i uspijete objaviti takav članak zauvijek ćete biti diskreditirani u očima vodećih medija. Pogodimo tko su sponzori AFP-a? Tko plaća mnoštvo njihovih računa? Riječ je o CIA-i, kaže Estulin. To je način na koji to funkcionira. Kada AFP počne objavljivati vaše novinarske članke, tog trenutka postajete čovjek njihova tržišta jer to udruženje predstavlja desno krilo američke politike i nadmoći bijele rase.

Krajnjim ciljem skupine Bilderberg Estulin smatra – provesti revoluciju bez prolivene krvi. Revolucija je zamislila vladajuća klasa, a usmjerena je na stvaranje tehnokratske vlade u kojoj će unutarnja i vanjska politika biti podčinjene međunarodnoj ekonomiji.

Ima tu i smanjenja populacije, a u Estulinov rukama se također našao dokument kojega je William Engdahl dobro predstavio u knjizi „Sjeme uništenja“. Naime, Estulin piše kako je prije dvanaest godina u jednom izvještaju Bilderberga vidio izraz o „zahtjevu za uništenjem“ koji tada nije razumio. Vjerojatno o tome ne bi razmišljao detaljnije da prije četiri godine, kada se skupina Bilderberg sastala u Njemačkoj, nije vidio istu sintagmu. Bila je izrečena u sličnom kontekstu povezanom s krizom nedostatka energije. Pitao je svog dobrog prijatelja koji obnaša važnu poziciju u Svjetskoj banci da mi to objasni. Rekao mu je da se „uništenjem svjetske ekonomije može uništiti potražnja“. Zanimljiv koncept. Naravno, to ne znači da će Rockefelleri i ekipa ostati gladni. To se odnosi na ljude koji će ostati bez domova, novca, vlasništva i investicija. To se naziva „transformacijom bogatstva“. Upravo se to dogodilo tijekom Velike depresije koja nije bila ništa drugo nego prijenos bogatstva u ruke najmoćnijih ljudi. Novac ne može jednostavno ispariti u zrak. On samo razmijeni strane. Godine 1974. Nixon i Kissinger potpisali su dokument američke vlade o studiji rasta stanovništva. Dokument jasno govori kako je svjetsko stanovništvo između 1974. i 2050. godine potrebno umanjiti za 3 milijarde ljudi. Posljednje procjene govore o pet milijardi ljudi, što znači da bi na Zemlji ostalo nešto manje od dvije milijarde ljudi. Američki i europski znanstvenici procijenili su da naš planet maksimalno može održavati dvije milijarde ljudi. (Koja glupost.) No, neće biti potrebno ubiti sve te ljude, kaže Estulin. Bit će dovoljno da ih izgladnite do smrti. Izgladnjivanje je definitivno svjetska politika, kao što se vidi na primjeru Afrike.

Prema Estulinu, plan Bilderberga zadire u mnoge pore društva, pa tako i u one koje generalno smatramo pozitivnima – poput nevladinih udruga. U intrevjuu u hrvatskom izdanju časopisa Nexus to je objasnio ovako: „Svi misle da znaju kakav se užas događa u Africi. Barem tako misle. No, ovako izgleda stvarna slika. Novinari prate događaje. Novac slijedi vijesti, a nevladine udruge slijede novac. Katastrofe su dobre za posao. Uvijek je bilo tako. Bez patnje ne bi bilo ni humanitarnih akcija. Bez humanitarne pomoći ne bi bilo ni mjesta za tajne obavještajne operacije. To je dio zapadnog imperativa geopolitičke kontrole. U izopačenom svijetu prisutnost zemalja na afričkom tlu postala je neophodna za opstanak sudanskog naroda koji od njih nije ni tražio pomoć. Diljem Sudana, koji je bio uništen ratom i drogom, proširila se 1998. godine operacija ‘Životna crta’ (OLS). Taj međunarodni program humanitarne pomoći koštao je nekoliko milijardi dolara. Operaciju je koordiniralo 35 glavnih zemalja članica UN-a uz ostale zemlje i organizacije kao što su UNICEF, WFP, WHO, FAO, UNHCER i USAID. Uključene su bile i nevladine udruge u koje spadaju OXFAM, CARE, ICRC i Svjetska vizija. Ne smijemo zaobići ni religiozne organizacije i donatore. Sve je navodno dizajnirano za žrtve rata u razorenom Sudanu. Malo je reći da je bila riječ o divovskoj operaciji. Operacija OLS utemeljila je golemo uporište u južnom Sudanu s nepreglednim brojem humanitarnih agencija koje su se međusobno borile da osiguraju goleme plaće svojim članovima. Svi su se natjecali da dobiju dio multimilijarderskog novčanog kolača. Na internetskoj stranici Ujedinjenih naroda piše kako je ‘operacija OLS spasila živote i pomogla stotinama tisuća ljudi’. No, to je bila i vojna operacija podržana od Ujedinjenih naroda. Korištena je masivna infrastruktura iz Nairobija i Kenije koja se prelila u južni Sudan. Neke od tih kršćanskih i humanitarnih udruga bile su uključene i u trgovinu oružjem za Sudansku oslobodilačku vojsku, pa su se takvi zrakoplovni transporti organizirali zajedno s prijevozom hrane i lijekova.

Ako situacija izgleda lošije, prodaja ide još bolje. Američki narod dobivao je dnevnu dozu slika u luksuznim propagandnim magazinima koje su prikazivale patnju, glad i mrtva tijela afričke djece. Svaka dnevna soba dobila je svoju porciju. New York Times i New Yorker udružili su svoje snage kako bi zatražili od američke vlade i Ujedinjenih naroda da ‘učine nešto’. Glad i užas postali su proizvod poput skupog nakita. No, da li je u konačnici zaista nešto napravljeno?

Na vrhuncu operacije Sudan je dobivao milijun dolara dnevno. Sudan, Etiopija, Eritreja i Kongo još su uvijek u jadnom stanju, kao i na početku tih humanitarnih kampanja. Kako je moguće da je humanitarna akcija takvog opsega, koja je trajala više od sedamnaest godina, toliko podbacila? S čime se Sudan može danas pohvaliti nakon što je potrošeno 6,67 milijardi dolara za njegov spas? Riječ je o nemilosrdnom i skrivenom iskorištavanju daleke zemlje koja je poslužila humanitarnim agencijama i golemim vladinim aparatima. Tako to izgleda u Africi, Rusiji i Južnoj Americi.

Ne tako davno pitao sam svog prijatelja iz CIA-e zašto se njihov pristup nikada ne mijenja. Njegov odgovor bio je kratak i jasan. ‘Zašto mijenjati stvari koje uvijek funkcioniraju?’“


Henry Kissinger – živahni starčić -jedan od dugogodišnjih umova Bildelberga – snimljen tijekom konferencije u talijanskom hotelu 2004. godine.




David Rockefeller (lijevo) – još jedan živahni starčić - jedan od osnivača skupine Bilderberg na stanci za ručak tijekom sastanaka u Njemačkoj 2005. godine.



Fotografije policijskog osiguranja tijekom sastanaka skupine Bilderberg. Procjene govore da troškovi svake konferencije iznose 10.000.000 dolara







Uhićenje fotografa koji je 2006. godine probao snimiti sastanak Bilderberga u Kanadi.



Henry Kissinger (ovaj gore starcic velikog nosa) je mislio krojiti Balkan po svojoj mjeri



On the Charlie Rose Show, Sept 14, 1995, Henry Kissinger argued for what would be in effect an ethnic-partition and religious apartheid in Bosnia-Herzegovina. Kissinger urged a dividing up the country between Croatia and Serbia and, in effect, forcing the Muslims (and any Bosnians who wanted a state not based on "ethnic-cleansing") into a ghetto in the center. The basis of Kissinger's argument was his claim that "There is no Bosnian culture."

Ironically, the person who has done most to disprove Kissinger's remark is none other than Serb General Ratko Mladic, who has spent four years busily trying to destroy the vast testimony to Bosnian culture.

He burned down the National Library in Sarajevo with three days of shelling by incendiary grenades--the largest book burning in modern history. Over a million books and 100,000 manuscripts and rare books were burned, including much of the ancient South Slavic heritage of Bosnia.

He selected out and shelled the Oriental Institute manuscript collection in Sarajevo, with its collection of 5000 Bosnian manuscripts in Hebrew, Arabic, Turkish, Persian, and Adzamijski (Bosnian Slavic written in Arabic script).

He shelled repeatedly and deliberately the National Museum with its priceless collection of Bosnian art. A few objects, such as the Sarajevo Haggadah were saved by courageous Bosnians (Croat, Muslim, Serb, and Jewish) who risked their lives to save as much of their Bosnian cultural heritage as possible. One of his soldiers even lined up the Bosnian art collection of a Sarajevan artist (who was Serb) and "executed" them by drilling them with machine-gun fire.

Mladic's soldiers selected out artists, writers, teachers, and scholars for particularly brutal tortures and killings in his concentration camps.

Mladic's army joined irregular Serb militias in dynamiting over 600 mosques , including the masterworks of European architecture and Bosnian heritage: the Colored Mosque in Foca (built in 1551) and the Ferhadija Mosque in Banja Luka (1583). Mladic's men also dynamited Catholic churches throughout the area of occupation.

In places he couldn't occupy, Mladic deliberately shelled hundreds of other Bosnian architectural treasures . The famous Ghazi Husrev Beg Mosque in Sarajevo (1531) was repeatedly targeted. In Mostar, Mladic's army shelled the cathedral in Mostar, the Karadjoz Bey Mosque, entire historical districts, as well as the regional archives of Herzegovina. The Jewish graveyard in Sarajevo was dug up and scattered all over by Mladic's troops. Mladic's troops annihilated, systematically, the ancient heritage of Trebinje, another city in Herzegovina. These shellings and demolitions were not the result of collateral damage. The targets were selected carefully and the areas around them were left unscathed./1/

Why would General Ratko Mladic spend four years destroying a culture that didn't exist in the first place?

No possible reason. The idea is absurd. Mladic's four years of frantic destruction was an attempt to destroy something that very much existed and very much still exists.

Mladic targeted the vibrant, powerful, and beautiful testimonies to Bosnian culture so that some day, advocates of religious apartheid in Bosnia, such as Henry Kissinger, could declare: "there is no Bosnian culture." People looking at the parking lots where mosques and churches and art museums and music schools and libraries and manuscript collections once stood would say: "I guess Kissinger is right."

And if there is no Bosnian culture, why not divide Bosnia, as Kissinger and General Mladic wish, between Croatia and Serbia, and herd the Muslims into a central ghetto? (How many non-Christian ghettoes have survived in Europe since 1096, the first crusade?)

The same Kissinger-type reasoning was used by advocates of apartheid in South Africa. There was no "African culture", they said, so why not put Africans on reservations called homelands and have apartheid?

The same approach was used during the extermination of the American Indian nations. There was no Native American Culture so why not put the American Indians on reservations or "ethncially cleanse" those who refuse to go to the reservations?

There is only one problem with Kissinger's statement and his plan. As with South Africa and the American Indians, so with Bosnia, cultures are hard to kill.

You can kill people and you can dynamite mosques or desecrate cemeteries. You can build the concentration camps and killing centers that are now being exposed before the world at the UN War Crimes Tribunal in The Hague. After the people have been "cleansed" (killed or driven into refugee camps) and their monuments have been destroyed, you can, like Kissinger, claim these the culture never existed in the first place.

But you cannot kill the spirit of a great culture. Present-day South Africa is testimony to that. The very survival of the American Indian culture is testimony to that. And the perseverance and survival of Bosnians, rooted in their ancient and powerful culture that was made up of a variety of religions and cultural influences powerfully blended into a great culture, gives the lie to Kissinger.

All the bombs, shells, concentration camps, rapes, and mass-killings of General Mladic have only served to do one thing: to put Bosnian culture into the fire and steel it into purer and more resilient metal /2/.

And at a time when extremists of all sides in the U.S. are demanding apartheit, separation of races and religions, and religious and racial wars--at a time when some people are saying "American culture doesn't exist"-- Bosnian culture survives the overwhelming destructiveness of the Serb army, the betrayal by Croat extremists, the collaboration with the genocide by the NATO nations which could have stopped it in 1992, and the lie by the likes of Henry Kissinger.

Bosnian culture is sending us a message.

In the United States, if we want a society where people of different races, religion, and backgrounds share a common culture and build a united nation, then we are Bosnians. If we insist that cultures are not made by "ethnic cleansing" or apartheid and if we insist that division of people into ethnic, religious, and racial ghettoes is not a solution, we are Bosnians. If we insist that people of different races, religions, and background can work together and build a common culture, then we are Bosnians.

And if we sit back and allow the authors of genocide like General Mladic and the apostles of apartheit like Henry Kissinger to triumph in Bosnia, we will not likely be able to save our own culture /3/.

Michael Sells





1 This piece was originally posted on the internet newsgroup alt.current-events.bosnia on October 14, 1995. For information on the war on Bosnian culture, see Andras Riedlmayer, "Erasing the Past: The Destruction of Libraries and Archives in Bosnia-Herzegovina MIDDLE EAST STUDIES ASSOCIATION BULLETIN, vol. 29 no. 1 (July 1995), pp. 7-11" and "Killing Memory: Bosnia's Cultural Heritage and its Destruction" VHS videocassette, 41 minutes (Haverford, PA: Community of Bosnia Foundation, 1994). Also see Rabia Ali and Lawrence Lifschultz, WHY BOSNIA (Pampleteer's Press, 1993). For a historical overview, see Noel Malcolm, BOSNIA: A SHORT HISTORY (New York University Press, 1994).

2 For one example of the Bosnian response to destruction, see Sarajevo Expo 92, an exhibit of seventeen works by major Sarajevan artists created during the worst period of the shelling of Sarajevo. The exhibit is being displayed at various places in the U.S. by Aida Musanovic, one of the artists.

3 This short article is dedicated to the hundreds of Bosnians who have been killed while risking their lives to save art, manuscripts, and other testimonies to their cultural heritage.


LEVITI - KAZARIJA - MLETACKO PLEMSTVO - BILDERBERZI

Rockefeleri , Rotshcildi, Frescobaldi, Savoy - Financijska moc ovih Kazarskih obitelji se mjeri u kvadrilionima dolara, to je cifra nakon triliona a pise se (mislim) kao 10na15.

Povijesna kronologija o podrijeklu Bilderberga, Venecijanskog plemstva pocinje sa migracijom semitskih plemena iz Kanana.

http://www.bibliotecapleyades.net/so...acknobil05.htm


Rotshcildi(u prevodu "Crveni štit)

Mayer Amschel Rothschild





Osnivač Rothschildove međunarodne bankarske dinastije koja je postala jedna od najuspješnijih obitelji u poslovnom svijetu. 2005. god., američki poslovni magazin Forbes stavio ga je na 7 mjesto u svojoj anketi o 20 najutjecajnijih poslovnih ljudi svih vremena, usput su ga nazvali osnivačem međunarodnog novčarstva.

Njegovi preci, njemački židovi živjeli su po danas znanim podatcima, barem od sredine XVI. st. u židovskom getu u Frankfurtu, u ulici Judengasse. Kuće u Judengasseu tada nisu imale kućne brojeve, već razne oznake ( štitove - Schild). Obitelj Mayer živjela je generacijama u kući Haus zum Roten Schild (Kuća kod crvenog štita) po njoj su dobili ime Rothschild. 1664. obitelj se preselila u Haus zur Hinterpfann (u Judengasse) u kojoj je otac Amschela Mayera, Amschel Moses Rothschild imao maloprodajni dućan (zalogajnicu) i trgovinu devizama (kovanicama).

Novčarskom poslu učio se u obiteljskoj tvrtci Wolfa Jakoba Oppenheima u Hamburgu, 1763. se vratio u Frankfurt i otpočeo vlastiti posao. Počeo je poslovati kao mjenjačnica i trgovina rijetkim kovanicama ( u to doba u opticaju su bili vrlo različiti zlatnici i kovani novci), uspio je steći povjerenje princa Wilhelma od Hessena, koji mu je postao pokrovitelj. Rothschildov posao se povećao, kada se počeo baviti čisto bankarskim poslovima za princa Wilhelma koji je uskoro postao Wilhelm IX. (pa Wilhelm I.) , grof od Hessena i Kassela (1785.). Poslovno je osobito ojačao nakon Francuske revolucije, kada su preko njegove banke, išle isplate iz Britanije za nadnice hesenske plaćenićke vojske. Na početku XIX. st. Mayer Rothschild Amschel je toliko ojačao svoju poziciju glavnog međunarodnodnog bankara, vladarske kuće Wilhelma IX. , da je počeo izdavati vlastite međunarodne zajmove, rabivši pritom kapital od grofa Wilhelma IX.

1806. Napoleon je zauzeo Hessen, kao protumjeru zbog Wilhelmove podrške Prusiji. Grof Wilhelm pobjegao je u Schleswig-Holstein, ali to nije nimalo utjecalo na Rothschildove poslove, on je nastavio poslovati kao njegov bankar, proširivši posao na investiranje u novčarske fondove u Londonu. Ratne prilike su mu čak išle na ruku, jer je profitirao od uvoza prekomorskih dobara (preko Engleske) i tako ušao u rizični (politički) posao kršenja Napoleonove kontinentalne blokade.

Mayer Amschel Rothschild najpoznatiji je po tome što je svojih pet sinova, rasporedio u pet različitih država, i time omogućio obitelji Rothschild nesmetano poslovanje u tadašnjoj vrlo podjeljenoj i zaraćenoj Europi.

Sve je počelo sa trećim sinom Nathanom Mayererom Rothschildom kojeg je 1798. poslao je u Englesku, da poradi na uvozu tekstila, s 20.000 £ kapitala. Tim novcem je on osnovao je prvu inozemnu tvrtku porodice Rothaschild. Nathan je dobio britansko državljanstvo 1804., i osnovao banku u londonskom Cityu, koja je vrlo brzo postala jedna od najmoćnijih financijskih institucija Europe - N. M. Rothschild & Sons. 1810. Mayer Amschel Rothschild, sklopio je formalni partnerski ugovor s svoja tri najstarija sina. Najmlađeg sina Jamesa poslao je u Pariz 1811., da tako ojača sposobnost obitelji da djeluju širom Europe (bez obzira na političke okolnosti). To im je omogućilo da kreditiraju britansku Wellingtononovu vojsku u Portugalu (za Napoleonskih ratova), na ime toga domogli su se velike količina zlata u ime britanske vlade. Najstariji sin Amschel Mayer, ostao je u Frankfurtu, u kojem je preuzeo Frankfurtsku banku. Sina Salomona poslao je u Beč, da osigura djelovanje u Austro-Ugarskoj. Sina Carla (Calmanna) poslao je u Napulj (tada moćniji i utjecajniji grad od sjeverno talijanskih gradova) da osigura poslove po talijanskim državama.

Mayer Amschel Rothschild, umro je 19. rujna, 1812. u Frankfurtu, 1817. posthumno je dobio plemićki naslov od Austrijskog cara.


TKO SU DANAŠNJI ROTHSCHILDI?


Iako se još od Drugog svjetskog rata, od strane Rothschildovih odjeljenja za formiranje javnog mnijenja, širi uvjerenje da je njihova moć danas beznačajna i da će ostati upamćeni po vinarijama u Francuskoj ili vrtovima i kao filantropi u Velikoj Britaniji, stvarnost nam projicira potpuno dijametralnu sliku. Oslanjajući se na temelje koje su postavili djedovi i očevi, današnji potomci dovršavaju misiju koja traje više stoljeća. Rothschildi predstavljaju danas
lokomotivu hazarskog vlaka koji ide ka Rusiji i ogromnim sibirskim prostranstvima. Taj vlak, koji prolazi i preko Balkana, treba napuniti armijama novoprimljenih članica NATO pakta, koje će se boriti za imperiju Rothschilda.
Malo je poznato da su Rothschildi skriveni vlasnici američkih Federalnih rezervi, Pariškog kluba, Londonskog kluba, te kontrolori Meñunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke.

CRVENI ŠTIT IZ FRANKFURTA

Da bi bolje upoznali novog kralja i njegove vojvode, pogledajmo osobnu kartu i kronologiju ove dinastije. Sve je počelo krajem 18. st. od Meyera Amschela (negdje Mozes Bauer) Rothschilda. Rothschildi (Rothschild u prijevodu znači "crveni štit") su porijeklom iz Frankfurta, ne slučajno, najvećeg financijskog
centra u EU. Ono što je vrlo indikativno, je, da se u Frankfurtu nalazi sjedište Centralne Europske Banke i svih vodećih europskih i američkih banaka, koje su većinom pod kontrolom dinastije. Frankfurtska burza (jedna od najznačajnijih u
svijetu) je dio "Deutsche Börse" koja je u vlasništvu Rothschilda preko "Children's Investment Trust" i "Atticus Capital" s jedne strane i svojih podružnica "Merrill Lynch" i "Fidelity Investments".

Amschel je imao pet sinova, koje je rasporedio širom Europe. Salomon je otišao u Beč, Karl u Napulj, Nathan u London, James u Pariz a peti sin Amschel je ostao u Frankfurtu. Sinovi i njihovi potomci su za nepunih dvjesto godina u potpunosti pokorili i podjarmili zapad. Tako su postavljeni temelji "Pax Judaica". Glavnu riječ vodi englesko-francuski tim Rothschilda na čelu sa Nathanom, sinom Jacoba Rothschilda. Engleski tim predvode vremešni Edmund i Evelyn sa mladim Nathanom, a francuski, Guy Rothschild sa sinovima Davidom i Eduardom.

Edmund Rothschild (1916)




Karijeru je gradio forsiranjem britansko-hazarskih interesa u posljeratnom Japanu. U saradnji sa Winstonom Churchillom je osnovao BRINKO (British Newfoundland Development Corporation) korporaciju u Kanadi.
Edmundova kćer Katrin je žena Marcusa Agiusa, predsednika "Barclays" globalne financijske grupe (nakon kupovine ABN-AMRO, nizozemske bankarske grupe, ove dvije Rothschildove grupacije su postale jedno tijelo). Marcus se nalazi i na čelu BBC -a.


Sir Evelyn De Rothschild (1931)



Kum Crnog Plemstva, desna ruka kraljice, vođa Illuminata, vođa internacionalnih cionista, vlasnik Izraela, glavni bankar Vatikana, i kontrolor svjetske opskrbe novcem. Prema Benu Fulfordu nedavno je ovlasti prenio na Davida Renea De Rothschilda.

Nakon ujedinjenja engleske i francuske Rothschild financijsko-bankarske grupacije, i ustupanju vodećih pozicija u istim, ostao je na čelu ogromne N M Rothschild & Sons, investicijske banke iz Londona. Pod kontrolom Evelyna se nalazi štampa (list Economist, Daily Telegraph...) Osnovao je Asocijaciju za proučavanje povijesti bankarstva i financija sa sjedištem u Frankfurtu.
Posjeduje međunarodnu korporaciju De Birs, jednu od vodećih u oblasti eksploatacije, obrade i distribucije dijamanata.

Sa suprugom Lin Forester kontrolira " First Mark Communications International LLC", i "Field Fresh Foods" s indijskom familijom Mittal, koja zapravo ima ulogu zastupnika Rothschildovih interesa i kapitala (velika "Bharti" grupa).
U oblasti politike Evelynovi glavni agenti(uključujući i Soroša) su Norman
Lamont, Peter Mendelson, Oliver Letwin i Vernon Jordan (svi Hazari!).
Lamont utječe na Konzervativnu stranku i potencijalnog premijera
Michaela Howarda (Hazar). Bio je ministar financija za vrijeme mandata
Margaret Tatcher. Učestvovao je na regionalnim konferencijama zajedno
sa Stjepanom Mesićem i Borisom Tadićem. Peter Mendelson je aktualni
ministar V.Britanije u EU i blizak je laburistima i Tonyju Blairu. S druge strane, Vernon Jordan (Lazard banka) je veoma utjecajan u Demokratskoj stranci u SAD (bio je savjetnik Billa Clintona, vodio kampanju za Johna Kerrya 2004. godine). Supruga Lin je financirala predsjedničke kampanje Billa Clintona a također je bliska prijateljica Hillary Clinton.


Nathan Filip Rothschild (1971)



Otac Jacob Rothschild



Mlađani Nathan je sin Jacoba Rothschilda, od koga je naslijedio bezbroj poslovođa, agenata, utjecaj na vitalne političke, ekonomske, medijske i vojne institucije širom svijeta, pa čak i Butrint arheološko nalazište u Albaniji...

Kompanije i korporacije "RIT Capital", "Atticus Capital", "JNR Limited", "NM Rothschild", "Vanco", "Trigranit", "British Petroleum", Rio Tinto su samo dio sredstava koje stoje Nathanu na raspolaganju novom kralju u pohodu na istok. Za tu svrhu, na usluzi su mu, pored zapadne nomenklature u okviru EU, NATO-a, Britanije, brojni financijski i politički operativci širom Euroazije (Soroš, Berezovski, ðukanović, Mittali...).

David Rene Rothschild (1942)





Francuska dinastija Rothschild, koju je osnovao James Meyer, predstavlja bočnu podršku britanskom trijumviratu. U tom smislu, pojavljuju se David Rene i Eduard Rothschild, sinovi Guya Rothschilda. David se nalazi na čelu NM Rothschild grupacije, koja je podijeljena između engleskih i francuskih Rothschilda. Nalazi se na čelu "Rothschild & Cie Banque", uticajne
investicijske banke u Zapadnoj Europi.

Eduard Rothschild (1957)



Davidov polubrat Eduard je takođe član investicijske banke. Pored toga, kontrolira ugledni francuski list "Liberation". Nalazi se na čelu "Imerys", metalurške kompanije koja je u vlasništvu Rothschilda od 1880. godine.

Rothschildi u Hrvatskoj

Za razliku od ostalih država Balkana, Hrvatsku Rothschildi okupiraju pretežno iz Mađarske (Austo-ugarska, prve masonske lože u Hrvatskoj su organizirane iz Mađaske) koja predstavlja bazu širenja hazarske dinastije. Preko Unicredit i Intesa banke preuzeli su Zagrebačku i Privrednu banku.

Uzroci lihvarskih kamata izgleda sezu sve do Egipta, Babilona i Sumera.

U Hrvatskoj je Soroš manje prisutan nego u ostalim zemljama. Najači adut iz nevladinog sektora je Žarko Puhovski. Pored MOL-a koji je preuzeo naftnu kompaniju INU, druga značajna Rothschildova kompanija u hrvatskoj privredi je Trigranit. Osnovan je konzorcijum Ingra-Trigranit (Ingra- na čelu je Igor Openhajm, Hazar). Taj konzorcij je vlasnik rukometnih
arena. Trigranit, takođe, ima ambiciozne planove na hrvatskom primorju. Veliki dio ruralnog podrucja duž Dalmacije vec ima svoje kupce.
U oblasti telekomunikacija je prisutan T- Mobile.




KOOPERACIJE ŽIDO-MASONERIJE I VATIKANA


IOR je jedna vrlo specijalna banka, nema fizičkih šaltera, ali zato ima puno klijenata.
IOR je vrlo poželjna institucija za sve one one koji posjeduju kapital, ali žele proći i biti neprimjećeni.
Financijske bilance ove banke su poznate samo Papi i još trojici kardinala.
IOR je u stvari centar koji stavlja pod kontrolu Vatikana ostale svjetske banke.
Preko ove banke se vrlo jednostavno rade bilo kakve novčane, sumom neograničene transakcije uz najveću moguću garanciju zaštite privatnosti.
Dugo je vremena na čelu instituta stajao Paul Marcinkus, kardinal upleten u različite skandale (spominje se i u knjizi Ruperta Cornwella, "Roberto Calvi - Bog Bankar", zajedno sa Angelom De Bernardiem koji preko kompanija "Tacana SA" i "Granito SA" kontrolira 61,6% Pulskog Arenaturista) koji su uprljali Talijansku financijsku povijest.
IOR se pojavljuje i u sudskim istragama o internacionalnoj kupo-prodaji oružja u koju su upleteni Vladimir Žirinovski i Barcelonski biskup Ricard Maria Charles.
Spominje se i u slučaju Telecom Srbija zbog misteriozne uplate na račun u Republici San Marino, koja je išla preko Vatikana...
IOR se počeo rađati za vrijeme rata, 1941 godine.
Nema fizičkih šaltera, ima hiljadu raznih ogranaka. Jedino sjedište je u Vatikanu.
Ne uklapa se baš u klasičnu sliku i smisao banke: dioničarima se ne dijele dobitci jer dioničara niti nema.
Profit, odnosno dobitci idu u "religijske namjene".
Kako bi privukli klijente, kamate na depozite iznose od 12% na više.
Svakom klijentu se dodjeljuje kartica sa kodificiranim brojem, bez imena i bez slike, kao identifikacijska isprava.
Pri izvršenim novčanim operacijama, ne isporučuju se nikakve potvrde, nikakvi papiri sa brojevima koji bi mogli poslužiti kao podatci za poslovne knjige.
Čekovi ne postoje.
Klijenti Vatikanske centralne banke mogu biti samo pripadnici svjetske elite, crkva i diplomacija, Vatikanski radnici te pokoja rijetka iznimka.
Samo trenutak nakon otvaranja računa, moguće je obavljati financijske operacije bez ikakve kontrole, a to uostalom i je glavni razlog zbog kojeg je ova banka toliko privlačna.
O njoj se zna samo ono što Vatikan želi da se zna, a Vatikan ne želi da se o ovoj banci zna puno, ili je bolje reći išta.

Vatikansku centralnu banku kontrolira komisija koja je sačinjena od petorice kardinala, a koji su bez financijke stručnosti.
Ovakav vid kontrole možemo nazvati moralna kontrola.
Malo veću ulogu ima nadzorni odbor, a njega čine petorica laika i generalni direktor.
Ovako zatvoreni tip institucije ulazi u normative Svete Stolice i vrol je korisna mogućnost za sakrivanje poslova banke od očiju javnosti i radoznalih pogleda.
Ovaj institut održava valutne i kreditne odnose sa Talijanskim bankama, aktivno operira na svjetskom tržištu, igra na burzi novca, investira, skuplja dobitke, no kao strana institucija uopće ne podliježe Talijanskoj financijskoj kontroli.
Vatikanska banka kupuje i prodaje dionice firmi koje su u totalnoj suprotnosti sa Katoličkim učenjem: prezervativi, oružje,..
U povijest IOR-a ulaze skoro svi poznati likovi Talijansih prevara, slučajevi Banco Ambrosiano, ubojstva Calvija, Sindone,...
Michele Sindona je osoba koju je Papa Paolo VI potajno angažirao sa zadatkom da od IOR-a stvori institut sposoban da se bez straha šeta po burzama i špekulira.
Čini se da se Michele Sindona naveliko bacio na posao i u Vatikanske kase ubacio mnogo novca bez boje i mirisa, porijeklom iz cijelog svijeta.
Sindona je imao prijateljske odnose sa ovim važnim ličnostima: David M.Kennedy, Richard Nixon, Joe Doto (mafijaški boss)...
Papa Paolo VI je izabrao Američkog biskupa Paula Marcinkusa kao društvo Sindoni.
Tako se stvorio duo sa zadatkom da zarađuje milijarde i u istom trenutku izbjegava plaćanje poreza.
Samo izmedju 1971 i 1973 godine, oprali su milijardu dolara mafijaškog novca.
Pokajani mafijaš Marino Mannoia je prilikom video konferencije iz Amerike obznanio da su novci mafije godinama završavali u kasama IOR-a.

IOR funkcionira kao crkvena privatna banka, više nego perfektno prilagođena Papinim potrebama, ličnosti koja zapravo na kraju krajeva, njome i upravlja.
No i bez obzira na samog Papu kao Svetog Oca, osobu "najčistije savjesti" na ovoj planeti, banka je od samog nastanka upletena u velike skandale, prevare i korupcije.

Cjelokupna povijest Katoličke crkve je isprepletena skandalima.
1400-ih godina, Papa Nicholas V je papinskim bulama dva puta ozakonio ropstvo.
Ove papinske bule su poslužile kao moralno opravdanje nadolazećoj eri trgovine robovima i Europskog kolonijalizma.
Vrijeme crkvene inkvizicije, donijelo je također veliki broj žrtava.
Osobe koje su se protivile crkvenoj doktrini svojim naprednim mislima, među njima i mnogi znanstvenici, završavale su na lomači.
Kada se radi o ogromnom broju žrtava, onda je njihov broj najmanje važan. Pouzdano se zna da je kroz povijest, najveći broj ljudi stradao pod zastavom križa.
Vatikanska centralna banka, otvorena je u drugom svjetskom ratu.
Podsjetimo se, Italija je u drugom svjetskom ratu bila na strani fašističkih sila osovine.
Papu Pia XII, koji je otvorio tu središnju banku, zvali su Hitlerov Papa.
Ova je banka dala veliku bankovnu podršku Talijanskim fašistima, aristokraciji i mafiji.
Po zvaničnoj izjavi Vatikana, IOR ne posjeduje nikakvu dokumentaciju iz perioda drugog svjetsog rata, čak štoviše banka uništava svoju kompletnu dokumentaciju svakih deset godina.
Tko u ovo želi vjerovati ili vjeruje?
Bez obzira na to, u Njemačkoj i Americi postoji dokumentacija koja dokazuje transakcije izmedju IOR-a i Reichbank, IOR-a i Švicarskih banaka koje su kontrolirali nacisti (prebačaji novca sa računa SS-a na račun jedne poznate banke samo par dana prije dolaska oslobodilaca).
Krajem šezdesetih godina, IOR postaje jedan od najznačajnijih faktora svjetskog bankarstva.
Pod vodstvom Američkog biskupa Paul Marcinkusa, ruku za rukom sa biskupom Paolo Hnilicom, Licio Gelli-em, Roberto Calvi-em i Michele Sindonom, Vatikanska banka postaje sastavni dio svakakvih različitih mafijaških programa.
U pranju novca se jako teško moglo razaznati gdje prestaje uloga Vatikana, a počinje uloga mafije.

Banco Ambrosiano kojom je dirigirao Roberto Calvi, te brojne fantomske firme iz Paname i Luksemburga kojima je dirigirao IOR, preuzele su kontrolu nad Talijanskim poslovnim bankama i funkcionirale kao podzemni kanal protoka novca i fondova prema istočnoj Europi za podršku organizacijama koje su se borile protiv komunista.
Milijarda i tri stotine miliona dolara je investirana u podršku vojnim režimima Argentine, Urugvaja i Paragvaja, za kupnju raketa Exocet u ratu na otočju Falkland, te za korupciju i kupnju političara u svakom momentu u kojem je to trebalo.

"The Vatican connection", Američka istraga o povezanosti Vatikana i mafije, zataškana je jer se u istrazi pojavljuje i ime jednog Američkog ministra.
Između 1968 i 1969 godine, delikatan šverc kontracepcijskih pilula koje su iz Marseja preko Španjolske zavrsile u Indiji i Ghani, još je jedan dio sramne povijesti.
Falsificirale su se dionice sljedećih kompanija: IBM, Coca Cola, Chrysler i Boeing, u vrijednosti od nekoliko stotina miliona dolara.
Sjetimo se savezništva u potrebi Americkog bankara Martina Frenkela za sumom od 150 milijardi dolara.

Papa je izgovarao parole protiv krvavih ruku odgovornih za genocide i ratne zločine, a u istom trenutku potajno pritiskao Englesku vladu da oslobodi Augusto Pinochet-a iz humanih razloga.
Ovo su oni isti "humani razlozi" zbog kojih je Vatikan na kraju drugog svjetskog rata omogućio bijeg mnogim nacističkim zločincima iz Europe, najčešće preko vlastitog teritorija.

U vlasništvu Vatikana je veliki broj nekretnina razbacanih po cijelom svijetu. Kolika je njihova ukupna vrijednost, vjerovatno ne zna ni sam dragi Bog.

Narko biznis: Vatikan je poduzeo sve moguće mjere da zaštiti Manuel Noriega-u (čovjeka kojeg su iskorištavali Bush i Reagan za CIA-ino švercanje droge).
U Panami je bilo puno firmi Marcinkusa, Calvia i Sindone koje je Noriega ljubazno štitio od radoznalih pogleda.
Marcinkus, šef IOR-a, bio je i direktor Banke Ambrosiano (Nassau i Bahame).
Između Marcinkusa i Roberta Calvija su postojali prisni privatni i bankarski odnosi.

Nažalost, mnogi od upletenih u te skandale nisu bili samo mafijaši, već i pripadnici masonske lože P2, pa se tako novac morao dijeliti na više strana, uključujući i jedinstvenu novčanu transakciju od 95 miliona dolara dokumentiranu od strane Irskog suda.

Masonska loža P2 predstavlja jedan od najvećih skandala Talijanske političke povijesti, u kojoj je postojala tajna država u državi, koja je u stvari upravljala zemljom.

http://www.guardian.co.uk/business/2...ly.theobserver

Roberto Calvi je pronađen mrtav, "samoubojstvo" ispod Londonskog mosta Blackfriars, sa džepovima punim kamenja.
Par dana nakon bankrota Bance Ambrosiano, "ubila se" Calvijeva sekretarica Graziella Teresa Corrocher.
Vatikan se iz bankrota, crne rupe, skandala Banke Ambrosiano izvukao plativši 406 miliona dolara, iako je po izjavi ministra državnog trezora u to vrijeme, trebao izdvojiti 1159 miliona dolara.
4 godine nakon "samoubojstva" Calvia, u zatvoru je popivši kafu sa cijanidom ubijen i Michele Sindona, samo 4 dana nakon što je osuđen kao naručilac ubojstva advokata Giorgio Ambrosoli-a, likvidatora Bance Ambrosiano.


Ovako židovi kolju životinje (kosher) i na takvu hranu se placa dodatni porez.
Ovi filmovi nisu preporuceni za djecu i one slabijeg zeluduca, zivotnje umiru u agoniji.

http://www.petatv.com/tvpopup/Prefs....deo=agri_short

http://www.petatv.com/tvpopup/Prefs.asp?video=agri_long


Ovo su oznake za kosher meso:







http://slobodni.net/showthread.php?1656-Bilderberg-grupa-Masonstvo-Illuminati-cionizam-protokoli-sionskih-mudraca-etc...&utm_source=linkeri.com&utm_medium=referral&utm_campaign=linkeri
Back to top Go down
fraktal

avatar

Number of posts : 235
Registration date : 2009-03-03

PostSubject: Re: Bilderberg grupa   Sun Mar 13, 2011 4:10 pm


Protokoli Sionskih mudraca su autenticni

Prikaz knjige - Sergio Romano: "I falsi protocolli" - koju je u nastavcima priredio i preveo Kazimir Cettin za vaš tjednik od broja 27 d o zaključno 29, potaknuo me da iznesem dokaze u prilog autentičnosti Protokola. Opće je poznato da kad god masonerija zapadne u poteškoće u javnom životu nekog društva (planovi joj bivaju osujećeni), javlja se neki spasitelj koji se odmah okomljuje na Protokole dokazujući da su običan falsifikat. Tako sada biva i u Italiji, u kojoj se nezaustavljiv val afera korupcije i malverzacije odvija pred očima talijanske javnosti kao prepoznatljiv sinopsis osnova iz Protokola, i zato treba zavarati javnost, osobito kad su i masoni dobrano u sve upleteni. Slično je bilo i u Velikoj Britaniji, kad asu Protokoli tiskani. Tada se iz Carigrada javljao neki "dopisnik" Timesa, koji je u tri navrata (16., 17., i 18. kolovoza 1921.) nastojao "senzacionalno otkriće" proglasiti "glupom izmišljotinom". Starost se Protokola procjenjuje na otprilike 300 godina. Tijekom vremena su dopunjavani, ali identitet sastavljača i redaktora uvijek je čuvan u strogoj tajnosti. Danas se mnogo toga više ne može tajiti - Bilderbergeri, Devet poznatih krugova iluminista i njihovih članova (Cyrus R. Vance - C. F. R. Dir., T. L. C. Member, CENT. Member i COSMOS Member), - posebno i znano djelovanje Henrya Kissingera i mnogih drugih nežidova u toj sprezi. Protokoli nisu djelo židovskog naroda, već skupine koja ima za krajnji cilj - zavladati svijetom i podčiniti ga svojim interesima. Za ostvarenje tog plana sionski su se mudraci u prošlosti nadahnjivali tekstovima Izajije proroka (60,1-2: 42, 1-4), koji govore o dolasku obećanog Mesije. Najbolje se o tome izrazio obraćenik na katoličku vjeru Robin Zolli, kad je rekao da opreke koje stoje između Židova i kršćana proizlaze isključivo iz različitog tumačenja biblije. Protokoli su povijesno potvrđena stvar, pa iznosim slijedeće činjenice. Bizaran događaj iz 1785. potvrđuje neprijeporno postojanje dijaboličnog plana za osvajanje svijeta - Novus Ordo Seculorum (One World Government = OUN. U prilog tvrdnji ide i izjava bivšeg francuskog ministra vanjskih poslova Dumasa dana u Parizu 17. lipnja 1993.: "Ujedinjenim narodima prijeti opasnost da postanu instrument američkog imperijalizma za rješavanje svjetskih problema". Dumas, naravno, kao diplomat okoliša kao mačka oko vruće kaše, ali stvarnost je već davno ta da su UN, kako je to navedeno u Protokolima "Agentur", instrumentalizirana organizacija). Dakle, teklić iluminista iz Frankfurta, Lanze, jahao je u Pariz noseći u torbi spise za Velikog Meštra Velike masonske lože u Parizu. Dok je jahao Ratisbonom (Regensburg) po olujnom vremenu grom ga je usmrtio i torba sa spisima došla je u ruke mjesnog redarstva, a zatim je predana bavarskoj vladi. Nakon toga uslijedile su brojne racije i kod kompromitiranih iluminista pronađen je dodatni materijal koji je otkrivao dalekosežne planove s jako pogubnim posljedicama po čitav svijet. Bavarska je vlada razaslala te spise vladama Britanije (spajanjem londonskih loža u Veliku ložu na Ivanje 1717. u pivnici "Goose and Gridrion" i službeno je započela djelovati britanska masonerija. Godine 1992. proslavljena je 275. obljetnica, o čemu je kraću vijest donio američki tjednik "Time" od 22. lipnja 1992. str. 5) Njemačke, Austrije, Francuske, Poljske i Rusije. Međutim, svi su se oglušili o te spise, koji su se odnosili na kasniju francusku revoluciju (1789.). Godine 1875. održan je kongres u Lausannei na kojem je donesena odluka o stapanju "Sveopćeg Židovskog Saveza" i masonerije, jer kako je rečeno "židovstvo je u masoneriji prepoznalo jedan od instrumenata bitnih za ostvarenje sna o općoj svjetskoj vladavini". Zbog kompromitacija zapisi su djelomice preinačeni da bi se odgovornost lakše mogla prebaciti na vođe Židovskog revolucionarnog pokreta u Rusiji, i kao takvi spisi su podmetnuti ruskom profesoru Sergiju Nilusu. Protokoli su prvi **** tiskani u Rusiji 1905. pod naslovom "Židovska opasnost", a kopija tog ruskog izdanja čuva se u "Britanskom muzeju" knjiga u Londonu. Po ruskoj verziji britanski novinar Victor Marsden priredio je 1921. britansko izdanje rasčlanjeno na paragrafe, tako da sadržaj bude čitak i pregledan. Iluministi su se već ranije bili strašno uznemirili i zabrinuli kad su Sir Walter Scott i povjesničarka Nesta Webster ušli u siguran trag zavjera iz doba francuske revolucije, ali bez obzira na protok vremena Protokoli u osnovi ostaju onakvi kakve ih je objelodanila i tiskala Bavarska vlada (The Life of Napoleon Buonaparte, by Sir W. Scott-Poter, J.& B. Williams, London 1820.; World Revolution & Secret Societes and Subversive Movements by Nesta H. Webster - Emissary publications, P. O. Box 642, South Pasadena, California 91030, Tel.: (213) 794-3400 ). Henry Ford, pionir automobilske industrije, u interviewu "New York Worldu", 17. veljače, 1921. kaže: "Jedino što mogu reći jest da se Protokoli u cijelosti uklapaju u ono što se sada doista događa". Lord Sydenham poslao je pismo "Spectatoru", tiskano 27. kolovoza 1921., u kojem kaže: "Protokoli potanko iznose ciljeve boljševizma i primijenjene metode. Ove metode bile su u opticaju 1901. kad su Nilusu protureni spisi. Boljševizam je tada bio marksistički komunizam i nije bilo nadošlo vrijeme za oružani prevrat".

Razna su stajališta glede podrijetla Sionskih protokola, ali osobno mislim da nije važno tko ih je sačinio, nego to da se cjelokupna povijest XX. stoljeća sa zastrašujućom točnošću podudara s ambicijama koje su sadržane u tom dokumentu.

Metropolit Petrogradski i Ladoški Ioan (Sničjov)

Za uskog pravoslavnog čovjeka pojava Sionskih protokola u Rusiji blagoslovljena je imenom svetog pravednika Ioanna Kronštadskog. Veliki svetac blagoslovio je izdanje knjige kojoj su bili priloženi Sionski protokoli, odlučno rekavši njenom autoru: "Objavi, knjigu će čitati i kupovati"[1].

Radeći na knjizi, uspio sam pronaći podosta dokumenata i materijala u svezi s poviješću Sionskih protokola koji nikada do tada nisu bili objavljen, a koji su bili čuvani u pismohranama Rusije i SAD-a. Osobitu vrijednost imaju materijali sa Bernskog procesa, koji se vodio na temelju tih protokola, a također i prepiska sudionika tog procesa, koja nam potvrđuje da su izjave svjedoka i stručnjaka, koji su pobijali vjerodostojnost Protokola, bile krivotvorene i da su ih već unaprijed potplatile židovske organizacije.

Autor zahvaljuje svim osobama i organizacijama koji su se potrudili u svezi s potragom dokumenata i materijala na temelju kojih je knjiga napisana i izašla na vidjelo. Osobitu zahvalnost autor upućuje kustosima Državnog Arhiva Ruske Federacije (GARF) Središnje pismohrane povijesno-dokumentarne zbirke (CHIDK - bivši Specijalni arhiv SSSR), pismohrane Svetotrojskog manastira (ASTM - Georgedonavillea, SAD), pismohrane Guverovskog instituta (AGI - Stanford, SAD). Golemu zahvalnost izražavanu Rusima u SAD-u, koji su mi, bez obzira na vlastiti rizik, pomogli upoznati se s djelatnošću i osobnim sastavom međunarodnih židovskih, sionističkih, Trostupanjske komisije, Bilderbergskog kluba, Svjetskog foruma (Fond Gorbačova), lože Bnai Britha.
Dokument, koji je poslije nazvan Sionskim protokolima (ili protokoli sionskih mudraca), nastao je u drugoj polovini 19. stoljeća. Njega ne treba držati službenim dokumentom neke židovske organizacije ili skupa. Po svoj prilici su Sionski protokoli sačinjeni među najradikalnijim židovsko-talmudističkim i masonskim vođama i odražavali su njihova potajna očekivanja glede vlasti nad cijelim svijetom i političke uspostave u odnosu na neŽidove. Otprilike tijekom tri desetljeća Sionske su protokole držali u strogoj tajnosti, prenosili su ih iz ruke u ruku u rukopisu, ne usuđujući se povjeriti tajnu niti tiskarskom stroju. Nadalje ću nastojati izložiti nastanak ovog
zagonetnog dokumenta.................

Masonska loža "B’nai Moshe" (?) (Fry ju naziva "Bne-Mojše") nije prema Sionskim protokolima imala drugačiji odnos od drugih židovskih masonskh loža, koja je postojala u granicama opće ideologije, koju su propovijedali Sionski protokoli.
Svejedno su istraživanja L. Fry odigrala veliku ulogu u pravilnoj ocjeni Sionskih protokola i spoznaji o mizantropskoj ideologiji njenih tvoraca. Nije uzalud Ginzberg odustao od tužbe da joj se sudi shvaćajući da će silna javna rasprava o tom djelu dovesti do nepoželjna publiciteta tajnih planova judaističko-talmudističkoga svjetskoga poretka.
Početkom 30-ih godina međunarodne judaističke organizacije, u prvom redu "Sinovi saveza" i sionisti, sazivaju sjednice na kojima uporno razrađuju pitanje o "borbi s antisemitskom promičbom i ponajprije širenjem Sionskih protokola".
Godine 1932. i početkom 1933. formirana je specijalna skupina židovskih aktivista kojima je bilo naređeno organizirati međunarodni proces, mobilizirati sav svjetski židovski tisak koji će o njemu izvješćivati, pripremati svjedoke i strukčnjake, koji će službeno posvjedočiti "lažnost Sionskih protokola i činjenicu da ih je fabricirala ruska policija". Osobita zadaća te skupine bila je u tome da pripremi svjetsko javno mnijenje. Veodeću ulogu u pripremi procesa odigrali su Viner, Boris Izrailjevič Livšic, (1879-?), Ilja M. Čerikover (1881.-1943.), Henrik Borisovič Sliozberg (1863.-1937.) i Vladimir Jevgenjevič Žabotinski (1880.-1940.). Trojica od njih bili su istaknuti masoni.
Prvotno je provođenje procesa "protiv" Sionskih protokola planirano u Njemačkoj, gdje se u to doba nalazila najmoćnija i aktivna židovska zajednica. Ipak, dolazak Hitlera na vlast izmijenio je planove židovskih vođa. Odlučili su provesti psotupak u Švicarskoj.

Početkom 1933. godine židovski tisak i liberalno-masonska sredstva masovne informacije koja su mu bila sklona uporno puštaju glasine o predstojećoj aneksiji Švicarske Njemačkoj, gotovo istodobno pokrenuta je tema o "podrijetlu Sionskih protokola".
Probijanje snaga židovskih udruženja ostvaruje se Baselskim procesom. Da bi započeli taj postupak judejske su vođe kao povod uzele članak doktora Zundera u časopisu "Eiserner Baren" (09.07.1933. godine), u kojemu taj znanstvenik govori o pitanju judaističkih planova svjetske dominacije i pogrešno se pozvao na riječi štokolruskoga rabina Ereinpricea (?) ("Eiserner Baren, 09.07.1933.).
Tužitelji na tom procesu bili su predsjednik židovske zajednice u Švicarskoj M.I. Dreyfus-Brodski i predsjednik organizacija švicarskih sionista Markus Kohn.
Na suđenje su bili pozvani prvi njemački izdavač Sionskih protokola Gottfried Zur-Breek (Müller fon Hansen), Theodor Fritsch i sam doktor Zunder (?). Suđenje je počelo u Baselu 11. lipnja. Na toj vješto, organiziranoj sjednici sudac je, stavši na židovsku stranu, naredio da se do donošenja odluke zapovijedi ovrha svih preostalih 760 primjeraka Sionskih protokola.
Zatim je Zunderu bilo predloženo kao svojedobno i Fordu, da se odrekne svojih uvjerenje. Odvjetnik židovskih organizacija, u njihovo je ime, uporno tražio da sud donese odluku o konfiskaciji Sionskih protokola i knjiga Zur-Beeka i Fritsch, te je izjvaio u svojoj odluci da su Sionski protokoli — "gruba krivotvorina".
Suđenje u Baselu se mnogo **** odlagalo da se na kraju ne bi ni održalo. Njega je zatomila glasna zbivanja i ishodi Bernskog procesa u svezi sa Sionskim protokolima.
Nepobitno je da su, započinjući istodobno dva procesa zbog Sionskih protokola, židovske su organizacije vješto koordinirale svoja djelovanja.
Ujesen 1933. godine židovski odvjetnik prof. Matti i George Brunschwig predali su na Bernski sud žalbu s zahtjevom ponavljanja kaznenog gonjenja za raspačavanje Sionskih protokola od strane Nacionalne fronte.
Na prvom je zasjedanju sud odlučio razmotriti pitanje o podrijetlu Sionskih protokola. Odlučeno je bilo izabrati tu vještaka, po jednog od tužitelja, tuženoga i suda. Sudsku su raspravu u biti tako odgodili do jeseni 1934. godine.
Za predsjedavajućeg na tom suenju u svezi sa Sionskim protokolima bio je određen sudac Meyer, koji nije skrivao svoje prožidovske simpatije.
Judaistički su bankari udijelili židovskim organizatorima procesa znatne iznose novca za plaćanje odvjetnika i većine vještaka. Posebice su veliki novac židovske organizacije potratile na plaćanje usluga (zapravo podmićivanja) "svjedoka". U svojstvu "svjedoka" sa židovske su strane bili pozvani ugledni judejski i masonski djelatnici (Ch. Weizmann, Meyer-Ebner, rabin Erenprice ('), M. Bodenheimer (?) G.B. Sliosberg (?), P.N. Miljukov, S.G. Svatikov, V.L. Burcev, B.I. Nikolajevski, A. du Chayla i ostali. Mnogim "svjedocima" bila su dopuštena putovanja radi prikupljanja materijala i preslušavanja osoba, čije bi izjave mogle ići u prilog židovske strane.
Glavni vještak tužiteljstva, kojega je izabrala židosvska strana, bio je pofesor Baumgarten, s dodijeljenim mu pomoćnicima - Cherikover (?), Wiener i Livšic (?).
Židovski organizatori procesa nisu žalili novac za plaćanje "svjedoka" i vještaka. Još prije početka procesa Židovski znanstveni institut i Kongres američkih Židova u New Yorku, a koje su financirali međunarodni židovski bankari Warburg, stavljaju u dužnost dvojici ljevičara, ruskim povjesničarima B.I. Nikolajevskom i S:G. Svatikovu napisati knjigu o "krivotvorenju protokola". Za predujam su koautori dobili od jednoga organizatora Bernskoga procesa I. Cherikovera (?9 2500 franaka, o čemu su sačuvani dokazni dokumenti.
Ujesen 1934. godine u židovskim novinama "New York Forward" objavljena je serija članaka Nikolajevskoga, koje je napisao pod pseudonimom N. Borisov. U tim je člancima ruski suradnik židovskih udruženja zapravo poticao na raspravu sa braniteljima Sionskih protokola .
Početkom 1934. godine na pripremu Bernskoga procesa vrbuje se V.L. Burvec. Poput Nikolajevskoga i Svatikova i njega su financirale židovske organizacije. "Od tada, — pisao je Burcev, — ja sam što je bilo moguće više nstojao doznati sve o "Protokolima".
Zakulisnu spletku židovskih organizatora u svezi s Bernskim procesom razotkriva pismo koje se sačuvalo u arhivu B.I. Nikolajevskoga, a koje je on uputio B.I. Livšicu (?). Iz toga je pisma bilo bjelodano da je između židovskih organizatora i takozvanih svjedoka, a to s uMiljukov, Burcev, Nikolajevski i Svatikov, postojao tajni sporazum, zločinački dogovor. Osim toga, iz pisma je razvidno da su svi "svjedoci" dobivali novac od židovskih organizatora procesa.
Judaističko-masonski vođe su jednoglasno tvrdili da Sionski protokoli nemaju veze s ideologijom judaizma i sionizma, da judaizam i masonstvo nisu povezani. Nakon izjave profesora Zundera u ime tuženih sudu se obratio njihov odvjetnik i predložio za vještaka istaknutoga njemačkoga stručnjaka za židovsko pitanje pukovnika Ericha Felischhauera. Nakon polemiziranja strana bilo je udovoljeno zahtjevu obrane, međutim sud je odložio ročište za pet mjeseci, do travnja 1935. godine.
Međunarodna sionistička organizacija uspjela je uspostaviti vezu s sovjetskim Židovima i organizirati u SSSR-u skupinu pomoćnika kojima je bio dopušten rad u tajnim pismohranima u svrhu prikupljanja materijala za Bersnki proces. U toj su skupini radili sionisti A.S. Tagre, J.V. Členov i mason P.N. Maljantovič (1870-1939.), bivši ministar pravosuđa Privemene vlade.
Od strane SSSR-a pomoć sionistima na čelu je bio P.G. Smidovič (1874.-1935.), član VCIK i CK VKP (b). Tijekom nekoliko mjeseci djelovanje se odvijalo pod oznakom "povjerljivo". Znatan dio pismohrana ruske carske policije bio je pregledan. Iz Moskve i Lenjingrada na adresu Bernskoga suda stizale su knjige i preslike spisa. Materijali iz Rusije nisu uvijek išli legalnim putom, preko službenih diplomatskih predstavnika Švicarske u Moskvi, nego tajnim kanalima preko Miljukova, Nikolajevskog i Burceva.
Pokušavajući pripisati autorstvo Sionskih protokola ruskoj policiji, sionisti su proučavali ne samo dokumentaciju ruskih obavještajnih služba nego su utvrđivali rodbinske veze osoba koje su na ovaj ili onaj način sudjelovale u širenju Sionskih protokola. Budući da su se okrenuli sovjetskim pismohranama, organizatori Bernskog procesa bili su primorani priznati da ne raspolažu nikakvim dokumentima koji bi potvrdili njihovu verziju.
Ravnajući se po tim dokumentim, židovski organizatori Bernskoga procesa imali su široke mogućnosti dobiti podatke o tomu kako su u sastavljanju Sionskih protokola sudjelovale ruska policija i osobno general Račkovski. Ipak nisu uspjeli pronaći vrijednu činjenicu (izravno ili neizravno) koja bi potvrdila njihove klevetničke pretpostavke.

Bezuspješna traženja produljena su sve do kraja 1934. godine.
Na poziv iz Moskve u Bern su, na zamolbu židovske strane, na proljetna zasjedanja Bernskog procesa 1935. godine, bili pozvani "pravni zastupnik" sionist A.S. tager (?), autor antiruske knjige o procesu Beiliss; veoma stari knez S.D. Ursov, bivši guverner Besarabije i prijatelj ministra unutarnjih poslova; Fritz Platten, židovski boljševik, pod čijim je vodstvom skinuta i ponovno stavljena plomba na vagon Lenjina i njegove "židovske straže" preko Njemačke u Rusiju. Ipak, zbog nama nepoznatih razloga do toga putovanja nikad nije došlo.
Zasjedanje Bernskog suda započelo je radom 29. travnja i trajala je do 14. svibnja. nakon općih procedurnih pitanja riječ je dobio Ulrich Fleischauer. On je započeo izlaganje o rezultatima svoga vještačenja Sionskih protokola 30. travnja ujutro, a završio 6. svibnja navečer, posvetivši na taj način 10 punih sjednica, više od 30 sati.
U ime židovskih organizacija izjavio je vještak Loosli kako je vještak Fleischlauer "sastavio pamflet u ime antisemitske ideje. Sudac je podržao nezakoniti zahtjev vještaka Looslija i objavljivanje materijala, koje je referirao Fleischhrauer, bilo je zasutavljeno. Naime prema švicarskim zakonima, svi dokumenti koji se obrazlažu nasudu, mogu biti obznanjeni javno u sredstvima mass-medija.
Osim već navedenih dokumenata, u osobnoj pismohrani N.F. Stepanova ja sam pronašao dosta velik broj pisama koje je dobivao tijekom Bernskog procesa od B.P. Tedlija, N.J. Markova, J.K. Brandta. Iz tih je pisama jasno proizlazilo u koje su složene uvjete bili stavljeni branitelji Sionskih protokola, kako su ih ometali u pozivanju svjedoka i vještaka, kako su im namještali provokatore, špijune i kako im je uvijek bio prijeko potreban novac u pogledu provođenja procesa.
Protuzakonito stajalište sudaca, sudskog vještaka i sudskih službenika, sprječavalo je časno razmatranja stvari i zapravo je od Bernskoga procesa napravilo farsu, čudovišno podrugivanje zakonu i pravednosti.
Bernski je proces javno nosio antiruski karakter. Njegovi judejski organizatori pokušavali su dovesti u zabludu svjetsko javno mnijenje, pripisavši stvaranje najzločinačkijeg dokumenta, u povijesti čovječanstva, ruskoj vlasti. Judejski vođe su okrivljavali povijesnu, carsku Rusiju za sve moguće smišljene grijehe protiv Židova, a sve s namjerom da odvuku pozornost od čudovišnih zločina, koje su za njih napravili protiv Rusije krvožedni suplemenici — židovski boljševici.
Mit o tomu da je ruska policija sastavila Sionske protokole bio je nužan judejcima-talmudistima da bi još jednom prevarili čovječanstvo i skrenuli njegov gnjev od stvarnih krivaca zločina spram svijeta.
Nisu uzalud glavne aktere "svjedoke", postavili židovski vođe na tom procesu, koji su bili neprijatelji Rusije, rušitelji njenih povijesnih načela: Miljukov, Nikolajevski, Svatikov, Burcev, na temelju krivotvorenih pokazatelja koji su i i stvorili mit o Sionskim protokolima.
Organizatori Bernskoga procesa htjeli su sudu dokazati da je podrijetlo Sionskih protokola razmatrala Ruska vlada, koja je htjela tobože dokazati da su oni krivotvorina.
Pismena svjedočanstva masona, bivšeg nečelnika ureda Nikole II., A.A. Mosolova govore nam o tomu da nikakve istrage o podrijetlu Sionskih protokola Ruska vlada nije vodila, ako ne ubrojimo onu kritiku o protokolima G.B. Sliozberga (?), koju je napisao za vrijeme ministra financija J. S. Wittea.
Izgubivši svaku nadu da će pronaći dokaze koji bi utemeljili mit o tomu da je ruska policija sastavila Sionske protokole, judejsko organizatori Bernskoga procesa odlučili su se okrenuti izravnoj krivotvorini. Izvršitelj je bio V.L. Burcev, koji se istaknuo razotkrivanjem tajnih agenata ruske policije i inozemne obavještajne službe. Djelatnost Burceva, vrlo taštoga čovjeka, koji je obožavao samoreklamu i zvuk vlastitog imena, nosila je silan antiruski, klevetnički karakter. Do 1917. godine u Rusiji, kada su objekti većine njegovih lažnih optužaba bili državni činovnici i policijski suradnici, njemu je mnogo toga "izlazilo" iz ruku . Nakon prevrata položaj se promijenio. oklevetani ljudi su protestirali, neki su ga ispljuskali, tužili su ga sudu .
U svojoj antiruskoj djelatnosti Burcev se često oslanjao na judaističko-masonske krugove, pod krabuljom "slobodnog novinara", a u biti je bio njihov agent. Kako je i sam priznao bio je sudionikom prvih sionističkih kongresa, susretao se sa sionistima u kojima je on vidio "iskrene ljude od ideje" .
Stoga je , dakle, zadaća, koju su mu zapovjedile židovske organizacije koje su organizirale Bernski proces, bila ne slučajna već suglasni produžetak njegove ranije antiruske djelatnosti.
Ovaj put V. Burcev smišlja priču kako je, tobože, njemu bivši načelnik za zaštitu društvene /nacionalne/? sigurnosti i poretka u Petrogradu general major Globačev dao preko nekog svog Koltipina-Ljubovskog informaciju o istrazi, prema odluci Nikole II., podrijetla Sionskih protokola. Štoviše sam Burcev, kako možemo primjetiti, pravi zabilješke koje je tobože napravio Nikola II., čitajući Sionske protokole.
Burcev je vrlo loše napravio krivotvorinu. Najveći argument krivotvoritelja bili su podaci o navodnoj istrazi porijekla Sionskih protokola koju je provodila carska vlada. U biti nikakve istrage nije ni bilo. O tome nam svjedoče pisma bivšeg načelnika carskog ureda A.A. Mosolova. Pokušavajući pridodati vjerodostojnost svojoj izmišljenoj tvorevini, Burcev si je dopustio nekoliko ozbiljnih povijesnih pogrešaka. Na primjer on je izjavio da se istraga vodila tijekom 1906. godine po direktivi Stolipina, na upornu molbu Lupuhina. Međutim, 1906. godine Lopuhin više nije bio načelnika Odjela policije nego umirovljeni (zbog prekršaja) činovnik i stoga nije mogao inicirati tu istragu.
Na sudu je Burcev tvrdio da je jedan od sudjelovatelja u prijevozu navodnih lažnih Sionskih protokola bio kolega po službi Globačevu, čega u zbilji nije bilo.

Iskazi Burceva na Bernskom sudu bili su objavljeni u mnogim novinama pa i u New Yorku, gdje je tada živio Globačev. Njujorške novine "Nova ruska riječ" (židovska novina, ruska samo po nazivu, glavni redaktor — M. Weinbaum) objavljuje članak Burceva, "Istina o Sionskim protokolima". Pročitavši taj članak, Globačev je odmah napisao pobijajuće pismo uredniku "Nove ruske riječi".


Jewish Ritual-Murder : a Historical Investigation
http://www.jrbooksonline.com/schramm/schramm.htm

Jewish Ritual Murder by A R N O L D S. L E E S E
http://www.jrbooksonline.com/PDFs/Je...urder%20JR.pdf


The Talmud Unmasked: Rev. I. B. Pranaitis
http://www.talmudunmasked.com/


Table of Ritual-Murders Established in this Investigation
http://www.jrbooksonline.com/schramm/app9.htm



U smislu povijesnih kronologija

Encyclopaedia Judaica / izdata 1973
Hazaria - A. H. Poliak, profesor srednjovekovne zidovske povijesti

Ali prije toga nesto lakse npr. "13. Pleme" od Kestlera.
http://www.ivantic.net/Ostale_knjiig...e_latinica.pdf


George Washington

"Sasvim je zalosno što ih niti jedna država, starija od ove, nije pokorila kao kugu drustva i svog velikog neprijatelja, cijim je prisustvom usrecena Amerika"

Martin Luther King- borac za gradjanska prava

Strastvena zelja vapijucih srca Jevreja nada se da će doci onaj dan, kada ce oni moci da se odnose prema nama tako, kao što su postupali na vrijeme Jesfiri u Perisji. I koliko je Jevrejima bliska knjiga Jesfir, koja opravdava njihovu krvolocnost, osvetoljubivost i apetite razbojničkih nada!. Nikada sunce nije svjetlilo narodu, krvozednijem i osvetnickijem, koji se zanosi idejom uništenja i ugusenja ljudi druge vjere.

Petar Prvi - Ruski vladar

Vise volim da vidim u mojoj zemlji mudjahedine i mnogobosce, nego Jevreje. Poslednji su prevaranti i lupezi. Oni nece dobiti odobrenje da se nasele i organiziraju svoj posao. Bez obzira na moja naredjenja, oni nastoje da to ostvare potkupom mojih cinovnika sa ciljem da postanu ravnopravni.

Benjamin Franklin
visoki americki državnik, filozof, izumitelj, fizičar, ekonomist i pisac, suautor deklaracije nezavisnosti.

1820.
Ma gdje bilo, u zemlji, u kojoj se naseljavaju Jevreji, nezavisno od njihovog broja, oni snizavaju njen moral, komercijalno postenje, izoliraju se i ne dopustaju asimilacijuju. Ako ih mi putem Ustava ne iskljucimo iz SAD, onda za manje od sto godina oni će navaliti u velikoj kolicini, uzece vrhunac, progutaće zemlju i promijeniti oblik naseg upravljanja. Ako ih ne iskljucite, onda za manje od dvjesto godina nasi potomci ce raditi na poljima, izdrzavajuci njih, dok ce oni trljati ruke u svojim kancelarijama. Upozoravam vas, nacijo, ako jevreje ne iskljucite zauvek, Vasa djeca ce vas proklinjati u Vasim grobovima.

Napoleon Bonaparte 1769 – 1921

Jevreje treba razmatrati kao naciju, ali ne kao religioznu grupu. Oni su nacija u sredini nase nacije. Citava sela otimaju Jevreji, oni su uspostavili kmetstvo, oni su prava jata gavranova. Siromastvo koje izazivaju Jevreji, ne potice od jednog individualnog Jevreja, ono je sustina citavog tog naroda. Oni su kao gusjenice ili skakavci koji jedu Francusku. Jevreji su nacija spremna na najuzasnije zlocine. Moramo ih se rijesiti.

Winston Churchill je u II WW-u molio boga (i Staljina) za pomoc da unisti naciste a ovo su njegove rijeci:

(govor u predsjednickom domu 1919.g.)

Nema potrebe preuvelicavati ulogu, koju su odigrali internacionalni Jevreji ateisti u stvaranju boljsevizma i njihovog ucesca u ruskoj revoluciji. Vise od toga, glavna inspiracija i pokretacka snaga dolaze od jevrejskih vodja. U sovjetskim institucijama dominacija Jevreja vise je nego porazavajuca. I glavni dio u sprovodjenju sistema terora, koji je pocinjenj izvršili su Jevreji i u nekim slucajevima Jevrejke. Takvu djavolsku slavu Jevreji su postigli.





Obavezna preporuka (obilje dokumenta, novinskih clanaka, rodoslovno stablo Hitlerovih iz 1930 - Adolofov pradjed je bio mocan Zidovski bankar)

http://video.google.com/videoplay?do...2809518563654#

Dva svjetska rata Arijci su vodili iskljucivo sa ciljem stvaranja drzave Izrael. A projekom njezina stvaranja upravljaju Rothschildi. Za ilustriat tko su oni i sa kakvom moci raspolazu, dovoljno je reci da se procjenjuje da ta jedna familija drzi oko 50% bogatstva citavog svijeta. Bogatstvo židova Bill Gates-a se procjenjuje na nekih 60 milijardi, no bogatstvo Rothschilda se procjenjuje tisucama milijardi. Oni se nalaze na samom vrhu zidovske piramide moci. To njihovo bogatstvo je preveliko da bi bilo produkt rada samo jedne obitelji, vec je ono produkt rada citave židovske rase, a povjereno je njima na upravljanje zbog efikasnosti koja se dobiva centralizacijom novca na jednom mjestu. Pocetna baza tog bogatstva je novac koje su židovi pokrali jos u anticko doba, u doba bogatog arijskog Egipta, Grcke i Rima. Ono se povecavalo tokom iducih stoljeca da bi danas doseglo zapanjujuce razmjere. (Bank of Amsterdam, Bank of England, Americki FED ...itd.) Zanimljiv podatak je da su Rothschildi jos u 19-om stoljecu bankrotirali i samog Papu. On je upao u neke financijske teskoce, a oni su mu priskocili u pomoc i posudili pozamasnu svotu novaca. Naravno uz velike kamate, koje Papa tokom vremena vise nije mogao vracati. Onda su mu velikodusno "oprostili dug", ali uz uvjet da od sada ima sav svoj novac drzat u njihovim bankama. Znaci cak i sav novac kojeg milijardu krscana prikuplja, na kraju zavrsava u njihovim rukama.

Oni su odlucili jos u 19-om stoljecu da treba obnovit Izrael. Razmisljali su o raznim strategijama kako to uciniti, a najbza je bila jednostavno kupit Palestinu od Otomanskog carstva. Turci su je bili voljni prodat, a novac koji su trazili nije bio ni 1% od ukupnog Rothschildovog bogatstva. No postojala su tri velika i nepremostiva problema koja su sprjecavala realizaciju tog plana. Glavni problem je sto židovi nisu htjeli selit iz Europe u Palestinu, jer tko bi bio lud napustit predivnu i bogatu Europu, te otici u nekakvu suhu pustinju kopat po pjesku. Drugi problem je sto su se okolne Arapske drzave snazno protivile stvaranju Izraela i odmah bi krenule u rat protiv njega. Treci problem je sto bi Krscani u cinu kupnje Palestine od židovskih bankara i onog sto bi eventualno sljedilo (krunidba židovskog kralja, rusenje Al Aqsa dzamije, podizanje treceg hrama) prepoznali ostvarnje biblijskog prorocansva o dolasku Anti-Krista. Krscani bi se pridruzili arapima i zajedno bi napali židove. Dakle trebalo je smislit kako rijesit sva ova tri problema. Kroz iduce stoljece je formiran jedan genijalan plan, cije obrise cu ukratko ovdje ocrtati...

Prvo osigurat stvaranje samog Izraela, ali na podmukli nacin, a ne direktnom kupnjom zemlje. Koristeci svoju medijsku, financijsku i politicku moc židovi su iskoristili stoljetna neprijateljstva Europskih drzava i uspjeli pokrenut prvi svjetski rat. Isprva snazno podupirajuci Njemacku u tom ratu, uspjeli su slomit carsku Rusiju i u ratnom kaosu organizirat tamo boljsevicku revoluciju. Tako su Rusiji ucinili ono sto su davno sanjali i ta ogromna arijska drzava je pala u ruke židovu Lenjinu, Trockom i kasnije Staljinu. Zatim se sva Njemacka moc usmjerila na zapadnu frontu, na prakticki samu Veliku Britaniju. Njemacka je tada bila pred pobjedom u prvom svjetkom ratu i Britanija je bila na koljenima i prakticki gotova. Tada su židovi rekli Britanskom vodstvu: ako nama date Palestinu nakon rata, mi cemo pomocu nase medijske moci uvest SAD u ovaj rat na vasoj strani. Britanci nisu imali drugog izbora i pristali su potpisavsi "Balfourovu deklaraciju" koja je Rothschildima obecala Palestinu nakon rata. Židovi su odrzali svoj dio ugovora, te su uveli SAD u rat uz pomoc svojih masovnih medija i uz pomoc svojih agenta u americkoj vladi. Tako su izdali Njemacku koju su do tog trenutka snazno podrzavali u ratu. Tako je "zaobilaznim putem" stvoren Izrael, no ostao je nerjesen problem populacije posto se židovi nikako nisu dali natjerat na selidbu iz Evrope u pustinju. Naizgled nepremostiv problem, a teski problemi zahjevaju teske solucije.

U Versajskim pregovorima nakon prvog svjetskog rata židovski agenti su nametnuli takve uvjete Njemackoj, da ona to niti teoretski nije mogla platiti Britaniji i saveznicima. Njemacka je pala u ogromnu inflaciju, siromastvo i beznadnje. Da bi dodatno pogorsali stvar organizirali su slom americke burze, sto je citav svijet bacilo u ekonomsku depresiju. Koristeci se mrezom masonskih loza situacija je namjestena tako da plivajuci na tom valu siromastva i ocaja na vlast dodje Hiter. Naravno novac i financije, logisticka i medijska podrska te sve ostalo za njegov dolazak na vlast su osigurali židovi preko svojih bankara. (Warburzi, Rockafelleri, Bush iz SAD-a ...itd.) Znaci Rusija je osvojena jos ranije (židovi Lenjin i Staljin), a sad je i Njemacka osvojena. (židov Hitler) Treba reci da nije samo Hitler židov, vec su svi iz vrha Nacisticke stranke židovi: Goebbels, Eichman, Himler, Goering ...itd. Zvuci nevjerojatno? Pa i nije bas ako pogledate sto se desava oko vas... Jednog dana vasi potomci ce se isto tako pitati kako je moguce da su celnici svih drzava koje su vodili treci svjetski rat bili židovi (Bush, Sarkozy, Blair...itd), a da to nitko nije primjetio? No kao sto vidite mi ovdje to jesmo primjetili, a isto tako su znali i informirani njemci za vrijeme drugog svjetskog rata da su nacisti židovi, ali nisu si mogli pomoci. Hitler je demokratski pobjedio na izborima, isto kao sto je Sarkozy demokratki pobjedio. Obojicu su na vlast doveli mediji (TV, novine, radio) u rukama židova. Znaci ideoloska sila koja je potrebna da židove izbaci iz Europe je dovedena na vlast u svim glavnim Europskim drzavama od strane samih židovskih bankara. U Americi i Britaniji su isto tako na vlast odjednom dovedeni židovski predsjednici. (Roosevelt i Churchill) Dakle sve je spremno, show moze poceti.

Hitler i Staljin sinkronizirano napadaju Poljsku. Britanija i Francuska objavljuju rat Hitleru. Poanta citavog ovog rata nije pobjeda ovih ili onih, vec je cilj unistit Europu. Stvorit takve uvjete da vecina židova radje pozele zbrisat u pustinju, nego tu zivit. Nacisti (crypto-židovi) skupljaju sve europske židove u koncentracijske logore koji nicu na izoliranim mjestima, te tako osiguravaju tri cilja. Prvo uzimaju im sav imetak, te deponiraju taj novac u Rothschildove banke u Svicarskoj. Drugo bombe koje padaju kao kisa po njemackim gradovima ubijaju samo arijce, a židovi su dotle smjesteni na "sigurno" u logorima. Ovo sigurno stavljam u navodnike, jer njima je namjenjena druga sudbina... Trece židovska elita cvrsto vjeruje u eugeniku, to jest u poboljsanje židovske rase selektivnim odabirom pametnih i zdravih, a eliminacijom ostalih. Židovi na istoku Europe su stoljecima zivjeli u getoima, u vrlo nehumanim uvjetima, krizajuci se medjusobno u malim zajednicama. To je u poprilicnom broju slucajeva rezultiralo raznim fizickom i mentalnim "manama", ciji uzrok je bio nasljedne genetske prirode. Židovska elita je zakljucila da se takvi moraju istrjebit, prije nego sto "izabran narod" moze krenut putem Izraela. U Nacistickim (crypto-židovskim) koncentracijskim logorima se provodilo to "izabiranje" i selekcija naroda prema genetskoj kvaliteti. Znaci oni koji su izgledali kao "Arijci", koji su bili relativno lijepi i visoki, koji su bili inteligentni i zdravi su ostavljeni na zivotu. Dio nakaznih stanovnika istocno europskih getoa koje mozemo vidit u filmu "The Ethernal Jew" (link je dolje) su ubijeni, a veci dio slabih i nemocih je umro od raznih bolesti u logorima (tifus ...itd.) Tako su svi "slabi" izbaceni iz budeceg genotipa izabrane rase.

Znaci istovremeno su se desavale dvije stvari, najbolji mladi Arijski ljudi su ginuli u strasnom brato-ubilackom ratu. Doslovno brat je ubijao brata kao dva robota programirana sa dva židovska programa zvana: "komunizam protiv nacizma". Istovremeno židovi su u logorima bili selektirani tako da iskljucivo "najbolji" prezive. Znaci imamo totalno negativnu selekciju za Arijce (prakticki samo defektni i nesposobni za vojsku su prezivjeli taj rat), a totalno pozitivnu selekciju za Židove (defektni i nesposbni su svi ubijeni, a samo genetski najkvalitetniji su prezivjeli). Drugi svjetski rat je dugorocno gledano bio jedan ogromni eugenski projekt Ziona, sa ciljem genetskog srozavanja arijca na nivo goya, a uzdizanja židova na nivo Arijca. Nakon rata koji je zavrsio tocno onako kako je planirano, citava Europa je bila porusena, svo njeno bogatstvo je bilo unisteno. Prezivjeli židovi koji su zadovoljavali standard "izabrane rase" su iz koncentracijskih logora slani direktno u Palestinu. Nisu se puno bunili, jer su vidjeli da im u Europi vise nema opstanka posto su izgubili svoje kuce, svoju imovinu, svoj novac, a dobar dio njih i svoje živote. Znaci ono sto nikako nisu htjeli milom, sad su dobili silom - morali su selit u Palestinu. No sto je jos vaznije za elitu, sad su židovi konacno postali zrtve, te je tako maknuta druga nepremostiva prepreka. Vise nisu u krscanskim ocima izgledali kao prijetnja koja u Izraelu stvara centar buduce svjetske vlade. Europski krscani su odjednom postali uvjereni da su oni sami zlocinci, a židovi su naravno oduvjek bili njihove nevine zrtve. Sad je kucnuo povoljan trenutak za rodjenje Izraela, jer ne postoji vise opasnost da se krscani pridruze zdravo mislecim arapima, koji krecu u rat protiv novo-uskrsnulog Mordora.

Židovska elita je isto tako morala osigurat da sva Talmudska prorocanstva budu ostvarena tocno u slovo. Talmud recimo kaze da prije nego sto se židovi vrate u Izrael, 6 milijuna ce ih poginut u holokaustu. Trebalo je dogadjaje poslozit tako da židova stvarno jako puno pogine, a onda putem svojih medija uvjerit preostale židove da se prorocanstvo obistinilo. Jer Rothschildi znaju da su i oni, unatoc neogranicenoj matrijalnoj moci i bogatstvu, samo obicne lutke na koncu. Znaju da se prava i istinska moc nalazi u rukama židovskih rabina, pokretaca i planera citave ove zavjere. Jer oni su ti koji stvaraju sve te dalekosezne planove, zapisuju ih u svoje knjige i propovjedaju židovima kao religiju koja se mora bez prigovora sljedit. Da Rothschildi slucajno nisu postovali naredbe rabinskih "prorocanstva", pojeo bi ih mrak u roku odmah.

Znaci prvi svjetski rat se vodi da se osigura Izraelu pocetna zemlja (Balfourova deklaracija), drugi svjetski rat se vodi da se osigura populacija za tu zemlju (izgon Europskih židova), a treci svjetski se vodi za prosirenje malene zemlje do "prorecenih" granica Eufrat-Nil.





http://slobodni.net/showthread.php?1656-Bilderberg-grupa-Masonstvo-Illuminati-cionizam-protokoli-sionskih-mudraca-etc...&utm_source=linkeri.com&utm_medium=referral&utm_campaign=linkeri
Back to top Go down
 
Bilderberg grupa
View previous topic View next topic Back to top 
Page 1 of 1

Permissions in this forum:You cannot reply to topics in this forum
 :: Forum :: Zavjere-
Jump to: