Hrvatska Agencija za Paranormalne Pojave
 
HomeHome  PortalPortal  CalendarCalendar  GalleryGallery  FAQFAQ  SearchSearch  RegisterRegister  Log inLog in  
Forum Worth
happ.forumotion.com-Google pagerank and Worth

Share | 
 

 SVIJETLECA PRIKAZA ŠIRI STRAVU U KUKULJANIMA

View previous topic View next topic Go down 
AuthorMessage
Zoran



Number of posts : 75
Registration date : 2009-03-10

PostSubject: SVIJETLECA PRIKAZA ŠIRI STRAVU U KUKULJANIMA   Mon Mar 08, 2010 4:50 am

Znam da je vijest stara ali eto, da popunimo forum.
Cijeli tekst je copy/paste clanka iz knjige "Misterije, neobjašnjivi fenomeni" (prvog dijela)
Neka deformirana zivotina i kombinacija straha cuda radi, no postoji naravno i opcija da ipak nije deformacija na djelu te ako nije sto su onda zaista vidjeli tamo.

"SVIJETLECA PRIKAZA ŠIRI STRAVU U KUKULJANIMA
Malo, bijelo, sluzavo i svjetlece "neidentificirano" stvorenje, iako se vec nekoliko dana ni
ne oglašava, ni ne prikazuje, kod mještana sela uz Rjecinu, ali i šire, izaziva veliku
pažnju. Pocetne price, u meduvremenu prepricane hiljadu puta, po sistemu narodne
predaje doživjele su nesvakidašnje modifikacije, pa se o "neidentificiranom" vec može
štošta cuti, nerijetko i ono što nema nikakve veze s temeljnim dogadajem.
A sve je pocelo sasvim obicno. Kukuljanske
djevojcice i djecaci Gloria Zaharija (11), Darko
Lukin (13), Boris Juretic (17), Andrea Vrabic (14),
Jelena Juretic (12) i Virna Kukuljan (11), proveli su
još jednu dosadnu subotnju vecer na autobusnoj
stanici smještenoj na ulazu u selo, svome
omiljenom okupljalištu. I onda su, još uvijek nicim
izazvani, ali i sasvim iznenadeni nagonom za
štetnju, jer inace to im nije uobicajena radnja,
odlucili oko 19.30 sati prošetati cestom u smjeru
susjedne Trnovice.
"I idemo mi tako, u prvoj grupi, Darko, Jelena i ja, a iza nas ovi drugi, kad odjednom
na Batici ugledasmo nekakvu svjetlost koja dolazi iz šume. Okrenusmo se prema njoj i na
jedno petnaest - dvadeset metara vidimo nešto bijelo, visine oko pola metra,
sa glavom na kojoj su se vidjele samo oci koje su sad bile crvene, sad zelene, sad
florescentno bijele kako kraj drveta stoji i gleda na nas. Darko je bio na dva metra od
njega, on se skamenio, a mi smo vrišteci poceli bježati na cestu", prica Glorija.
"Bježala je i ova grupa iza nas, to cudo je cviljelo, lupalo i grebalo s onim rukama gdje su
mu umjesto prstiju bile kao kandže i sve je po boku klizilo za nama, jako pušuci, svetleci
i bijeleci se, kao da ga je neko cijelog posuo
brašnom. Onda je i Darko nekako pobjegao,
pao na cestu i poceo histericno vrištati, mi smo
ga podigli i nekako pobjegli do autobuske
stanice, a to je letjelo za nama. Mislim, letjelo,
ma ne po zraku, vec po zemlji, vuklo se po
boku takvom brzinom da se ustvari vidjela
samo ta bjelina kako klizi za nama. Od stanice
smo pobjegli pred kapelicu, ludi od straha,
ma to je sad došlo iz kanalcica koji izmedu
kuca vodi do tog šumarka, gdje smo ga prvi
put i vidjeli. Onda smo pobjegli na drugi kraj
sela - do malinice, a to je došlo za nama. Kad
smo vec bili ludi od straha, Andrea nam je rekla da to sjedi na ogradi od jedne stare
kuce, odjednom je odljigavilo preko našega mostica i nazad u šumu. Ne mogu vam reci
koliko smo se prestrašili, a trebalo je poci kuci. Nekako smo došli, plašili smo se da nam
niko nece vjerovati u to što nam se dogodilo, te nikome nismo tu noc ništa ni govorili",
prica Gloria Zaharija. No, kako klinci rijetko što mogu sakriti roditeljima, a njihov strah
bio je više nego vidljiv, roditelji su vrlo brzo saznali citavu pricu.
"Moja Andrea je došla kuci sva blijeda, na moje inzistiranje ispricala mi je citavu pricu.
Prvo sam joj rekla da prestane izmišljat, no kako nije odustajala cak sam joj i zaprijetila
batinama, totalno iživcirana takvim glupostima. Ali, iz minute u minut njezin je strah
rastao umjesto da se stišava i onda sam iznova zatražila da mi preprica citav dogadaj
i shvatila sam da dijete ponavlja pricu od rijeci do rijeci, tresuci se kao prut i ja joj
vjerujem. Tim više što su i ostala djeca roditeljima ispricala identicnu pricu",
kaže Andreina mama Dunja, dodajuci kako su tu citavu noc psi bjesomucno lajali,
Misterije, Neobjašnjivi Fenomeni - Knjiga I
__________________________________________________________________________11 _
osjecalo se nešto cudno u citavom mjestu, a klinci koji su imali bliski susret s
"neidentificiranim" spavaju s roditeljima, ni u ludilu ne pomišljaju na izolaciju u vlastitoj
sobi.
Kako je ostatak društva još bio u školi, Gloria
nas je odvela do mjesta zbivanja i pokazala
drvo iza kojeg je izvirio "bijeli stvor bez nosa i
usta, s ogromnim raznobojnim ocima i nogama
koje kao da nisu noge nego umjesto stopala
ima nešto okruglo" i na drvetu su lijepo
vidljivi tragovi kandži, a ispod drveta dubok
vodoravan trag kao da je netko vukao balvan.
Vjerujte, jezovito, tim više što na kori drveta
uistinu postoje tragovi nekakve osušene i
skorene sluzi, a klinci se lijepo rekli da se
"strašni mališan" ljigavi.
U 14:20 pristigli su i ostali akteri price iz škole, te smo upitali Darka što je to bilo.
"A šta ja znam šta je bilo, strašno sam se uplašio, pa ja sam bio na dva metra ispred
toga, to je cviljelo, lupalo, bljeskalo, a ja se nisam mogao pomaknuti. Još se bojim, još
me je strah i mi, kad padne mrak, uopšte ne izlazimo iz kuca. Ne znam dali bi preživeli
opet isto, i onda sam se srušio jeli od straha, od šoka ili necega drugog. A znate šta,
nama nitko ne veruje, ali to je stvarno bilo tako. Šta je to bilo, ni je sam ne znam, ali
znam da sam ga vidjeo i cuo. Iduce vece smo vikali s ceste - mi te se ne bojimo, pokaži
se, a ali se to se ni pokazalo vec je iz šume lupalo, vriskalo i šta ti ja znam šta vec ne".
Da nisu samo djeca imala bliski susret s "necim tim" potvrduje i gospoda Ivka Kukuljan
zvana Micica koja je imala slicno iskustvo krenuvši jedne noci u štalu…
"Ušla sam unutra, kad ono s poda gdje je nekad bilo sijeno, cujem nekakvo puhanje, kao
da neko kašlje, hripce, ali nije covjek vec nekakav glas, ne mogu vam opisat kakav,
stravican", govori Micica i nastavlja, "nisam ja cekala da se to pokaže, nisam ga videla ali
sam ga cula, pobjegla sam što sam brže mogla, baš cu ja vraga cekat. Cujte, uplašila
sam se, ma strašno sam se uplašila, sad idem po danu u štalu, više po noci ne smijem,
a nebi ni išla, nizašta na svijetu".
Mještani spominju i vozaca "Autotroleja", Ladislava, koji je takoder imao susret s
"neidentificiranin".
"Da ja sam cula da je Ladislavu dok je vozio autobus iz Martina za Lopace, odjednom
nešto bijelo proletjelo preko ceste, te mu se autobus sam od sebe ugasio, svjetla su se
pogasila i da ga je upalio tek kad je to bijelo nestalo. Šta je tu bilo ne znam, jer ja u
autobusu nisam bila, tako se prica…", govori jedna vremešna stanovnica Kukuljana.
Sve u svemu, i staro i mlado u Kukuljanima boji se mraka, psi laju vec sedmicu dana
nesmanjenim intenzitetom, cudni stanovnik šume trenutno se pritajio, osim što se lupom
i svojevrsnim cviljenjem koje dopire iz šume s vremena na vrijeme izdaje. Mnogi priznaju
strah, a neki odmahuju rukom kako su to sve izmišljotine. Nelagoda se uvukla u svaku
poru seoca na izvoru Rjecine, a da je stvar ozbiljno shvacena potvrduje i "izlazak na
teren" nacelnika opcine Jelenje Branka Juretica, ali i pripadnika policije. Što je to što
straši mještane još uvjek je nepoznanica, Kukuljani vec desetak dana ne spavaju mirnim
snom.
"Mi necemo spavati dok se ne sazna šta je to bilo", jednoglasni su u odgovoru mještani,
neovisno kojoj starosnoj dobi pripadali."
Back to top Go down
 
SVIJETLECA PRIKAZA ŠIRI STRAVU U KUKULJANIMA
View previous topic View next topic Back to top 
Page 1 of 1

Permissions in this forum:You cannot reply to topics in this forum
 :: Forum :: Misterije-
Jump to: